Autor: Muhamed Mahmutović
Jeste li se ikad pitali ko su Talibani, strašni ratnici kako ih prikazuju zapadni mediji, koji sijeku glave, ruke, noge, pale i ruše sve pred sobom. Vjerujete li u to? Sjećate li se američkih indijanaca, za koje u filmovima i crtanim romanima nije navijao ama baš niko. Oni su prikazivani kao Talibani tog doba. Trebalo je nekoliko desetljeća da shvatimo kako su indijanci žrtve najstrašnijeg genocida u historiji ljudskog roda, u kojem su ih milione pobili i pozatvarali bijeli došljaci iz Europe.
A sve to zbog njihove zemlje i rudnih bogastava, koje su ti Indijanci vrlo pažljivo koristili.
Potpuno je ista situacija s Talibanima. To su borci za slobodu svoje domovine, koja je bila okupirana od Rusa preko trideset godina, a donedavno od Amerikanaca i članica NATO saveza, zadnjih dvadeset godina.
Počelo je s nikad razjašnjenim terorističkim napadom na World trade centar u New Yorku, kad je Buš odredio tri zemlje za “osovinu zla”, Irak, Avganistan i Sjevernu Koreju. Ubrzo je uslijedila invazija u kojoj je pobijeno na stotine hiljada civila, a Irak je srušen do temelja.
Sjeverna Koreja ima atomsko naouražanje i Kinu iza svojih leđa, pa je Buš zaboravio napasti nju, a Avganistanski borci za slobodu su se ostavljeni od svih saveznika povukli u planine i čekali svoj trenutak.
Zašto je Buš napao Avganistan? Sigurno nije zbog silne želje da taj narod živi boljim životom, niti su imali bilo šta s napadom u New Yorku, ali ga to niko nije ni pitao niti se kritički osvrtao na tu očitu i bezrazložnu agresiju, na jednu suverenu zemlju, ali je nažalost imala za Amere veoma važan geostrateški položaj i rudna bogastva.
Sve ostalo su poznata historija.
Nakon što su amerikanci sračunali da ih više košta držanje te zemlje pod okupacijom, nego što mogu iskoristiti tih ruda, odlučili su se na povlačenje, uzdajući se u petu kolonu koju su obučavali i naoružavali sve ove godine. Desilo se nešto što su očekivali samo oni koji dobro poznaju situaciju, a to je pad cijele države pod vlast onih koje narod Avganistana želi na vlasti, a to su Talibani. Tu pojavu na zapadu zovu demokratija.
Ali, zapad ima monopol na tumačenje tog pojma, pa egipatskog diktaora Sisija, koji služi njima, a došao je na čelo Egipta krvavim vojnim udarom, smatraju demokratom i prihvataju kao svoga, dok istovremeno pokušavaju svrgnuti s vlasti Tayipa Erdogana, legalno izabranog predsjednika Turske, koji služi svojoj državi, a ne njima. Tako već najavljuju nepriznavanje vlasti koju želi narod Avganistana, nego one podaničke koju oni žele.
Da se razumjemo, imaju Talibani mnogo toga što se meni ne sviđa, prvenstveno mislim na ekstremno tumačenje vjere, ali oni će za to pred Bogom polagati račune. Oni su svoj na svome i otkud nekom pravo da ih oružjem okupira i tjera da se ponašaju drukčije, a istovremeno mu puna usta slobode i ljudskih prava? I Talibani bi štošta izmjenili na zapadu, ali nisu to ni pokušali učiniti.
Mediji, a uskoro i filmovi će biti odsad preplavljeni strašnim pričama o okrutnim vladarima Avganistana, koji siju samo zlo i koje je po prikazanom sevap ubiti. Svi smo aplaudirali dok smo gledali westerne kad rendžeri uđu u indijansko selo, ruše one šatore, vuku lijepe indijanke po zemlji i siluju, ritualno ubijaju poglavice…ne znam što bi sad bilo šta drukčije. Propagandna mašinerija zapada već radi svoj posao, a ona upravlja našom sviješću više nego mi sami.
Taliban u prevodu znači – učenik. Oni su naučili prije svih nas, da okrutni vladari zapada žele nametnuti svoje vrijednosti i krojiti sistem pogodan za njih, a ne za okupirane zemlje.
Možda i mi to jednog dana naučimo!