Talijanska ambasada i naši najranjiviji  građani

Podijelite ovaj članak:

Piše: Jagoda Savić

Talijanska ambasada i naši najranjiviji  građani

.

     Dana 21.03. 2024 godine  Talijanska ambasada u Sarajevu je u hotelu „Evropa“ organizovala skup posvećen problemima invaliditeta. Inače, ova ambasada zadnjih godina snažno podržava projekte za djecu i omladinu, čime je dobila značajnu podršku građana Bosne i Hercegovine. Ovom prilikom je Talijanska ambasada željela dati svoj doprinos najranjivijoj kategoriji stanovništva, senzibilizirati našu javnost o njihovim problemima i naglasiti društvene napore da se oni pokušaju riješiti. U svom uvodnom izlaganju, punom topline i humanosti, talijanski ambasador Marko Di Ruca ( Marco Di Ruzza) je posebno naglasio objavu talijanske ministrice za invaliditet Aleksandre Lokateli ( Alessandra  Locatelli) o samitu o invaliditetu koji će se održati od 14- 16 oktobra 2024 godine u regionu Umbrija (Umbria). Pomenuti samit  će u centru pažnje  imati ličnu vrijednost osoba sa invaliditetom, s ciljem da se  umanji njihova diskriminacija, a biće organizovan  u okviru italijanskog predsjedanja organizacijom G7.

Sinoćnjem skupu je prisustvovao i federalni ministar za rad i socijalnu politiku Adnan Delić, koji je izrazio i svoju podršku  rješavanju problema osoba sa invaliditetom, kao i svoju ličnu spremnost da se maksimalno uključi u rješavanje svih bitnih  problema ove društvene skupine.  

Gracija & Amela:

Gost talijanskog skupa je bila  književnica Gracija Đironela (Grazia Gironella), autorica knjige „Put koji ne biraš“ (La strada che non scegli) objavljene 2022 godine. Njena knjiga je pisana po istinitom događaju  nesreće djevojke Ajline koja je uskočila u napola ispražnjeni bazen, zadobila povredu vratne kičme i dugo godina ostala nepokretna. Knjiga je napisana na tako uvjerljiv način da nam se dok je čitamo pred očima stvaraju slike koje autorica opisuje. Gracija je opisala puno bola i patnje stradale djevojke, s posebnim akcentom na  njen osjećaj bespomoćnosti. Zbog toga veći broj mjesta u knjizi kod čitaoca izaziva jake emocije tuge, da sam nekoliko puta bila na ivici da zaplačem. Svako ko ima imalo empatije za druge ljude, ne može emotivno da ostane   po strani , već da sa saosjećanjem prati Ajlinina preživljavanja svakodnevnih prepreka sa kojima se suočava. Međutim, Ajlinin bol i patnja se polako pretvaraju u želju da ukloni prepreke iz svog života i ta želja postaje bunar u kom počinje da se skuplja njena buduća snaga, kao kišnica koja se prikupi pa pije onda kad nestane vode. Ajlina počinje da upoznaje svoje unutrašnje rezerve i da iz njih crpi upornost kojom počinje da savladava balvane koje se ispreče pred njom. Ukrako, nakon niza preispitivanja, Ajlina polako ali sigurno postaje svjesna snage „koja  pogledom može da pomjeri brdo“ i postaje žena div, dostojna svakog poštovanja.

Posebno nas se dojmio govor djevojke Ajline, lika iz knjige koji se živ pojavio pred publikom. Tako smo saznali da se iza Ajline zapravo krije Sarajka Amela Velić. U njenoj priči se vide važna razmišljanja o instrumentima podrške osobama sa invaliditetom, koji utiče na evoluciju mentaliteta civilnog društva u pozitivnom smjeru. Amela je  dala i posebno dirljiv opis žrtve njene majke koja se, pomažući Ameli, toliko istrošila da je ugrozila svoje zdravlje. Faktički, njenoj majci je od uloženog napora  kičma stradala toliko da je sada i njoj  potrebna pomoć. Ovaj dio Amelinog izlaganja me je posebno potresao. Iste sekunde sam poželjela da  njenu majku čuvaju dva meleka i da svojim nevidljivim zovom privuku sve ljudi koji je poznaju da joj pomognu koliko god mogu.

