Krhka multietnička vlada u BiH suočava se sa najvećom krizom od balkanskih ratova. Lider srpskih nacionalista Milorad Dodik prijeti rasparčavanjem zemlje, piše američki The New York times.
BANJA LUKA, Bosna i Hercegovina — Kada je bosanska agencija za lijekove u septembru pregledala kiseonik koji se prodavao bolnicama za liječenje pacijenata sa Covid-19 u regiji pod srpskom kontrolom u zemlji, došla je do šokantnog otkrića: kisik je bio namijenjen za upotrebu samo u industriji, a ne na ljude.
Ali umjesto da pokuša ispraviti situaciju, lider regiona Milorad Dodik, ogorčeni srpski nacionalista, pokušao je razbiti multietničko tkivo bosanske države, krhke unije koju je 1995. godine stvorila američka diplomatija iz olupine rata.
Prvo, gospodin Dodik je najavio da stvara sopstvenu agenciju za lijekove i povlači svoj feud, koji pokriva otprilike polovinu teritorije BiH, iz nadzora inspektora centralne vlade.
Od tada je prijetio povlačenjem iz multietničkih oružanih snaga Bosne i formiranjem vlastite, isključivo srpske vojske. On također želi izaći iz državne porezne agencije, njene obavještajne službe i pravosuđa, obećavajući da će ubrzati ono što on naziva “mirnim raspadom” bosanske države nastale mirovnim sporazumom sklopljenim 1995. u Daytonu, Ohajo.
Bosanski istražitelji su pratili isporuke kiseonika do kompanije koju kontroliše jedan od bliskih političkih saveznika gospodina Dodika. Neke strane diplomate i rivalski političari vide njegove secesionističke prijetnje prvenstveno kao sredstvo za izbjegavanje navoda o korupciji. Ali u regiji gdje je sjena rata posvuda, mnogi Bosanci strahuju da je mir u zemlji ugrožen.
„Neće biti mirno“, upozorio je Šefik Džaferović, jedan od tri bosanska predsjednika, od kojih je svaki izabran da predstavlja određenu etničku grupu.
Kao šarenilo različitih naroda i religija, Bosna je dugo bila žarište.
Upravo je u Sarajevu, glavnom gradu Bosne, tinejdžerski srpski nacionalista započeo Prvi svjetski rat ubistvom austrijskog nadvojvodu u junu 1914. godine, i gdje su naizgled poremećena brbljanja srpskog psihijatra Radovana Karadžića nagovještavala trogodišnje puštanje krvi u 1990-ih. Ti balkanski ratovi su ostavili oko 140.000 mrtvih ljudi, uvukli ratne avione i vojnike NATO-a i stvorili jaz između Rusije i Zapada koji ostaje i danas.
Sada Sjedinjene Države i Evropska unija, kojoj Bosna teži da se pridruži, očajnički žele spriječiti da nova kriza eskalira u sukob ili da stvori vrstu političke nestabilnosti koju bi Rusija mogla iskoristiti. Rusija, koja želi spriječiti ulazak Bosne u blok ili NATO, već je na strani gospodina Dodika.
Trvenja u Bosni su ukorijenjena u Dejtonskom mirovnom sporazumu iz 1995., uz posredovanje Sjedinjenih Država. Sporazum je zaustavio borbe, ali je stvorio razrađen i veoma nefunkcionalan politički sistem, sa slabim centralnim autoritetom u kojem različite etničke grupe dijele vlast. Trio izabranih predsjednika su gospodin Dodik, koji predstavlja Srbe, gospodin Džaferović, koji predstavlja bosanske Muslimane, poznate kao Bošnjaci, i Željko Komšić, etnički Hrvat.
Dodik je više od decenije dizao buku o srpskoj secesiji, ali nikada ranije nije izazvao tako nestabilnu krizu. U izvještaju u oktobru visokog zvaničnika Ujedinjenih naroda u Bosni, Christiana Schmidta iz Njemačke, situacija je opisana kao “najveća egzistencijalna prijetnja” opstanku zemlje od ranih 1990-ih.
G. Schmidt je u nedavnom intervjuu umanjio rizik od povratka puštanju krvi i rekao da očekuje da će Dodik odustati od svoje prijetnje formiranjem posebne vojske etničkih Srba.
Među mnogim Bosancima, međutim, strah je ponovo u maršu.
Kada se gospodin Schmidt sreo sredinom decembra sa učenicima strukovne škole u Tuzli, gradu u kojem su različite etničke grupe u Bosni imale tendenciju da žive u rijetkom skladu, više puta su ga pitali šta radi da spriječi povratak u rat.
Jedan učenik se prisjetio da su njegovi roditelji proživjeli užas sukoba u Bosni 1992-95 i upitao: „Možete li nam obećati da se ovo više neće ponoviti?“ Drugi je rekao gospodinu Šmitu: „Jedva čekam da napustim ovu zemlju u kojoj se riječ ‘rat’ sve više koristi.”
Učiteljica je pokazala fotografiju iz 1991. na kojoj je bilo desetak njenih učenika u to vrijeme, koji su svi izgledali opušteno i sretno. Četvrtina njih je, kako je rekla, ubijena u borbama koje su počele ubrzo nakon toga.
U Evropi su odgovori na provokacije gospodina Dodika različiti. Njemačka i Britanija razgovaraju o sankcijama. Međutim, autoritarni lider Mađarske Viktor Orban nedavno je posjetio glavni grad srpske regije, Banja Luku, kako bi ponudio podršku gospodinu Dodiku i obećao je staviti veto na svaki potez Evropske unije za uvođenje sankcija.
