U organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ održan je povodom 25. novembra Dana državnosti Bosne i Hercegovine akademski diskurs na temu „Bosna i Hercegovina u jugoslovenskoj federaciji“ Organizacija i realizacija događaja podržana je od strane Općine Novo Sarajevo.
Moderator akademik Redžep Dizdarević je napravio kratak pregled državno-pravne vertikale Bosne i Hercegovine od njenog srednjevjekovnog pominjanja pa do današnjih dana ukazujući da je Bosna bila nezavisna i jaka srednjevjekovna država ali da je gubitkom svoje nezavisnosti ipak sačuvala određena politička identifikaciona obilježja u Otomanskoj carevini kao Bosanski pašaluk pa onda Bosanski vilajet, a u okviru Austro-Ugarske je bila Corpus separatum, da bi i u okviru Kraljevine SHS članom 135. Vidovdanskog ustava od 1921. godine zaštitila svoje granice sve do 1929. godine i podjele Jugoslavije na devet a Bosne i Hercegovine na četiri banovine i to na način da joj se granice nisu mogle rasaznati. I to je ostalo tako sve do događaja vezanih za održavanje Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Potom je akademik Dizdarević pozvao Predsjednika Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ akademika Suada Kurtćehajića da uzme riječ i objasni sve implikacije vezane za održavanje ZAVNOBiH-a.
Akademik Suad Kurtćehajić je istakao da je Titov partizanski pokret i stvaranje nove narodne vlasti u vidu narodnososlobodilačkih odbora stvorilo pretpostavke održavanju ZAVNOBiH-a kojim su postavljeni temelji novovjekovne državnosti Bosne i Hercegovine. Također je istakao da je ZAVNOBiH nemoguće posmatrati odvojeno od AVNOJ-a jer u tačci 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a izražena je volja naroda u Bosni i Hercegovini da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata.
Ali točka 4. Rezolucije ZAVNOBiH-a jasno ukazuje da narodi Bosne i Hercegovine zajedno sa drugim narodima Jugoslavije stvaraju novu demokratsku federativnu Jugoslaviju što jasno ukazuje da se radi o sistemu spojenih posuda i da je postavljanje temelja državnosti Bosne i Hercegovine u sklopu izgradnje nove Jugoslavije.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano u Mrkonjić Gradu 25.i 26. novembra je postavilo temelje obnove državnosti iako nije u formalno pravnom smislu obnovilo državnost BiH na tom skupu jer je tek na Drugom zasjedanju u Sanskom Mostu održanom od 30. juna do 02. jula 1944. godine ZAVNOBiH postao najviše zakonodavno i izvršno tijelo Bosne i Hercegovine a Federalna BiH postaje Narodna Republika BiH 14. februara 1946. godine i dobija svoj ustav 31. decembra 1946. godine koji je definiše kao narodnu državu republikanskog oblika vladavine.
Zbog značaja tog datuma Skupština Republike Bosne i Hercegovine je krajem februara 1995. godine odredila 25. novembar kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ali i dok je bila Jugoslavija taj dan se slavio kao republički praznik.
Interesantno je da se u entitetu Rs taj dan ne slavi kao praznik iako su Srbi bili najbrojniji u Titovom partizanskom pokretu i dali su najveći doprinos borbi protiv fašizma i izgradnji AVNOJ-evske Jugoslavije i Bosne i Hercegovine u njoj. Do jeseni 1943. godine dvije trećine partizanskih jedinica u Bosni i Hercegovini činili su Srbi, onda Hrvati pa Muslimani a Titov izvještaj Londonskom Tajmsu od proljeća 1944. godine govori da su Srbi u partizanskom pokretu na nivou cijele Jugoslavije bili zastupljeni sa 44%, Hrvati sa 30 % (dominantno Dalmatinci) pa tek onda ostali narodi: Slovenci, Crnogorci, Muslimani i Makedonci.
Šta se tu desilo kad su u pitanju Srbi u Bosni i da li je njihova ljubav prema Bosni i Hercegovini nestala kada je došlo do krize koja je dovela do disolucije Jugoslavije i da li je razočaranost u zajedničke vrijednosti nestala kada su Slovenija i Hrvatska 25. juna 1991. godine odlučile da idu putem nezavisnosti, a Skupština Republike Bosne i Hercegovine 14. oktobra 1991. godine donijela odluku da ni Bosna i Hercegovina neće ostati u Jugoslaviji u kojoj nema Hrvatske i Slovenije su pitanja koja treba tražiti u zajedničkom i poštenom dijalogu.
Na kraju je akademik Suad Kurtćehajić podvukao da Bošnjaci moraju znati da nije bilo Titovih partizana da bi biološka supstanca bosanskih Muslimana bila dovedena u pitanje zbog velikosrpskih aspiracija sadržanih u dokumentu Velika Srbija doktora prava Stevana Moljevića koji je predstavljao platformu za djelovanje đenerala Draže Mihajlovića sa ciljem da se stvori Velika Jugoslavija i u njoj Velika Srbija očišćena od Muslimana i Hrvata.
Također Bošnjaci trebaju znati da je za Bosnu i Hercegovinu predviđeno da bude pokrajina i da je Tito najzaslužniji što je priču o Bosni i Hercegovini podigao na jedan viši level insistiirajući da Bosna i Hercegovina bude jednakopravna ostalim federalnim jedinicama a što su prvaci u Bosni i Hercegovini iz reda svih naroda objeručke prihvatili.