Piše: Jagoda Savić
Pogledajte noću u nebo i vidjećete jednu zvijezdu kako treperavo svijetli. To je zvijezda Sirijus“, rekao je na jednom predavanju iz predmeta „Istorija civilizacija i kultura“ prof. Hidajet Repovac. „Znate, stari Sumeri još prije 5000 godina znali da postoje dvije zvijezde, Sirijus A, koja je fiksna, i Sirijus B, koja se okreće oko Sirijusa A , a treperavu svjetlost koju vidimo sa zemlje stvara njeno kretanje“.
Ovaj upečatljivi primjer prof. Repovca pokazuje krajnje visok domet u ljudskom znanju, a da pri tom ne znamo na koji način su stari Sumeri uspijeli doći do zvijezda ako nisu imali teleskop. Mi se u današnjem tekstu nećemo baviti zvijezdama već sudskim vještacima pedijatrima i patolozima, koje bismo eventualno mogli nazvati potamnjelim zvijezdama, i njihovim naučnim visinama. I, da odmah razjasnimo, ja od sudskih vještaka ne tražim pomenuti sumerski nivo znanja, već samo neophodni fond relevantnih naučnih činjenica iz oblasti imunizacije i visoke moralne kvalitete.
Nije to neki moj hir, to je prvo zahtijevao Zakon o vještacima FBiH pa tek onda ja. Ovaj zakon u članu br. 3, stav (e) eksplicitno kaže da sudski vještak treba biti lice koje se odlikuje integritetom i visokim moralnim kvalitetima. Tim prije što neuspjeh u zaštiti dječijih prava u BiH u oblasti teških vakcinacijskih reakcija najviše korelira sa sudskim vještacima i “stručnjacima“ od kojih su tužilaštva tražila mišljenje u nedostatku vještaka.
Od 2002. do 2020. godine je bilo ukupno 23 vakcinacijska krivična postupka. Od toga je 19 bilo pokrenuto radi zaštite dječijih interesa, 3 protiv postupajućih tužilaca, 1 radi mogućeg ubistva, kao i 1 disciplinski postupak protiv tužilaca. Što se tiče 19 vakcinacijskih predmeta, tri su se odnosila na DTPr polio vakcinu (difterija, tetanus, veliki kašalj, poliomijelitis), i da se ne shvati krivo, preciziram da je bio jedan prvostepeni postupak , pa žalba glavnom kantonalnom tužiocu i na kraju žalba federalnom tužiocu. Dva su bila vezana za zajedničko davanje DTPr polio i hepatitis b vakcina. Četiri postupka su se vodila o hepatitis b vakcini. Tri postupka su bila vezana za zajedničko davanje BCG i hepatitis b vakcina, što uključuje prvostepeni postupak , žalbu glavnom kantonalnom tužiocu i žalbu, federalnom tužiocu. Bila su i tri postupka o MMR vakcini ( morbili, rubeola, zaušnjaci) i jedan postupak o lošim vakcinacijskim praksama.
I.) Vakcinacija neuorološki oštećenog djeteta
Da bismo shvatili koliko je bitno mišljenje stručnjaka, izrečeno javno ili u sudskom postupku, pogledaćemo neke primjere opsjednutosti pedijatara vakcinacijom „po svaku cijenu“.
