Nova studija, u okviru koje je voditelj Instituta za antropološke i prostorne studije ZRC SAZU, prof. dr. Ivan Šprajc , pokazuje da su astronomiju u Mezoameriki počeli razvijati mnogo ranije nego što su mislili do sada, a da je kalendar bio u upotrebi već 1100. godine prije Krista, što je nekoliko stoljeća ranije nego što su mislili do sada.

Smatralo se da su pripadnici mezoameričkih civilizacija, posebno Maje, izuzetno dobro upućeni u astronomiju. Astronomska opažanja su bila važna za orijentaciju u prostoru i vremenu, a posebno za poljoprivredu. Većina važnih građevina izgrađena je da se suoči sa izlaskom ili zalaskom sunca u određenim danima koji su bili ritualno važni u poljoprivrednom ciklusu.

„Mezoamerički kalendar poznajemo više od 500 godina, otkako su Španci osvojili ta područja. Znamo ga iz pisanih izvora, znamo kako je radio. Ali sada smo dobili materijalne dokaze o orijentaciji zgrada, koji su posredni, ali dovoljno govori da se može reći da je kalendar korišten vrlo rano. Do sada, najstariji poznati zapis pouzdano datiran i pouzdano identifikovan je iz trećeg veka pre nove ere. Ovo je mural na lokalitetu San Bartolo u Gvatemali. Znali smo da je korišćen i ranije, ali nismo imali čvrste dokaze. Sada ih imamo, većina orijentacija se odnosi na Sunce, na zalaske i izlaske sunca na različite datume. Raspodjela ovih datuma je takva da nema smisla bez kalendarskog sistema“, objašnjava u uvodu Šprajc.

Ne ovog puta. Imam dosta mjerenja orijentacije na terenu iz različitih dijelova Mesoamerike, ali to su mlađe zgrade, imao sam samo nekoliko mjerenja iz pretklasičnog perioda. Kolega Takeshi Inomata (sa Univerziteta Arizona) proučavao je opsežne lidarske slike duž južne obale Meksičkog zaljeva, koje su besplatno dostupne. Područje je evidentirala meksička država jer postoje nalazišta nafte i prirodnog plina, za mnoge druge dijelove Meksika, na primjer Jukatan, takvih podataka nema. Rezolucija ovih nacionalnih slika je pet metara, nije najbolja, ali dovoljno dobra da se vide ogromne konstrukcije. Na lokaciji Aguada Fénix, monumentalna platforma je duga 1.400 metara i široka 400 metara.

Mnogo toga je prepoznato na ovim snimcima, za najzanimljivije dijelove dobili su bolje snimke veće rezolucije. Kolege su potom izvršile još neka iskopavanja kako bi, između ostalog, datirali objekte. Iako se radi o velikim kompleksima, riječ je o objektima od nabijene zemlje, što znači da je mnogo toga već porušeno, ima rastinja u okolini, ima njiva, sela, puteva. Kada se sa lidarskih slika uklone svi ometajući elementi, dobijamo odličnu sliku reljefa. U istraživanju nam se pridružio Anthony F. Aveni (sa Univerziteta Colgate), koji je pionir arheoastronomije. Uspio sam odrediti orijentaciju više od 400 zgrada. Proračunima je tada bilo moguće odrediti astronomske korelate i za orijentacije vezane za Sunce i odgovarajuće datume, a svi ti podaci su morali biti analizirani. Započeo sam studije u proleće 2021. godine i završio članak prošlog aprila.

Kako su orijentisane ove zgrade i kakav je kalendar?

Mezoamerički kalendar imao je dva osnovna ciklusa, jedan od 365 dana, a drugi od 260 dana. Sastojao se od niza brojeva od 1 do 13 i 20 znakova. Brojevi i znakovi su spojeni u kontinuirani tok, bilo je potrebno 260 dana da se iscrpe sve moguće kombinacije. Kalendar nije imao stalnu vezu sa godinom od 365 dana. Orijentacije se uglavnom odnose na Sunce, ali neke na krajnosti Mjeseca i Venere. Solarne orijentacije su registrovale datume koji ograničavaju intervale koji su višestruki od 13 ili 20 dana. Ove orijentacije su omogućile opservacijske kalendare i olakšale predviđanje konkretnih datuma: višekratnike 20 dana povezanih datuma sa istim predznakom i višekratnika 13 dana povezanih datuma sa istim brojem. Iz datiranih zgrada koje datiraju čak iz 1100. godine prije Krista, znamo da su astronomska posmatranja bila mnogo ranije,

Jednostavni kalendari posmatranja poznati su u cijelom svijetu. Ljudi su često posmatrali kako se Sunce kreće preko horizonta u odnosu na neku istaknutu tačku, recimo brdo. Zapažanja su bila povezana sa početkom kiše, početkom zime ili krajem određenog perioda godine. Orijentacije u arhitekturi predstavljaju materijalizaciju ovakvih horizontskih kalendara. Kada bi se nebesko tijelo u određenom trenutku ponovo pojavilo, znali su šta će se dogoditi u prirodi. To je bilo važno za planiranje poljoprivrednih radova, odnosno rituala prije njih.

