Tog dana na tom mjestu bila su dva lešinara, drugi je bio iza kamere

U 1990-ima u medijima je bila naširoko objavljivana fotografija lešinara koji čeka da izgladnjela djevojčica umre i da se pogosti njenim tijelom.
Tu je fotografiju tokom gladi 1993./94. u Sudanu snimio južnoafrički fotoreporter Kevin Carter, koji je kasnije dobio Pulitzerovu nagradu za ovu ‘čudesnu snimku’.

Međutim, dok je Kevin Carter uživao u svom podvigu i veličanju na glavnim informativnim kanalima i mrežama diljem svijeta zbog takve ‘iznimne fotografske vještine’, poživio je još samo nekoliko mjeseci u svom navodnom postignuću i slavi, jer je kasnije zapao u tešku depresiju i oduzeo sebi život!

Depresija Kevina Cartera počela je kada je tokom jednog od njegovih telefonskih intervjua uživo u radijskom programu neko nazvao i pitao ga šta se dogodilo s djevojčicom.

Jednostavno je odgovorio: “Nisam čekao da saznam nakon ovog snimka, jer sam morao stići na avionski let…”

Pozivatelj mu je tada rekao:
“Tog dana na tom mjestu bila su dva lešinara, drugi je bio iza kamere”.

Njegovo kasnije stalno razmišljanje o toj izjavi dovelo ga je do depresije i na kraju je počinio samoubistvo.

Kevin Carter mogao je i danas biti živ, pa čak i mnogo slavniji, da je samo pokupio tu devojčicu i odveo je u nedaleki Centar za prehranu Ujedinjenih nacija, gdje je i sama pokušavala doći ili ju barem odvesti na neko sigurno mjesto.

Danas se slične stvari, nažalost, događaju u celom svijetu.
Svijet slavi glupost i nehumanost, na štetu drugih.

Kevin Carter je trebao odvesti djevojčicu s tog mjesta, što ga ne bi koštalo ništa, ali nije.

Pravi primjer neljudskosti: imao je svo vrijeme da okine fotografiju, ali nije imao vremena da djevojčici spasi život”.

Dakle, svi bi mi morali shvatiti da je svrha života dodirnuti živote.
Pa ne želiš valjda i ti biti lešinar?

Šta god činili, nek nam čovječnost bude na prvom mjestu, prije onoga što bi mogli dobiti iz neke situacije.
U svemu što činimo uvijek mislimo na druge i kako možemo biti od koristi čovječanstvu, kako možemo pružiti ruku pomoći i obrisati suze.

Stoga, kada tražimo znanje, bogatstvo, slavu, vještine ili čak položaje, razmislimo kako to možemo iskoristiti za dobrobit ljudi i društva u cjelini.

Siromaštvo danas kraljuje našim ulicama, pa ako si u mogućnosti, pruži ruku pomoći potrebitima. Davanje je takođe način da svi pomognemo siromašnima, beskućnicima i potrebitima, siročadi i udovicama među nama, kako bi mogli zadovoljiti svoje potrebe.

Molim vas, nemojte biti Kevin Carter, budite ljudi i razmišljajte humano.

Jer mi ljudi nismo ljudi, ako nam nedostaje ljudskosti u svemu što svakodnevno činimo.

Robert Polić Kamov