Amela nas je podsjetila i na svog bliskog saradnika, pokojnog austrijskog profesora Martina Salcera, svjetski poznatog onkološkog ortopeda. Profesor Salcer je u našoj zemlji u januaru 2013 godine osnovao partnersku organizaciju „Bosnian doctors for Disabled“ , koja se usmjerila na personalnu asistenciju osoba sa invaliditetom, što je od posebnog značaja za osobe kojima treba upravo takva pomoć.

Talijanska ambasada nam je pružila jedno ugodno veče na kom smo u našim mislima spojili fizički hendikep i duhovnu snagu i zbog tog efekta je vrijedilo otići i poslušati i Graciju i Amelu i Marka. Nije zadatak ambasade niti da upire prstom u naše probleme niti da rješava goruća pitanja našeg društva. Diplomatski okvir ima  precizne upute o postupanju i ima granicu koju ne bi trebalo prelaziti. Zato se na ovom mjestu zaustavljamo sa izvještavanjem o skupu o invaliditetu koji je organizovala Talijanska ambasada i okrećemo se našoj tegobnoj stvarnosti i neriješenim problemima invalida.

Hemijski faktor invaliditeta:

Kad govorimo o invaliditetu, najprije vidimo dvije osnovne grupe,  urođeni i stečeni invaliditet i više njihovih podgrupa. Zatim, kad se fokusiramo   na pojedinačne osobine invaliditeta, uočavamo da se cijeli narativ svodi na vrste invaliditeta ali i da ne obuhvata  njihovu etiologiju, odnosno izvor koji do vodi do njegovog nastanka.  Problem je u tome što popis vrsta invaliditeta nije kompletan i što ga treba dopuniti i jednim faktorom o kom se jako malo govori, uprkos tome što on objektivno postoji preko 20 godina.  To je invaliditet uzrokovan toksičnim hemijskim supstancama. Ovoj vrsti invaliditeta država nije omogućila ni pravne ni medicinske instrumente za utvrđivanje uzročne veze, što bi Talijani rekli, za  „nesso causale“, niti instrumente za naknadu  štete za oštećenje zdravlja. Da bi se ovoj grupi invalidnih lica omogućila pravna zaštita i finansijska pomoć, bilo bi najprije potrebno napraviti jednu malu dopunu Zakona o krivičnom postupku a onda i druga sistemska rješenja. Hajde da vidimo zašto bi ta dopuna bila potrebna?

Hemijski faktor invaliditeta se lijepo da objasniti uz pomoć vakcina za malu djecu. Podatke o hemijskim sastojcima vakcina koje ću iznijeti sam preuzela sa web stranice Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH. Dakle, radi se o najzvaničnijim mogućim podacima. Na web stranici Agencije se nalazi i Registar lijekova, koji na strani broj  24, prikazuje pedijatrijske vakcine. Trenutno u našoj zemlji dozvolu za promet imaju 23  vakcine za dječiju dob. Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH je svakom od   23 fajla upisala  kvalifikaciju „ rizičan lijek“ a da nije objasnila kriterije za ocjenjivanje sa „rizičan“.

Kakvo je stanje sa te 23 vakcine?

Stanje sa dječijim vakcinama je najblaže rečeno zabrinjavajuće, a doktori nas uporno ubjeđuju da nema nikakvog razloga za brigu. Međutim, istina se ne može sakriti, pa svakom doktoru koji obmanjuje roditelje treba pod nos poturiti ištampane „Sažetke osobina lijeka“ i pokazati im da njihovo negiranje nus pojava demantuju navodi samih proizvođača vakcina. Još bih samo napomenula da do preklapanja osobina vakcina dolazi jer u pojedinim slučajevima, jedna vakcina ima više zabrinjavajućih karakteristika.

Dakle, alarm se pali na sljedeće osobine vakcina:

4 vakcine su predmet dodatnog praćenja:

To bi značilo da su te vakcine prethodno prekratko i nedovoljno ispitivane a koriste ih mala djeca ili maloljetnici. To su vakcine Gardasil 9 protiv HPV virusa, Varivax protiv varičele, Vaxigrip tetra protiv gripa i Vaxneuvance protiv pneumokoka.

