Kad noga kroči u Meku, pa do polaska nazad, nakon izvršenja obreda, insan prođe kroz nekoliko faza, stanja svijesti, uma i osjećaja. Smjenjuju se uzbuđenje, ushićenost, zadivljenost, energičnost, pa ide u krug do klonulosti, predanosti, tuge, bespomoćnosti, i onda se opet vraća na sreću. Najbolje je kad sve te emocije završe neizmjernom zahvalnošću Gospodaru koji je baš nas izabrao da budemo tu, baš sad…u Njegovoj Kući, Njegovi gosti.
I, ne mogu, a da se ne zapitam, otkud ovolika milost prema meni. Možda jer mi srce otupi, brzo otvrdne nakupljajući grijehe, pa mi tako često treba zijaret Allahovoj kući, ne bi li mi istopio crninu duše, i proprao ukaljano,ogrubjelo srce?
Često smo nezadovoljni mnogim stvarima, štaviše, vjerujem da je više onoga za čim čeznemo nego onog što imamo i za šta smo zahvalni. A imamo mi i previše, samo, u svojoj nezahvalnosti, neiskrenosti, zavisti i pohlepi ne vidimo. Nisu slijepe oči, nego srca u grudima…a tu, u tavafu, dok gledamo Bejtullah, svima su želje iste , dunjalučke i ahiretske. Jer svima nama treba isto na dunjaluku- uputa, zdravlje, korisno znanje, hairli muž, poslušna, pokorna djeca, imetak, bereket, zdravlje naših najdražih, rodbine, komšija, Ummeta na koncu itd.
I to je mjesto gdje je duši bez sustezanja i stida dozvoljeno, i poželjno da bude pohlepna. Neće Allah nikada robu reći previše tražiš…a on Rabb…i stidi se da nam vrati ruke prazne. I od ahireta želimo vječnost, dzenet, Firdews. Eh tu se duše razlikuju… mi vjerujemo, ali koliko smo ubijeđeni, gdje je jekin u tim našim dovama koje preletimo jezikom časkom. Euforija kad vidimo ispred sebe jasno dzennet, srce lupa…vidite li jasno? Hodamo po pijesku s mirisom miska, zagledamo pred noge i čudimo se. Oči širom otvorene, duša ushićena pita se, Gospodaru meni sva ova ljepota? Podignemo glavu i vidimo najljepši dvorac, sazdan od rubina, smaragda, safira…kraja mu ne vidimo. Divani postavljeni, ćilimi ukrašeni, u blizini žubor rijeka od meda i mlijeka.
Neki svijet sjedi na divanima, smiju se, jedu, piju. Obučeni u najljepše haljine…prilazim im, i iako su u najboljim godinama, prepoznajem ih. Preselili su kao stari, al Allah dade da se znamo. Moje nane, Allah im se smilovao, evo i dede koji je preselio dok sam bila kod mame u stomaku. Nena moja vitka, na obje noge skakuće kao gazela, a dunjaluk je provela sjedeći. Eno i nane, bila je slijepa, a kakve crne oči, ljepše od hurijinih ima. Moj daidža, veseo i energičan smije se, a dzennet odjekuje. Tu su i moje kone i komšije, hanume i age. Služili su drugima na dunjaluku a sada, ovi zgodni mladići služe njima. Hvala ti Allahu na pravednosti❤ eno i mog Hakije, kaže da bi ponovo bio slijep, samo da mu Allah ne uskrati ove ljepote koje ispunjavaju i oči, i dušu i tijelo! A neće…ova ljepota i užitak su vječni, nema im kraja.
Eno i mojih džennetlija iz Potočara, hiljade i hiljade ih se spojilo sa svojim majkama koje su čeznule za ovim trenutkom. Grle se, vele nisu na dunjaluku pa da nadoknade, a zaboravili da je ova sreća koja nikad prestati neće, upravo radi njihovog sabura. Džennetske ptice nadlijeću perivoje, djeca koja su umorena tuđim zlom, oo kako je moj Gospodar dobar. Nena Mejra okupila svoju braću i sinove, oči je isplakala za njima. Pet rana ovdje, a tamo kod Allaha pet radosti. I vallahi sve ih vidim, a srce hoće da iskoči iz grudi!
Miris se širi perivojima dzennetskim, smijeh i radosti odzvanjaju poljima… moja Bahra egleniše, sastavila društvo, zahvaljuju Allahu, vele da nikad nisu nikakvu teškoću osjetile na dunjaluku. A vjernici, Allahovi pokorni robovi ne znaju za nesreću i tugu, jer sve prihvataju kao blagodat ne znajući mudrost musibeta.
Hoće moja nana da klanja, da ostavi tragove na serdzadi u Firdewsu…eh moja nano, Allah ti povećao deredže, sad uživaš, nema više nikakvih obaveza, pa čak ni prema Najmilostivijem. Pozovi familiju da besjedimo. I zovi i majku Arifu i njenu mnogobrojnu čeljad, i prenesi joj selam od njenog Muhameda i snahe.
Ostajte mi u Allahovoj milosti i čekajte na nas, i mi ćemo brzo. Da dadne Allah da se pridružimo vama dobrima, pokornima, a i onima najboljima, prvacima…znam, oni su na najposebnijim mjestima, posjetit ćemo ih drugom prilikom. A i onog, najdražeg, najboljeg, što davno hodi ovim mubarek mjestom, kojeg je Allah počastio vesilom, salallahu alejhi ve selem. Ići ćemo mu džematile insallah❤
Zašto da tugujemo, kad je apsolutna sreća jedino tamo, kod Allaha, pa kako mu ne hrliti?