1.) 7 dana nakon prve hepatitis B vakcinacije beba je prestala koristiti ruku, 33 dana kasnije pri kontrolnom pregledu pred drugu vakcinaciju pedijatar je ustanovila da je beba mlitava i da ne kontroliše držanje glave. Uprkos takvom zdravstvenom stanju pedijatar je odobrio primanje druge doze hepatitis B vakcine, nakon čega se bebi stanje znatno pogoršalo, kao da je počela da “ vene“, a otkriveno joj je i oštećenje mozga koje se naziva lezija. (RS),
2.) 5 dana po prijemu druge doze hepatitis B vakcine beba više nije mogla da stane na noge već je klecala pa padala iz stojećeg položaja. Sa 10 mjeseci beba je prestala da sjedi i koristi desnu ruku i desno rame a poremetila je i bio- ritam pa je po 48 sati bila budna iza čega je spavala po 20 sati. Beba je 2005 godine dobila mioklonu epilepsiju, i pored takvog zdravstvenog stanja pedijatar je odobrio primanje treće doze hepatitis B vakcine koja joj je znatno pogoršala zdravstveno stanje. (FBiH),
Da su pedijatri iznijeli stav da se neuro-rizično dijete ne bi smjelo vakcinisati, ili da se neuro- oštećeno dijete nakon oštećenja zdravlja prethodnom vakcinacijom ne bi smjelo vakcinisati, zdravlje određenog broja djece u našoj zemlji bi bilo zaštićeno. Pedijatri se o ovom problemu nikad nisu izjašnjavali jer ne poznaju sastav vakcina, a posebno supstance koje pod određenim uslovima mogu djelovati kao neuro-toksini.
Pedijatri ni o ostalim sastojcima vakcine nemaju pojma. Antologijska je izjava profesora pedijatrije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu Lutve Sporiševića u emisiji „In medias res“ 21.06.2020 godine da vakcine ne sadrže nikakav genetički materijal. To znači da ovaj univerzitetski profesor koji uči studente ne zna šta su oznake WI-38 i MRC-5 u „Sažetku opisa lijeka“. Za razliku od njega, svaka majka djece u dobi za vakcinaciju, kad bi probudio i usred noći, iste sekunde bi izdeklamovala da je WI-38 sastojak vakcine koji označava fetuse stare tri mjeseca.
Top of Form
II.) Vakcinacija neispitanom koadministracijom
Postoje još jedna devijantna verzija ovog teškog neznanja pedijatara o imunizaciji. Uočićemo da se u prva dva primjera radilo o neuro-rizičnoj djeci koja su nakon vakcinacije stekla neurološka oštećenja i kojima se nakon naknadnih vakcinacija znatno pogoršalo zdravstveno stanje. To je istovremeno davanje dvije vakcine od dva različita proizvođača koje se naziva koadministracija, i ne bi se smjela koristiti ukoliko ne postoje dovoljno pouzdani istraživački rezultati da koadministracija dvije konkretne vakcine nije rizična po zdravlje. Kod istraživanja mora biti precizno naznačeno kod kojih dviju konkretnih vakcina se ispituje njihovo međudejstvo.
3.) 7 dana po prijemu druge doze hepatitis B vakcine zajedno sa BCG vakcinom različitih proizvođača istog dana u, beba je dobila tešku mlitavost i ukočenost udova kao i gubitak apetita. Mjesec dana kasnije je počela da pušta autistične krike a dva mjeseca kasnije je kompletno odbijala hranu i vodu. I pored takvog zdravstvenog stanja beba je dobila još četiri vakcine i to treću dozu hepatitis B , dvije doze DTPr polio i MRP vakcine nakon kojih je dovedena u stanje neizlječivosti.(RS),
4.) 6 dana nakon druge hepatitis B vakcine beba više nije slijedila predmete pogledom, i rijetko i polako je pokretala noge. U devetom mjesecu prilikom pregleda zbog prijema treće doze hepatitis B i DTPr vakcine različitih proizvođača istog dana, pedijatar je primijetio da beba ne hoda. I pored takvog zdravstvenog stanja beba je primila još tri DTPr vakcine i tri hepatitis B revakcine koje su joj još više pogoršale zdravstevno stanje jer jenakon njih postala mlitava, dobila epilepsiju, autizam, oštećenje moždane kore a i nerazvijen govor. Ova beba upotrebljava samo riječi ma- ma i ba-ba , nije u stanju da zauzme vertikalnu poziciju, ima stereotipne pokrete rukama kao da mijesi hljeb, ne kontroliše sfinktere i neprestano škrguće zubima. (FBiH),