Mnoga mjesta širom svijeta još uvijek imaju rituale, čak i u Mezoamerici gdje danas imaju kršćanske svece, ali se poklapaju s datumima koje bilježe orijentacije. Neke zajednice u visoravni Gvatemale još uvijek koriste ciklus od 260 dana. Dobro poznavanje ovih orijentacija je stoga omogućilo predviđanje datuma koji su označavali kanonske trenutke kada su se rituali morali izvoditi. I kod nas su poznati kanonski datumi, na primer 11. novembar, Martinje, datum naravno ne znači da će vino sazreti baš na taj dan, ali ukazuje na ritual koji se danas ovde pretvorio u zabavu.

Sve ovo pokazuje koliko je astronomija bila važna. Međutim, to vidimo i u drugim dijelovima svijeta. Dobar primjer je arheološko nalazište Göbekli Tepe u Turskoj, koje datira iz vremena društva lovaca-sakupljača. Pa Caral u Peruu, Poverty Point u Sjevernoj Americi i naravno britanski megaliti poput Stonehengea. Astronomska poravnanja mogu se otkriti u ovim starim naseljima. Uglavnom se radi o poravnanjima u odnosu na položaje Sunca u solsticiju. Ovo je nekako najupečatljiviji trenutak tropske godine, jer posmatrajući Sunce, brzo možemo otkriti da ono doseže jednu i drugu krajnju tačku na horizontu. U Mezoamerici su uglovi neba bili postavljeni na tačke solsticija.

Istraživanje nam takođe omogućava da razumemo tlocrte i urbane obrasce, na primer u gradu Teotihuakan u centralnom Meksiku, gde cela urbana ruta prati astronomsku orijentaciju glavnih hramova.

Ako je kalendar od 365 dana na neki način logičan jer je to orbitalno vrijeme Zemlje oko Sunca, zašto je nastao kalendar od 260 dana?

Još uvek to ne znamo. Postoji nekoliko teorija, možda zbog poljoprivrede, ili možda zbog neke druge aktivnosti koja je bila vezana za lovačko-sakupljački način života. Ispitani objekti pripadaju vremenu suživota lovaca i sakupljača sa zajednicama koje su se stalno naselile i bavile poljoprivredom.

Današnji kalendari su pouzdani, imamo prijestupne godine, odnosno mehanizam koji održava kalendarsku godinu i tropsku godinu, odnosno godine godišnjih doba, u skladu. U Mesoamerici nisu imali takav sistem, kao ni, na primjer, stari Egipćani, iako su i oni imali godinu od 365 dana. Bez ovog prilagođavanja, kalendarska godina je počela da kasni, a datumi nisu odgovarali godišnjim dobima. Kada bi današnji poljoprivrednici, bez prilagođavanja, insistirali na tome da se počnu saditi, recimo, 1. maja, sadili bi je 25 dana prerano nakon stotinu godina. Astronomska posmatranja su stoga bila neophodna svuda gde takve kalendarske korekcije ne postoje.

Zapažanja u Mezoameriki bila su vrlo razrađena i precizna, što znači da su pažljivo i dugo posmatrali nebeska tijela sa iste tačke. Imamo glavne astronomske zapise iz klasičnog doba, to jest od trećeg do desetog veka nove ere, i iz postklasičnog doba, gde vidimo u astronomskim tabelama u rukopisima da su vrlo dobro poznavali sinodijsko doba Venere. , da su čak znali da se pomračenja dešavaju samo u određenim intervalima.

Dozvolite mi da dodam da su orijentisane zgrade zapravo već bile rezultat astronomskog znanja. To nisu bile opservatorije u današnjem smislu te riječi, naravno da su služile i za posmatranje pojava, ali su to uglavnom bili hramovi i stambeno-administrativne palate.

Trudnoća traje dvadesetak dana duže od 260 dana, ali možda i tu ima neke veze?

Ovo bi moglo biti objašnjenje za porijeklo. Neki od nas razmišljaju u tom pravcu, ali nemamo uvjerljivih dokaza. Znamo da se koristio za poljoprivredu, ali znamo i da ga ljudi u Gvatemali još uvijek koriste za predviđanje rođenja. Gledaju na datum kada žena izostane očekivanu menstruaciju i računaju 260 dana od tog datuma do porođaja. Ako bi žena primijetila izostanak, na primjer, na dan Tri zmije, znale su da će dan rođenja biti tri zmije ponovo ili vrlo blizu. Trudnoća se možda u početku povezivala sa devet lunarnih mjeseci, ali su onda s kombinacijom 13 brojeva i 20 znakova prešli na ciklus od 260 dana. Ovo je jedna od mogućih teorija o poreklu, ali nema pravih dokaza.