Prema Dejtonskom sporazumu, Bosna je podijeljena na dva uglavnom samoupravna dijela: srpsku teritoriju gospodina Dodika, poznatu kao Republika Srpska, i federaciju koju kontrolišu Bošnjaci i etnički Hrvati. Federacija je, pak, podijeljena na 10 “kantona”, svaki sa svojom vladom.
Mnogi Bošnjaci vide remetilačke radnje g. Dodika kao dokaz da Dejtonskim sporazumom bosanskim Srbima nikada nije smjelo biti dozvoljeno da se zadrže na vlastitom domenu, entitetu kojemu su babice poput gospodina Karadžića i bivšeg komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića, koji su od kada je u Hagu osuđen za genocid zbog masakra u Srebrenici u julu 1995. i drugih zločina.
Ali gospodin Dodik i mnogi njegovi sunarodnici Srbi i dalje negiraju ratne zločine koje su počinili etnički srodnici i umjesto toga sebe vide kao žrtve, kao što su to činili tokom rata. Oni sada tvrde da se bosanski Srbi nepravedno dira, nakon odluke u julu od strane prethodnika gospodina Schmidta kao izaslanika UN-a koja je zabranila poricanje genocida. Zabrana se odnosi na sve etničke grupe, ali mnogi bosanski Srbi smatraju da je to usmjereno na njih.
Mirko Šarović, lider srpske političke stranke koja se suprotstavlja gospodinu Dodiku, osudio je zabranu kao “ogromnu grešku”. U intervjuu je rekao da je to ohrabrilo ratoborne nacionaliste, ojačalo dosadašnju slabu javnu podršku gospodina Dodika i ohrabrilo ga da se upusti u “nepromišljenu avanturu” koja “nema šanse za uspjeh i ima ogroman potencijal da izazove sukob”.
Gospodin Dodik je nekadašnji američki štićenik kojeg je Klintonova administracija 1998. godine hvalila kao “dašak svježeg zraka”. Sada, specijalni izaslanik predsjednika Bidena za regiju, Gabriel Escobar, naziva ga prijetnjom koja “bode u srce, udara u srce Daytona”.
Dodik je u oktobru upozorio da će se Srbi u Bosni “braniti svojim snagama ako bude potrebno” i rekao da se može računati na “naše prijatelje” – naime Rusiju i obližnju Srbiju – da će odbiti svaki pokušaj NATO-a da ga obuzda.
Srbija, međutim, nije pokazala interes da ponovi svoju ulogu iz 1990-ih, kada je slala oružje i paravojne bande da podrže etničke srodnike u Bosni. A koliko Rusija zaista podržava gospodina Dodika nije jasno.
Prošlog mjeseca se vratio iz posjete Moskvi tvrdeći da je dobio obećanje podrške tokom sastanka sa predsjednikom Vladimirom V. Putinom. Ali Kremlj, koji obično najavljuje sastanke mnogo unaprijed, čekao je danima prije nego što je potvrdio da se to dogodilo. Tada je na njegovo mjesto postavljen srpski lider, rekavši da je Putinov „glavni događaj“ tog dana bila „konferencija o uglju“, a ne gospodin Dodik.
Ipak, Kremlj je očito oduševljen što vidi Bosnu u neredu, s obzirom na to da su je Sjedinjendgodinama upozoravao bivše komunističke zemlje istočne Evrope da su zapadna obećanja o miru i prosperitetu šuplja.
Veliko je pitanje da li su prijetnje gospodina Dodika stvarne ili su uglavnom političko pozorište da se okupi njegova nacionalistička baza uoči izbora u oktobru.
“Vjerovatno ni sam ne zna kuda sve ovo vodi”, rekao je g. Schmidt, izaslanik UN-a, dodajući da je bio na “opasnom i klizavom putu”.
Gospodin Dodik je u četiri oka, kažu diplomate, nagovijestio da je njegov primarni interes držati državne tužioce izvan svog domena kako bi se eliminisao rizik da se kredibilni izvještaji o nevjerovatnoj korupciji ikada ozbiljno istraže — uključujući skandal oko industrijskog kiseonika za pacijente s Covidom.
Bosanski zdravstveni istražitelj pratio je te pošiljke do kompanije sa sjedištem u rodnom gradu gospodina Dodika, Laktašima, koju kontroliše bivši ministar unutrašnjih poslova u njegovoj srpskoj regiji.
“Sve je to politička igra, a politika u BiH je samo dimna zavjesa za prikrivanje zločina”, rekao je u intervjuu Aleksandar Zolak, šef Agencije za lijekove. Dodik zna da ga mogu razotkriti samo nezavisne institucije i ljudi koji govore istinu, pa čini sve da ih uništi.
Gospodin Dodik je, međutim, iskoristio trenutak da zaustavi centralnu vlast. Tri predsjednika bi se trebalo sastajati svake dvije sedmice kako bi potpisali ključne prijedloge. Ali nisu se sreli od oktobra, kada se gospodin Dodik pojavio sa harmonikom i počeo da pjeva srpske narodne pjesme u svojoj kancelariji sa grupom pristalica.
Od tada je odbijao ili ignorisao sve prijedloge koji su izneseni njemu i njegovim kolegama predsjednicima.
„Dodik preživljava od sukoba“, rekao je Branislav Borenović, lider srpske opozicione stranke. “Mrzi stabilnost jer onda mora objašnjavati zašto živimo ovako kako živimo”, rekao je on, dodajući da se gospodin Dodik “igra na emocije svog naroda i ne mari za posljedice”.
Čak i ako se gospodin Dodik samo igra politike, rekao je Borenović, njegove zezancije dovode strasti do opasnog nivoa: “U zemlji od tri miliona ljudi uvijek se može naći nekoliko idiota da zapale vatru.”
THE NEW YORK TIMES
[…] The New York Times: u Bosni srpski nacionalista pali šibice […]