III.) Višestruki udar antigenima
Sve češće se za vakcinaciju djece koriste tzv. polivalentne vakcine koje sadrže od pet do osam antigena u jednoj vakcini. Iz tog razloga ih nazivaju petovalentne, šestovalentne, sedmovalentne i osmovalentne vakcine. Dakle, veći broj ubačenih antigena u organizam male bebe treba da izazove od pet do osam paralelnih imunoloških reakcija istovremeno. Pogledajmo sljedeći primjer:
5.) 7 dana po prijemu treće doze hepatitis B vakcine date zajedno sa DTPr vakcinom beba je postala mlitava, dobila je teški oblik upale mozga koji se zove hipoksično- ishemična encefalopatija, tešku atrofiju moždanog tkiva i epilepsiju. (FBiH),
U ovom primjeru je beba primila antigen hepatitisa B, antigen difterije, tetanusa, ospica i antigen poliomijelitisa, ukupno pet antigena, a da niko nije mogao unaprijed da zna kako će taj udar bebin organizam podnijeti ovaj višetruki udar antigenima , u struci poznat pod nazivom Multiple antigen exsposure. Ovakav udar ponekad blokira jetru koja više ne bude u stanju da izlučuje dodatne sastojke vakcine iz organizma, nego ih taloži unutra zbog čega ti sastojci gube svoje primarne osobine i razvijaju toksicitet. Pedijatar je taj koji treba da ocijeni koliko je dječiji organizam sposoban da otrpi istovremeni udar većeg broja antigena, jer ima i slabašne djece koja to nisu u stanju.
Nijedan pedijatar u svoje lično ime, nijedna katedra za pedijatriju ili neuropedijatriju, nijedno udruženje pedijatara nikada nisu dali mišljenje o tome da neuro-rizična i neuro-oštećena djeca teško podnose vakcinaciju, da neispitana koadministracija i višestruki antigenski udar izazivaju teške zdravstvene komplikacije. Isto tako, niko od njih nikada nije imao hrabrosti da kaže da se teška vakcinacijska posledica u navedenim slučajevima naziva „ljekarska greška“.
IV.) Utvrđivanje uzroka smrti ili teškog invaliditeta
Kad ovakva djeca umru, sudski vještaci patolozi u svoj Izvještaj o smrti uopšte ne upisuju podatke o vakcinama koja su djeca dobila prije smrti kao što su broj vakcina, nazivi vakcina i broj antigena. Osim što na ovaj način doprinesu netačnom utvrđivanju uzroka smrti, ovi “stručnjaci“ nikada ne traže “Deklaraciju proizvoda“ da vide sastojke vakcina zbog čega su izuzetno loše informisani o tome šta vakcine zaista sadrže. Posljedica nepoznavanja sastojaka vakcina, kao što su npr. živa iz vremena prethodnih generacija vakcina koje su je koristile kao konzervans, da sačuvaju tekućinu vakcine od gljivica i bakterija, i aluminijev hidroksid, je da tužiocu koji je otvorio istragu ne predlože da izvrši hemijsko-toksikološku analizu uzoraka djece, niti predlažu analizu otvorenih i upotrebljenih bočica vakcina. Ponekad je umjesto hemijsko-toksikološke potrebno napraviti mikrobiološku analizu uzoraka krvi djeteta i bočica vakcine, kao na bakterije u ovom sljedećem slučaju:
6.) 6 dana po prijemu druge hepatitis Bvakcine beba je imala tako jako zatajivanje rada srca da je oživljavana i stavljena na aparate za disanje. Pri tom joj se javila i sepsa uzrokovana bakterijom Staphylococcus aureus, nakon čega je postala mlitava. Encefalopatija koju je beba dobila nije dijagnostifikovana pune dvije godine zbog čega je beba bila zdravstveno zapuštena i neliječena od teškog oboljenja.
