Centralna svečanost proslave „Dana Sandžaka“ u Dijaspori, a u organizaciji Zajednice Sandžačke dijaspore, održana je 23. novembra u Frankfurtu. Skupu je prisutvovalo nekoliko stotina ljudi a među njima ugledni profesori, ljekari, biznismeni porijeklom iz Sandžaka.
Skupu je prisustvovao i bosanskohercegovački glumac Mirzet Juković.
Programom je obuhvaćena monodrama „Hamalska idara“ u izvedbi maestralnog glumca Rifata Rifatovića, a po tekstu bošnjačke književnice Šefke Begović Ličina.
Pored Rifata Rifatovića nastupili su: Adem Mehmedović, Sulejman Zatrić i Almedin Varošanin
Domaćin večeri bio je naš poznati humanista, dobrotvor, publicista hadži Muzafer Hadžić.
Na početku programa u ime ZSD, Haus Sandžak i Bošnjaci Frankfurta i dijaspore, obratio se domaćin hadži Muzafer koji je rekao:
– “Drage Sandžaklije, dame i gospodo, braćo i sestre, Večeras smo ovdje daleko od našeg zavičaja, ali nikada bliže našim korijena. U svakom od nas, ma gdje živjeli, kuca srce koje nosi Sandžak – njegove mirise, običaje, priče naših predaka i našu želju da očuvamo ono što nas čini posebnima.
Dan Sandžaka nije samo podsjetnik na historiju, već na ono što smo mi danas – ljudi koji su, iako daleko od svojih ognjišta, ostali vezani za svoju domovinu, svoju vjeru i svoje vrijednosti.
Sandžak je više od geografske tačke. To je zemlja gdje su naši preci, bez obzira na izazove, čuvali svoje dostojanstvo, vjeru i tradiciju. Mi smo potomci ljudi koji su znali šta znači zajedništvo, koji su, bez obzira na različitosti, gradili mir i solidarnost. Dan Sandžaka nas podsjeća na to da smo mi dio te priče – priče o slobodi, pravdi i zajedništvu.
Vi, Sandžaklije u dijaspori, vi ste most koji povezuje prošlost i budućnost. Svaki vaš trud, svaki radni sat, svaka priča koju pričate svojoj djeci o rodnom kraju, doprinosi očuvanju našeg identiteta. Kada se okupimo na ovakvim događajima, osjećamo kako Sandžak živi i ovdje, u Frankfurtu, u vašim domovima i srcima.
Vaš uspjeh u dijaspori nije samo vaš lični uspjeh – to je i dokaz da Sandžaklije, gdje god da se nalaze, nose u sebi snagu da grade, stvaraju i ostanu ponosni na svoje korijene.
Svi mi pamtimo miris domaćeg hljeba, zvuk ezana iz naše džamije, smijeh djece na sokaku, i one brdovite staze koje nas vode ka zavičaju. I dok živimo u zemlji koja nam pruža prilike i sigurnost, mi nikada ne zaboravljamo naš Sandžak. On je u našim pričama, u našim običajima, u našim dovama.
Možda su naši putevi daleki, ali naša srca su uvijek blizu.
Sandžak nije samo mjesto na mapi – to je osjećaj pripadnosti, ljubavi i povezanosti. To je dom koji uvijek nosimo sa sobom.
Drage Sandžaklije, naša snaga je u zajedništvu. Naša odgovornost, ovdje u dijaspori, je da ostanemo povezani, da se podržavamo i da našoj djeci prenesemo ljubav prema rodnom kraju. Važno je da zajedno gradimo budućnost, da ne zaboravimo svoje korijene i da se ponosimo onim što jesmo.
Zato vas pozivam da večeras, kao i svakog dana, budemo ambasadori našeg Sandžaka – kroz naš rad, kroz našu kulturu i kroz naše vrijednosti. Jer Sandžak živi kroz nas, kroz naše priče i naš trud da očuvamo ono što smo naslijedili.
