Već kao srednjoškolac sam volio filozofske misli i djela, pa sam negdje pročitao zaključak jednog filozofa da “ne treba život shvatiti previše ozbiljno, jer ionako iz njega nećemo izvući živu glavu.
Sve do nedavno, sam se nekad slagao s filozofom, nekad nisam, ali u zadnje vrijeme nemam nikakvu želju da oponiram misliocu.
Treba li to čovjek godina iskustva i da se nagomila događaja, poput napada na zgrade u New Yorku, pa onda Avganistan, Irak, Libija, Egipat, Sirija i nakva “islamska država”, korona virus, pa Ukrajina i ko zna šta je slijedeće.
Sve da Gospodar svjetova nije odredio da umremo kad nam istekne rok trajanja, teško bi čovjek izvukao živu glavu od svega ovoga, a pri pameti sigurno ne može ostati.
I pored svega toga, isti ljudi koji vode sve ove besmislene ratove uživaju sve počasti, kao da su zadužili čovječanstvo, više nego Nikola Tesla. Na pravi pogled su to sasvim ozbiljni ljudi, ali kad se okupe na tim nekim samitima G20, pa kad čovjek pređe pogledom po likovima koji su čitav svijet o jadu zabavili, a ko biva, traže neka riješenja, bulazne o slobodi i pravu čovjeka, o dobrosusjedskim odnosima, o… i kad ih čovjek počne zagledati jednog po jednog, onda vidi koliko je svijet neozbiljan da takvi likovi dobiju bilo kakve funkcije u društvu, a ne da vode svijet.
Ako se pogleda u historiju, ljudski rod su uglavnom o jadu zabavili neugledni ljudi. Njih vladari iz sjene najradije i dovedu na vlast, jer znaju da će njihove frustracije samim sobom biti im pogonska snaga da rade zlodjela poput Hitlera, Pol pota, Putina…Američki predsjednici su posebna priča, već se prostim okom vidi da su to marionete, lutke na koncima finacijskih i medijskih moćnika, koje su tu da njihove zločinačke ideje sprovedu u djelo, a da nemaju nikakvu moć. Kako vama zvuči tvrdnja da je onaj Džo Bajden najmoćniji čovjek na planeti? Pa on hud ne zna je li kud pošao ili došao odnekud.
Kad sve gledamo kroz prizmu misli filozofa s početka teksta, i ovo malo pobrojanih činjenica, već se jasno vidi da je svijet u kojem živimo veoma neozbiljan i zao.
Svakom od nas bude na kraju drago što mu je određeno da ga napusti zauvjek. Vjernici koji vjeruju da idu na puno bolje i pravednije mjesto, bude velika radost napustiti ga!
Do tad, bez velike brige i ne shvatajte ga ozbiljno!