Jedan od ozbiljnih problema nako što beba ili malo dijete pretrpi značajno oštećenje zdravlja je i zatiranje tragova o takvom oštećenju. Evo jednog primjera:
7.)13 dana po prijemu DTPr vakcine beba je imala prve trzaje ruku i nogu, na šta pedijatar nije reagovao. Deset dana kasnije trzaji su postali jači i češći, kao da su se tresli, a 47 dana kasnije beba je dobila prvi epileptički napad. Pregled mozga bebe koji se zove magnetna rezonanca je pokazao atrofiju mozga, a u bolnici je nestao izvještaj o teškom pogoršanju zdravstvenog stanjakada je bebi srce prestalo raditi i kada joj je bio smanjen dotok krvi u mozak, što je moglo uzrokovati produženi nedostatak kiseonika u tkivima i krvi , vrlo bitan za bebino kasnije zdravstveno stanje. (RS),
Moralno najogavniji primjer utvrđivanja teškog oštećenja zdravlja nakon vakcinacije je kad pedijatar ili neuropedijatar ne smiju reći šta je stvarni uzrok jer se boje da će ih zamjenik ministra otpustiti s posla ili da im donator vakcina više neće zabijati zelene šuške u džep. Njihovo ćutanje ponekad djecu može preskupo da košta.
8.)1 dan po prijemu treće doze hepatitis B vakcine beba je dobila vrtoglavicu, mlitavost i tešku iscrpljenost, a bebino stanje se pogoršavalo iz dana u dan. Ljekari nekoliko godina nisu željeli objasniti uzrok nastale bolesti, zbog čega su ljekari iz druge države, koji nisu bili detaljno upoznati sa vakcinacijskim praksama u BiH, predložili da se djevojčica podvrgne operaciji vađenja uzoraka iz kičmene moždine . Rađena lumbalna punkcija je trajno oštetila njeno zdravlje jer je bila loše izvedena u jednoj ustanovi za majku i dijete u Srbiji. Naime, izvršeni zahvat je djevojčici uzrokovao oduzetost nogu sa mlitavim, slabim i propalim mišićima koji više nisu mogli držati zglobove. (RS)
Pokojni neuropedijatar prof. dr. S. Z. (ime poznato redakciji), tadašnji šef katedre za neuropedijatriju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, šef odjela neuropedijatrije u dječijoj bolnici Jezero i politički angažovani član SDP stranke je skoro 14 godina tvrdio da vakcine ne izazivaju teška neurološka oštećenja kod djece. Zahvaljujući svjedočenjima prof. Z. na Tužilaštvu KS koji se protivio vršenju laboratorijskih analiza, najveći broj istraga je okončan bez podizanja optužnice.
Prije nekoliko godina je otkriven dugo i pažljivo sakrivan slučaj 14 djece oboljele od infekcije moždane tekućine virusom morbila, ta djeca su bila u izuzetno teškom stanju, nisu mogla sjediti, hodati, govoriti, jesti itd. Dijagnoza koju su dobili se zove subakutni sklerozni panencefalitis (SSPE) i najteže je neurološko oboljenje koje postoji. Jednom sam bila u kući djeteta sa takvom dijagnozom koje je sjedilo nekoliko minuta, zatim počelo da povija leđa na desnu i lijevu stranu kao da nema kičmu, na kraju je palo gornjim dijelom tijela na kauč i nije moglo samo ustati. Kad sam izašla, jedva sam se dokobeljala do klupe i sjela sam da dođem sebi od šoka izazvanog prizorima koje sam vidjela. Više od pola sata sam plakala i nisam mogla da se smirim, a noge su mi bile teške kao da su od olova. Tek kad sam normalizovala disanje , ustala sam sa klupe i krenula na sljedeći sastanak. Sutradan sam otišla prof. Z. da razgovaramo o toj tragediji.
-Ah, jel’ Vi ono niste završili medicinu? Šta ste Vi uopšte po struci?
