Gosti Centralnog dnevnika su bili Silajdžići. Nevjerovatna, deveteročlana porodica.
„Prva šestorka se rodila u sedam godina, a sedmog smo čekali malo duže, tri godine. Tako da, u deset godina smo dobili sedmero djece. Još uvijek smo raspoloženi da imamo još djece, ali godine su protiv nas. Nije to baš tako jednostavno. Sve stignemo, svoje obaveze smo prilagodili njima, prilagodili smo djeci. Naši poslodavci imaju razumijevanja, za sada sve funkcioniše. Prvo četvero je rođeno tokom doktorskog studija. Svaku godinu doktorskog studija dolazila sam s novim djetetom. Svi spavaju u svojoj sobi, tako žele“, naglasila je majka Sabina.
Sabina je kazala kako je imala tri spontana pobačaja, ali da su se pomirili sa sudbinom.
„David, Ismail, Jakub, Mikail, Jošua, Jusuf i Jahja. Birali smo imena s lijepim značenjima. Njih četvorica nose imena Božijih poslanika. Nasmijani smo, smireni, malo sam temperamentnija u odnosu na supruga. Više od 20 godina smo zajedno. Živjeli smo u sedam različitih zemalja. Živimo u svijetu koji je globaliziran. Integriramo se u globalni sistem koji zahtijeva zavisnosti. Teško je pričati o nezavisnosti. Trebamo razmišljati o daljnjim integriranjima. Jedino tako možemo postati značajniji faktor“, naglasila je Sabina.
Denis je kazao kolika je njihova finansijska samoodrživost.
„2008. godina je pokazala kolika je naša finansijska samoodrživost, bez obzira na profitabilnost našeg tržišta u tom momentu. Muzika je počela ponovo da igra 2010. pukim slučajem kada su se oporavila velika američka ekonomska tržišta. Kada se evropa i amerika zakašlju, mi dobijemo gripu“, kazao je Denis.
Statistički je malo vjerovatno da su svi istog spola.
„Profesor je imao tri kćerke i pitao je da li znate koja je vjerovatnoća da imate tri kćerke, rekao sam ne znam, ali koja je vjerovatnoća da imate sedam sinova“, kazao je Denis.
Snaga duhovnog identiteta, da mislite lijepo, pozitivno. To je apsolutna čistoća aure i duše i shvatite da je boravak s djecom najljepši, jer djeca imaju čistu energiju. Svako vrijeme ima svoju specifičnost. Mi smo dio kulturne globalizacije. Društvu treba neka snaga institucija koja će usmjeravati buduće generacije. Pojam je imati više od dvoje djece, treće dijete se već veže za siromaštvo. Mi smo prihvatili isti životni stil kao Balkanci. Zemlje zapadne evrope se trude, ali ne mogu da podnesu to“, kazala je Sabina.
„Treba da budu hrabri u životu, ne bih pozivao nikoga da ostane ili ne, ali volio bih da svi ostanu, jer smo se i mi vratili u BiH. Bilo je lakše vani osnovati porodicu, ali ovdje smo. Čovjek treba da bude hrabar“, rekao je Denis.
Denis naglašava kako je govorenje svog jezika značajno da bi se vi osjećali kao vi.
„Ljudi trče za svjetlima velikog grada. Ovdje je mnogo ljepše živjeti, ovdje govorite svoj jezik. Ne govororenjem svog jezika, osjećate da vi niste vi, da ste u lancima. Imate ogromnu potrebu da govorite svoj jezik u svojoj zemlji. Vi nikad nećete biti ravnopravni građani negdje drugo, jer to čovjeku nakon nekog vremena jako smeta. U svojoj zemlji ste vi – vi“, kazao je Denis.
Sabina vani nije mogla razviti energiju da bi ostvarila komunikaciju.
„Osjećala sam vani da venem, ne mogu da razvijem tu energiju koja mi treba da komuniciram“, kaže Sabina.
Naglasila je kako razumije ljude koji odlaze, ali i to da sami moramo graditi svoje društvo.
„Razumijem ljude koji odlaze, ali mi treba da izgradimo svoje društvo, ne možemo očekivati da nam neko gradi naše društvo“, zaključila je Sabina.
face.ba