Danas, dok obilježavamo Dan Sandžaka ovdje u Frankfurtu, neka nas vodi misao da smo mi ti koji čuvaju plamen našeg zavičaja. Neka ovaj dan bude podsjetnik da smo, iako daleko, uvijek blizu jedni drugima i našoj domovini. I neka nas zajedništvo vodi ka budućnosti u kojoj ćemo, s ponosom, reći da smo Sandžaklije – ljudi velikog srca, dubokih korijena i nepokolebljivog duha.
Hvala vam što večeras zajedno slavimo naš Sandžak, naš identitet i našu zajednicu. Neka Sandžak uvijek bude u našim srcima, a naš ponos u svakom našem djelu. Živjeli i neka nam je sretan Dan Sandžaka! – rekao je Hadžić.
Nakon njegovog obraćanja nastupio je Rifat Rifatović sa monodramom „Hamal“, od naše poznate književnice Šefke Begović Ličina.
Rifat Rifatović: Ovo mi je prvi put da budem u Frankfurtu, gdje je dijaspora najorganizovanija i najbrojnija. Meni to u praktičnom smislu nije značilo ništa, osim toga da ovdje žive naši ljudi.
Kad sam došao ovdje i kad smo imali priliku da nastupimo u dvije različite umjetnićke sfere, moj prvi utisak iz obje sfere a imam i onu treću neka vrsta menadžeringa i medijaterizma, među mog benda i ljudi koji su ovdje moj prvi utisak su ljudi koji žive ovdje.
Način na koji oni žive, način na koji su organizovani i funkcionišu u drugoj državi je nešto što je iznad svega je poštenje. Odavno nisam sreo poštenije ljude. Drugi utisak je količina ljubavi kojom pričaju o Sandžaku, o gradovima iz kojih su, o selima iz kojih potiču, opšti utisak je potreba koju sa svim onim donosi život u uređenoj zemlji koju sistem donosi, potreba da imaju onaj dio koji se tiče kulture naroda iz kojeg dolaze.
Oni su toliko zahvalni u onom insanskom smislu, ne treba njima to jer imaju dovoljno novca da sebi priušte jedan lagodan život, za razliku od ljudi na Balkanu velika većina ljudi nije u prilici. To koliko su oni spremni da odvajaju za nešto to se ustvari zove svesnost koliko je kultura važna, koliko god to da se nama čini u Sandžaku kad nam dođu ova braća u ljeto, nama to bude „uh, nemam đe da se parkiram“, ali kad dođeš ovdje ti ljudi te drže kao malo vode na dlanu.
Najmanje što mi u Sandžaku možemo, ako već nemamo istu svijest a morali bismo da je imamo i to je jedan od naših zadataka, ali hvala Bogu zadnjih nekoliko godina podiže se svijest o bitnosti dijaspore.
Dijaspora se pokazala posebno kad je bila korona, kako su se organizovali i bili jedna vrsta spasitelja u tehničkom smislu, eto kako su organizovani kad je Sandžak u pitanju i kad su ljudi iz Sandžaka u pitanju, kad je kultura Sandžaka u pitanju, ovi sa kojima sam ja sarađivo, odnosno hadžija Muzafer Hadžić koji nas je sada pozvao, organizovao je ovo na najbolji način što mogu slobodno reći da oni koji se bave kulturom mogu da iskopiraju od njega, i organizuje bilo gdje u Sandžaku ili dijaspori.
O njemu i organizaciji mislim sve u najpozitivnijem smislu. Ovi ljudi vam dignu emocije i nije ih sramota da ih pokažu da si ih dotako.“
Zatim je izveden muzički dio programa.
Skup je završio poslije nekoliko sati trajanja. Svi prisutni su bili oduševljani jer se po prvi put na ovaj način organizuje obilježavanje 20. novembra – Dana Sandžaka.