14 vakcina imaju aluminijum hidroksid kao adjuvans:

Treba znati da su  aluminijum hidroksid i slična hemijska jedinjenja  po svojoj prirodi neuro-toksini, koji probijaju krvno- moždanu barijeru koju Talijani zovu  „la barriera emato- encefalica“, i napadaju moždano tkivo. To su vakcine Tetavax protiv tetanusa, Gardasil i Gardasil 9 protiv HPV virusa, Dultavax protiv difterije, tetanusa i poliomijelitisa, Tetraxim protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja i poliomijelitisa, Infanrix IPV protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja i poliomijelitisa, Pentaxim protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa i Hemofilus influenca B, Infanrix IPV Hib protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa i Hemofilus influenca b, Infanrix Hexa protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, hepatitisa b, poliomijelitisa, i Hemofilus influenca b,Hexaxim protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa, hepatitisa b, Hemofilus influenca b, Vaxneuvance protiv pneumokoka, Euvax b  protiv hepatitisa b, Engerix B protiv hepatitisa b, Sinflorix protiv gripe.

8 vakcina je rađeno genetičkim inžinjeringom:

Genetički inžinjering se svodi na primjenu tzv. rekombinantne DNK tehnologije. Ona je primjenjivana  kod vakcine  Engerix b protiv hepatitisa b, Euvax b protiv hepatitisa b, Gardasil i Gardasil 9 protiv HPV virusa, Infanrix Hexa i Hexaxim protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa, hepatitisa b, Hemofilus influenca b, MMRVaxpro protiv morbila, varičele i ospica iVaxneuvance protiv pneumokoka.

3 vakcine koriste abortirane fetuse:

Proizvođači vakcina izbjegavaju da otvaraju ovaj problem i radi umirivanja roditelja upotrebljavaju samo oznake MRC-5 ( humane diploidne ćelije) i WI- 38, prikrivajući da su te dvije šifre zapravo farmaceutski nazivi za ćelije abortiranih fetusa. Njih ima u vakcinama  Varivax protiv varičele, koja sadrži MRC-5, Priorix protiv morbila, varičele i ospica, koja  takođe sadrži MRC-5., i u vakcini  MMRVaxpro protiv morbila, varičele i ospica, koja  koristi  WI-38 ( humani diploidni fibroblastom pluća).

5 vakcina je uzgojeno na VERO ćelijama:

Ova farmaceutska oznaka se odnosi na  ćelije koje su prvobitno izolovane iz bubrega zdravog odraslog afričkog zelenog majmuna. One su korištene u proizvodnji vakcina  Rotarix protiv rota virusa, Tetraxim protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja i poliomijelitisa, Pentaxim protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa i Hemofilus influenca B i Infanrix IPV HiB protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa i Dultavax protiv difterije, tetanusa i poliomijelitisa.

Svi ovi navodi su dokazivi uz pomoć Registra lijekova naše državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva u kom je, na već pomenutoj 24 strani,  za svaku vakcinu postavljen i  bazični dokument  „Sažetak osobina lijeka“ , ili kako ih prodavci vakcina nazivaju „Deklaracija proizvoda“. Dovoljno je pročitati ih i uvjeriti se u osnovanost gorepomenutih navoda. Faktički, dolazimo u situaciju da su izjave naših dokora o vakcinama i pisani navodi proizvođača vakcina u nepomirljivoj suprotnosti, a da samo jedna od te dvije strane može govoriti istinu.

Šta  bi trebalo dopuniti?

Da se opet vratimo na Zakon o krivičnom postupku. U Italiji bi to bila dopuna treće glave  Zakona koja se zove „Sredstva za traženje dokaza“ (Mezzi di ricerca della prova), odjeljak VI koji obuhvata vještačenja, i u njemu član 220 koji  predviđa njihovu realizaciju. U našem Zakonu o krivičnom postupku ova dopuna bi se odnosila na Odjeljak 7 i na član 109 koji se odnosi na vještačenje.

Faktički, trebalo bi obavezati doktore da prijavljuju tužilaštvu smrt ili težak neurološki invaliditet beba nastale nakon vakcinacije. Kod umrlih beba bi se tražila obavezna obdukcija, sa posebnom obavezom utvrđivanja proboja krvno- moždane barijere. Zatim,  izvršenje hemijsko-toksikološke i mikrobiološke laboratorijske analize uzoraka mozga, pluća i jetre i tjelesnih tekućina kao što su moždani likvor,(il liquido cerebrospinale)  krv i urin, i to ne svih u svakom pojedinačnom slučaju.

