Vjerovatno niste čuli za njega. Zove se Abdul Satar Edhi i rođen je u Bantvi, Gujarat 1928. godine. Kada je imao samo jedanaest godina, majka mu je ostala paralizovana nakon moždanog udara. Edhi je brinuo o njoj sve do njene smrti. Tada je imao punih 19 i odlučio je posvetiti svoj život bolesnim, starim i iznemoglim. Pakistan nije imao socijalno osiguranje za siromašne, tako da je on počeo tražiti milostinju na ulicama kako bi prikupio novac za besplatnu bolnicu.
Od tada je njegov fond spasio 20.000 djece sa ulice, pomogao 50.000 siročadi i obučio 40.000 medicinskih sestara. Abdul Edhi podržava najveću svjetsku službu hitne pomoći zajedno sa mrežom praznih staračkih domova i sirotišta, bolnica, skloništa za žene i centre za rehabilitaciju od droga. Pakistanci ga zovu “otac Tereza”.
Za čitavog svog života imao je samo dva odijela i nikada nije dobio plaću iz svog fonda.
2009. godine UNESCO mu dodjeljuje nagradu za širenje ideja tolerancije i nenasilja.
Abdul Satar Edhi preminuo je u julu 2016. godine. Imao je 88 godina, a njegova posljednja želja je bila da donira svoje organe. Čak je i na samrtnoj postelji razmišljao kako pomoći drugim ljudima.
Njegova nevjerovatna životna priča pokazuje da čak i samo jedna osoba može promijeniti svijet na bolje.
Edhi je rekao:
“Kad prestaneš živjeti za luksuz, počinješ shvaćati smisao života.”