-Diplomirani sociolog, ali to nema veze sa tvrdnjom da su djeca stradala od MMR vakcine.
-Ta djeca nisu mogla stradati od MMR vakcine kad nisu ni bila vakcinisana.
Tu se naš razgovor završio. Kontaktirala sam svih 14 roditelja od kojih mi je 6 dalo kopiju kartona vakcinacije njihovog stradalog djeteta. Pokupila sam ih i ponovo zakazala razgovor sa prof. Z.
-Profesore, djeca su bila vakcinisana MMR vakcinom. 6 roditelja mi je dalo kopiju vakcinacijskog kartona svog djeteta. Evo, vidite da je tako.
-Vi niste ljekar, Vi nemate pojma, to nije bila MMR vakcina već neki divlji soj virusa morbila.
-Profesore, kako možete tvrditi da su djeca inficirana divljim sojevima virusa morbila? Znam sa nijednom djetetu niste radili laboratorijsku pretragu koja se zove genotipizacija i koja prepoznaje sojeve.
-Nema potrebe da se radi genotipizacija kad su to bili divlji sojevi.
-Profesore, ne možete tvrditi da je divlji soj ako nemate laboratorijsku pretragu. Svjetska zdravstvena organizacija je klasifikovala sve sojeve morbila i oko pedesatak divljih sojeva. U MMR vakcinama se koristi samo soj A virusa morbila, pa ako se u dječijoj moždanoj tekućini genotipizacijom utvrdi da je soj A, onda je to dokaz da su djeca stradala od MMR vakcine, a ako je bilo koji od ostalih šezdesetak sojeva, onda nije od vakcine.
-Nema potrebe da se radi genotipizacija i nemamo više o čemu da razgovaramo.
-Ali, profesore, Vi nemate dokaz. Soj A…..
-Doviđenja! Završili smo razgovor!
U zadnjih dvadeset godina u vakcinacijske krivične postupke je bilo uključeno ukupno 140 djece zbog neželjenih vakcinacijskih reakcija, i to 115 zbog DTPr polio vakcine, 3 zbog koadministracije DTPr polio i hepatitis b vakcine, 1 zbog koadministracije BCG i hepatitis b vakcine, 7 zbog hepatitis B vakcine i 14 zbog 14 MMR vakcine. Zahvaljujući mišljenjima prof. Z. i još nekih drugih vještaka koje ćemo pomenuti drugom prilikom, nijedno od ove djece nije primilo novčanu naknadu za oštećenje zdravlja nakon vakcinacije.
Ove tri klasične ljekarske greške nisu visoko na nebu kao zvijezda Sirijus, ali su jednako nedodirljive. Od 2002 godine do danas nijedan ljekar nije odgovarao ni za jednu od njih iako je očigledno da kod ova tri načina davanja vakcina nije bio problem u vakcini nego u načinu davanja vakcina, odnosno klasična ljekarska greška. Kad pedijatri, neuropedijatri i patolozi prave moralni izbor između opcija „zaštititi kolegu“ i „spriječiti stradanja djece u budućnosti“, oni se najčešće opredjeljuju za pristup „mir, mir, mir, niko nije kriv“. Zato bi trebalo postaviti pitanje kako kod pedijatara i patologa kotira vrednosna orijentacija čovjekoljublje? Zatim, na kom mjestu u njihovoj ljestvici se nalazi pravdoljubivost? Tačnije rečeno, koliko su potisnute u podsvjest da se ne bi suočili sami sa sobom, a koliko nas obmanjuju hladno, s umišljajem i bez imalo griže savjesti? Koliko puta sam se pitala mogu li ti ljudi noću da spavaju nakon brojnih prikrivanja grešaka svojih kolega koji su roditeljima stradale djece na leđa natovarili teret koji će nositi cijeli život? Zar nije bilo lakše reći istinu nego svake godine proizvoditi nove invalide?