U Stockholmu smo razgovarali s bračnim parom Lundberg. Ovdje je naša Amra za bračnu zajednicu ipak odabrala Šveđanina Magnusa. Zanimljivo je bilo njihovo upoznavanje, ali još više prilagodba…
– Nešto sam znao o Bosni preko novosti koje se često ne slažu s istinom i znao sam vrlo malo o Jugoslaviji. Početkom devedesetih godina sreo sam mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije, vrlo su otvoreni i dobri ljudi. Moje najjače sjećanje je kada sam igrao košarku u prvoj i drugoj ligi. Početkom devedesetih mnogi igrači iz Bosne dolazili su na naše treninge i bili su vrlo talentirani. Mogli su igrati u našem timu bez obzira što nisu znali jezik. Kao trener imao sam pola tima sastavljenog od bosansko-hercegovačkih igrača. Na nas se nije računalo na prvenstvu pa smo bili najlošiji na tabeli, a na kraju smo osvojili ligu. Mnogo bosanskih Šveđana napravilo je velike karijere u društvu. Čovjek mora imati volju da gradi novi život. Mislim da moja supruga ima jaku energiju i vrlo je atraktivna. To je najveći značaj, a ne da gledam odakle dolazi i kakva je naša razlika, kako mnogi i misle. Kod nas se radi o ljubavi bez granica. Mi nismo i ne možemo biti isti, ali sam uzeo najbolje iz oba naša slučaja, napomenuo je Magnus.
Njegova odabranica u Švedsku je došla 1992. godine, a nama je otkrila mnoge zanimljive stvari o svom novom životu…
– Moja čitava plata ide za naše režije, ali to mi uopšte nije žao jer je ova država tako dobro isplanirana. Kada idete na operaciju srca ili pregled kod ljekara, isto košta. Školstvo i zdravstvo funkcioniše onako kako treba da funkcioniše u svim zemljama, priznala je naša sagovornica…
MojaBiH