Da li je ovaj prijedlog izvodiv?

Osnovni problem u našoj zemlji je velika korupcija u zdravstvenom sektoru i veliki broj doktora je u raljama farmaceutske industrije. Ako podnesete zahtjev Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu da se ispita tekući račun u stranoj banci nekog od vodećih funkcionera u zdravstvu, tužilaštvo će odbiti takav zahtjev i zaštititi takvog funkcionera, kao što je bio slučaj sa Rajfajzen bankom u Beču i jednim našim pomoćnikom ministra. Znači, uprkos tome što  navedete ime i prezime tog funkcionera, naziv banke i grad gdje bi se taj farmaceutski novac mogao naći, bićete uskraćeni za dokazivanje da postoji neosporna veza između odgovornih lica u zdravstvu i farmaceutskih industrija jer nekome u našem društvu tako odgovara. Tužioci sami doktorima poturaju „kišobran“  kojim ih štite, pa je zbog toga j korupciju u zdravstvu  kod nas za sada nemoguće dokazati.

Druga mogućnost je obraćanje Evropskoj federaciji farmaceutskih industrija i udruženja  EFPIA, koja posjeduje podatke o novcu koji su farmaceutske industrije davale našim doktorima za navodne usluge direktnog prijavljivanja nus pojava i praćenja lijekova, koje kasnije ne završe ni u kakvim zvaničnim evidencijama nus pojava. EFPIA nikada ne bi posjekla granu na kojoj sjedi, pa je vrlo nerealno od njih imati bilo kakva očekivanja vezana za pravdu i dobiti dokaze o korupciji u zdravstvu.

Put kojim se teže ide:

Čovjeku koji razmišlja svojom glavom i koji ima konstruktivan pristup prema ovoj oblasti, same od sebe se nameću misli o koracima koji bi se mogli poduzeti da se ta stvarnost ispravi.   Neki to nazivaju „ispravljanjem krivih Drina“ , neki „ispravljanjem bijesnih glista“, ali ako bismo posložili prioritete, morali bismo poći od doktora. Postavili bismo pitanje da li su doktori poluga na koju se zaista možemo osloniti  ili ih treba primiti sa rezervom? Naše najveće  razočarenje u doktore je nastalo još 2002 godine, kad je veliki broj djece  nakon vakcinacije stekao trajni invaliditet. Doktori su vidjeli ugrožavanje dječijih života, ali se nisu potrudili da ih zaštite ili da barem  javno progovore o namjeri i rezultatima takvog ugrožavanja. Za dokazivanje ugrožavanja dječijih života je bilo potrebno skupiti materijalne dokaze kao što su laboratorijske analize, ali ih doktori nisu skupljali. Za doktore sa diplomom jednostavno nema opravdanja ni za jedan slučaj kada su ćutali ili kad su okretali glavu od ugrožavanja dječijeg zdravlja. Da su doktori progovorili kad je trebalo, barem 2500 dječijih života bi bilo spašeno. Veliki je to grijeh da ga se nosi na duši, a da se savjest baš ni jednom ne probudi, jer su svi  svršeni studenti Medicinskih fakulteta u našoj zemlji  položili Hipokratovu zakletvu i obavezali se da je ne gaze.

Zato doktorima treba u lice reći dokle su se moralno srozali i u kakvom krivično- pravnom okviru se nalaze.Dakle, svaki doktor koji negira očiglednu zdravstvenu štetu nastalu vakcinacijom i koji  ometa prikupljanje dokaza o nastaloj šteti po zdravlje čini krivično djelo. Takvo djelo u Krivičnom pravu potpada pod krivična djela protiv pravosuđa i naziva se sprečavanje dokazivanja. Međutim, najbolniji  faktor „ometač“ koji sprečava raskrinkavanje koruptivnih radnji u zdravstvu je teško neznanje naših tužilaca o medicinskom pravu, pravnoj disciplini čiji razvoj u našoj državi je naprosto neizvodiv.

I na kraju, trebalo bi naći političara koji bi bio nosilac prijedloga za sistemsko rješavanje problema sa kojim se invalidi sreću svaki dan. Traženje takvog političara me podsjeća na onu poznatu izreku

„there is always a way“, ( uvijek postoji način) , uz koju se obično prikaže neki cvjetić ili neka  travka koja iznikne iz kamena. E pa, kod nas takve travke nema ni za lijeka….

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x