Čitav s vijet sa zebnjom čeka rasplet događaja oko Ukrajine. Rusija mjesecima gomila oružje na granici, a govori da “ništa se ne riješava silom”. Valjda su te tenkove, avione, brodove i desetine hiljada ubica rasporedili da sade cvijeće na granici ili da se bave pčelarstvom?
Amerikanci su “zabrinuti”, pa gase vatru kerozinom. Prijete Rusima s “neviđenim sankcijama”, a ujedno ih bodre s tim da se “neće vojno uključiti u sukob”.
Ne zna se kome više odgovara ovaj igrokaz, napadačima ili pomagačima.
S ovom krizom Rusi su opet izašli na pozornicu, kao veliki igrači. Pokazju mišiće i razjedinjenoj EU, koja isto trabunja o paketima sankcija, a istovremeno zavisi od Rusije u energetskom sektoru, kao i prehrambenom. Zaradili su i velike novce od nepotrebnog povećanja cijene plina…
Amerikanci bi vrlo rado vidjeli rat Rusije i Ukrajine, jer bi njihova vojna industrija radila bolje nego ikad, a zaradili bi i na sankcijama Rusiji. Shvatili su da je “hladni rat” najbolja grana privrede i zato ga silno žele ponovo vratiti u život.
Pitanje je samo, zašto Ukrajina nema mudru glavu, koja će reći. Ne zanima nas NATO, čija članica ionako nećemo nikad postati, jer neće nikad primiti državu u članstvo koja nema potpuni suverenitet nad teritorijom, a Ukrajina to nikad više neće imati, otkako su Rusi anektirali Krim!
Za njih bi sva ova priča bila završena, spasili bi se i agresije, koje možda neće ni biti i “pomoći”, koja bi sigurno u slučaju agresije – izostala!
Tačka!