Većina ljudi povezuje groblja sa tužnim mjestima na kojima počivaju naši najmiliji. Međutim, postoji malo mjesto na granici Rumunije sa Ukrajinom, gdje se nalazi Sretno groblje Šapanc. Da, Veselo, a razlog za ovo ime leži u činjenici da su njegove grobnice sa plavim krstovima ukrašene naivnim crtežima i šaljivim natpisima vezanim za živote pokojnika.
Na grobu Stana Joana Patraša nalazi se natpis koji objašnjava kako je on došao na ideju da se sagrade ove jedinstvene grobnice, nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj domaći majstor došao je na briljantnu ideju da na krstovima urezuje natpise i crteže koje su njegove komšije naručivale za sahrane svojih najmilijih jer je vjerovao da je smrt početak novog i boljeg života, s druge strane Ideja je naišla na uspeh među stanovnicima malog grada i uspio je da napravi ukupno 700 krstova do svoje smrti 1977. godine.
Tradiciju je nastavio jedan od njegovih učenika, Dumitrij Pop, koji i danas živi u kući svog učitelja i ostaje vjeran svom originalnom stilu. Za njega Veselo groblje Šapanca nije obično groblje, jer mnogi natpisi koji se ovde mogu pročitati nude istinite pouke o životu, slične bajkama.
Spomenici su uglavnom napravljeni od hrastovog drveta, a standard koji moraju ispuniti je “krov” iznad krsta. Odmah ispod nalaze se crteži sa motivima iz života pokojnika, a u nekim slučajevima vezani su za njegovu smrt ili lik. Rubovi su po pravilu ukrašeni geometrijskim i biljnim motivima u jarkim bojama, dok je ostatak obojen u plavo jer je simbol nade i slobode. I konačno, spomenik ne može biti potpun ako ne sadrži duhovitu pjesmu od 7 do 17 stihova, napisanu u prvom licu na maramurskom dijalektu.