Koji su ljudi živjeli na području proučavanih lidarskih slika?

To je područje koje se proteže od države Veracruz preko Tabaska do države Campeche. Olmeci, prva visoka kultura Mezoamerike, živjeli su u zapadnom dijelu, a Maje su živjele u istočnom dijelu. Bilo je to mjesto susreta naroda koji su govorili jezicima Maja i jezikom Olmeka, od kojih su izvedeni današnji jezici Mixe i Zoque. Maja je sada skupni naziv za narode koji su imali sličnu kulturu i govorili srodnim jezicima. U to vrijeme postojalo je nekoliko zemalja koje su bile ili saveznici ili neprijatelji, ali su međusobno trgovali. Naziv Olmec koristili su Asteci za narode koji su živjeli na tom području mnogo kasnije. Ne znamo kako su se njihovi drevni preci zvali, ali su se razlikovali od Maja i jezikom i kulturom.

Za astronome tog vremena najvažnija nebeska tijela su Sunce, Mjesec i Venera.

Sunce je svakako bilo najvažnije. Astronomija je najstarija egzaktna nauka jer omogućava orijentaciju u prostoru i vremenu, iako danas toga više nismo svjesni jer imamo tačne karte, satove, kalendare. Nije ni čudo što su Polinežani bili tako dobri poznavaoci nebeskih pojava, jer gotovo da nisu imali drugih orijentirnih tačaka u okruženju.

Mjesec je svuda povezan sa plodnošću, vodom, zemljom. Lunarni sinodički mjesec traje kao prosječan menstrualni ciklus, Mjesec utiče na plimu i oseku, savremena istraživanja su pokazala da postoje i podudarnosti sa režimom padavina, uraganima itd.

Treće najsjajnije nebesko telo je Venera, koja je takođe bila važna za Rimljane, Grke i Babilonce. U Mesoamerici su znali da su jutarnja i večernja zvijezda isto nebesko tijelo. Kada se Venera pojavila kao zvijezda prvi put nakon svoje nevidljivosti u inferiornoj konjunkciji, to je bio zlokobni znak. Venera je imala veliki značaj, posebno kao večernje. Njegova prekretnica se kreće duž horizonta i doseže krajnje sjeverne i južne tačke. Ovi ekstremi uvijek padaju u ista godišnja doba, sjeverni ekstrem prije ljetnog solsticija, kada počinje kišna sezona, i južni ekstrem prije zimskog solsticija, kada se kišna sezona završava. Ekstremi Venere kao večernjeg znaka stoga ograničavaju kišnu sezonu i poljoprivredni ciklus. Kišna sezona uslovljava setvu kukuruza, a kraj kišne sezone žetvu, pa se Venera, posebno kao večernja zvezda, povezivala sa kišom, kukuruzom i plodnošću.

Univerzum je predstavljao red. Ako je nešto tako uređeno, oni vjeruju da je božansko, a ako je božansko, to utiče na svijet. Arhitektura je takođe povezana sa ovim. Za orijentaciju u vremenu bilo je dovoljno posmatrati kretanje Sunca preko horizonta ili na jednostavan način označiti važne pravce. Astronomski orijentisana svetilišta i palate građene su da bi se nebeski poredak preneo u zemaljsko okruženje i na taj način, u skladu sa principima magijskog mišljenja, uticalo na Sunce da dođe do važne tačke i samim tim će doći do promene u prirodi, što je uslovilo rast usjeva i obilnu žetvu.

Ali kako su protumačili nepredvidive ili rijetke astronomske događaje, kao što su pomračenja, komete, supernove?

Ali to su bili loši predznaci, nešto što je poremetilo red. Ono što je nepredvidivo potencijalno je opasno. Tako su mislili u cijelom svijetu. Maje su za pomračenja znale da se mogu dogoditi samo u određenim intervalima, što je zabilježeno u kodeksima iz 13. i 14. stoljeća. Ali nisu mogli predvideti da li će pomračenje biti vidljivo u njihovoj oblasti. Stoga je bilo neophodno imati rituale kako bi se izbjegli loši utjecaji.

Da li nastavljate ovo istraživanje?

Pripremamo još jedan članak na osnovu podataka o razvoju orijentacijskih obrazaca, kako su se oni širili sa ovog područja na druga mjesta. Postoje lokalne varijacije, ali principi su isti, svi povezani sa kalendarom od 260 dana. Također pokušavamo saznati šta to znači za razumijevanje kulturne historije područja na kojem su se sreli Olmeci i Maje.

/Delo/