Uz obalu Gaze postoji nalazište koje bi moglo donijeti bogatstvo Pojasu i ostatku Palestine, oslobađajući zemlju od međunarodne humanitarne pomoći. Zove se Gaza Marine i nalazi se oko 36 kilometara od palestinske obale, na 610 metara dubine. Prema procjenama, sadržavao bi 1.000 milijardi kubnih metara gasa i obezbijedio prihod od 4,5 milijardi dolara, stabilan izvor energije za domove, postrojenja za desalinizaciju vode i za razvoj poljoprivrede. Šteta je, međutim, da ovo blago, otkriveno prije skoro četvrt stoljeća, nikada nije eksploatisalo.
Arafat i “božji dar”
Bio je septembar 2000. godine kada se tadašnji vođa Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), Yasser Arafat, pojavio na TV-u kako bi najavio otkriće prirodnog plina kod obale Gaze. Godinu dana ranije, Arafat je potpisao ugovor s britanskom kompanijom British Gas za provođenje istraživanja u vodama koje su dodijeljene Palestini prema Sporazumu iz Osla II iz 1995. Za vođu PLO-a, otkriće je bilo “Božji dar” palestinskom narodu za generacije koje dolaze. “Ovo će pružiti čvrstu osnovu za našu ekonomiju, za stvaranje nezavisne države sa svetim Jerusalimom kao glavnim gradom”, izjavio je dok se ukrcao na ribarski brod.
Izrael i žeđ za gasom
Ali jedno je imati pravo na papiru, a drugo je imati mogućnost razvoja kompleksnog projekta kakav je potreban za eksploataciju gasnog polja. Potrebne su upravo vještine kompanija poput British Gasa, koje su se kasnije spojile u gigantski Shell. Ali Britanci, koji su u određenom trenutku počeli direktno pregovarati s Izraelom zaobilazeći palestinske vlasti, ne mogu pronaći sporazum. Štaviše, Tel Aviv je sada otkrio da je bogatiji plinom nego što je vjerovao: još uvijek u moru nalazi dva gigantska nalazišta, prvo Tamar, a zatim Levijatan, koji mu omogućavaju da riješi vječnu energetsku krizu i čak postane izvoznik. zemlja. U Tel Avivu će biti potrebno 4 godine da se Tamar pokrene 2013. godine, dok će 2019. i Leviathan krenuti u proizvodnju. Rekordna vremena, posebno kada se uporede s onima u Gazi.
Troškovi zapošljavanja
UN su 2019. godine objavile izvještaj s nedvosmislenim naslovom: “Ekonomski troškovi izraelske okupacije za palestinski narod: nerealizirani potencijal nafte i plina”. Prema proračunima Ujedinjenih nacija, ovo polje vrijedi 4,5 milijardi dolara prihoda u periodu od dvadeset godina. Suma koja bi Zapadnoj obali i Gazi omogućila da se emancipiraju ne samo od Izraela za proizvodnju vlastite struje (Palestinske vlasti plaćaju Tel Avivu “račun” od oko 22 miliona dolara svake godine), već i da smanje, i to ne neznatno , ovisnost o međunarodnoj pomoći za svoju ekonomiju i za obnovu pojasa.
Ostala blaga su negirana
Ali blago koje je Palestini “uskraćeno”, opet prema UN-u, ne završava ovdje: postoji i naftno polje Meged, na granici između Izraela i Zapadne obale. Tel Aviv ga je učinio produktivnim od 2010. godine, tražeći ekskluzivnost prava na eksploataciju. Palestinske vlasti, međutim, tvrde da iako su bušaće platforme u Izraelu, 80% polja je na Zapadnoj obali, te bi stoga trebalo da primaju dio prihoda. Ujedinjeni narodi tvrde da to polje vrijedi 67 milijardi dolara izgubljenog prihoda Palestine. UN također podsjeća da čak ni na plinskim poljima na Mediteranu (tačnije u slivu Levanta) ne postoji pravna sigurnost isključive nadležnosti Izraela, te da dio prihoda od ovih polja treba ići i Palestincima. Dok su međunarodni stručnjaci podijeljeni oko prava na rezervate Meged i Levant, marinac Gaze ostaje nedvosmisleno palestinsko blago.
[…] Uz obalu Gaze pronađeno veliko nalazište plina koje se (još) ne eksploatiše […]