Emina Hadžiosmanović dobitnica je nagrade “Young Woman of the Year Award” za 2013. godinu, koju joj je dodijelio pokret “Women on the Move” iz Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Ovaj pokret nagrađuje i podržava doprinos žena izbjeglica i migranata, i medija koji se bore protiv predrasuda, podupiru integracije i inspirišu druge.
Emina je bila djevojčica kada je stigla u Veliku Britaniju i započela novi život u Birminghamu.
– Imala sam samo četiri godine kada je rat u Sarajevu počeo. Sjećam se kako smo se mama, moja mala sestra i ja krile, dok se naš otac borio u ratu. Bile smo jako prestrašene. Nakon nekoliko mjeseci otišli smo u Hrvatsku, da bi potom brodom stigli u Veliku Britaniju od koje smo zatražili azil, priča Emina.
U Birmingham je stigla kada je imala pet godina. Privikavanje na novu sredinu bilo je teško, a tome je doprinijela diskriminacija u školi koju je pohađala.
– Djeca, ali i njihovi roditelji, su nas nazivali raznim imenima i govorili nam kako smo ovdje došli da bi krali od njih. Mnogo puta smo primali prijeteća pisma na našu adresu. Iako su me pogrdni nadimci boljeli, nisu me spriječili da budem ono što želim da budem, ističe Hadžiosmanović.
Kroz obrazovanje zavoljela je podučavanje i kreativno pisanje. Znala je da želi biti neko, i da želi dokazati svima koji su je omalovažavali da u Velikoj Britaniji nije jer želi nešto uzeti, nego jer želi uzvratiti.
– Kada sam upoznala Eminu, imala je 14 godina. Bila sam upoznata sa većinom stvari koje su se u školi tada dešavale. Gledala sam kako se razvija od osobe koja nema samopouzdanja do djevojke koja se želi istaći pomaganjem društvu. Emina je jako inteligentna, brižna i puna potencijala, kaže Helen Richardson, Eminina profesorica engleskog jezika.
Emina je prije devet godina počela raditi za BH UK Network, bh. udruženje, na taj način pomažući Bosancima i Hercegovcima. Ovo udruženje nastoji pružiti praktičnu i psihološku pomoć pojedincima koji osjećaju posljedice bosanskohercegovačkog rata i danas.
Jedna od njih je Enisa, koja je bila u koncentracionom logoru, a koju Emina posjećuje i kojoj pomaže.
– Emina mi pomaže sa svime – dođe kod mene, odvede me doktoru, nekada mi pospremi kuću i druži se sa mnom. Pričamo samo o veselim stvarima i osjećam se bolje kada je ona kod mene, kaže Enisa Nasić, koja je, također, članica udruženja BH UK Network.
Nakon što je godinama pomagala bosanskohercegovačkim izbjeglicama u Velikoj Britaniji, odlučila je posvetiti se doktoratu u oblasti kliničke psihologije kako bi pronašla nove načine pomoći onima koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja. Njen rad temelji se na uticaju rata na psihološko stanje ljudi koji su ga preživjeli u Bosni i Hercegovini.
– Trenutno radimo na terapiji narativnog izlaganja koja se se bavi traumom kroz pričanje priča, objašnjava Emina.
Emina putuje u London gdje radi sa Rain Foundation koji su joj dali stipendiju da proširi ovu vrstu terapije na širu zajednicu izbjeglica.
mojabih.oslobodjenje.ba