(Bez želje da bilo koga uvrijedimo, donosimo odlomak iz romana Mjesec je otkrio tajnu, koji na ovaj događaj baca novo svjetlo)
– Teško da se u čitavoj historiji može naći primjer osobe manjega značaja u svom vremenu, a da je postala toliko zapamćena kao Poncije Pilat. Sve što je on postigao u životu bilo je da nekih desetak godina bude prefekt zaostale rimske provincije, Judeje. I da jednoga jutra osudi na smrt, kao pobunjenika, Isusa iz Nazareta, ali je ta presuda uticala na čovječanstvo kao nijedna dotad, a vjerovatno se takav slučaj neće nikad više desiti ni u budućnosti.
O njemu ne znamo baš puno ‒ ni porijeklo, ni kako je uopće došao na svoj položaj. Ono što su nam ostavili, Josip Flavije i Filon nedvosmisleno svjedoči o tipičnom brutalnom rimskom upravitelju koji je, po svemu sudeći, htio nametnuti kult poštovanja Cezara čak i Jevrejima, iako su oni u tome vidjeli idolopoklonstvo. Pilat je odmah po dolasku u Judeju usred Jeruzalema postavio zastave s imperijalnim simbolima i nakon nekoliko dana vrlo žestokih masovnih protesta shvatio da s tim narodom treba biti oprezan, lukav i surov. Povlačio je i dalje poteze koji su ga uvlačili u konflikt s Jevrejima ‒ kao kad je iz riznice Hrama u Jeruzalemu finansirao izgradnju akvadukta, što je bio onovremeni vodovod. Na kraju je u jednom danu pobio velik broj Rimu inače sklonih Samarijanaca ‒ koji su se onda žalili novom cezaru Kaliguli, na šta je ovaj reagirao povlačenjem Pilata iz službe.
O tome šta se s njim dešavalo kasnije postoje razne priče, a one liče na naučnu fantastiku i bajke. Njega su po nekim spisima pravoslavci proglasili svecem. Pilat je vrlo lako na smrt osudio svakog ko se pobunio protiv Rimskog carstva. Imao je aktivnu ulogu u hvatanju Isusa Krista i presudio mu je brzo kao i ostalima, bez mogućnosti da se odbrane. Zato mnogi izvori navode da su s Isusom taj dan bila razapeta još dvojica prijestupnika. Nakon nekoliko decenija, Evangelisti su se pojavili sa svojim verzijama suđenja Isusu. Kršćani su se u to vrijeme nalazili rasuti po cijeloj imperiji, od Jeruzalema do Rima ‒ i svuda su bili u nevolji zbog jedne neugodne činjenice: da je čovjeka o kojem oni propovijedaju ista ta imperija osudila na smrt kao pobunjenika! Usput rečeno, to jest jedan ključan dokaz da je Isus historijska ličnost, jer bi katolici inače smislili neku sasvim drugu, manje nezgodnu priču o njegovoj smrti. Zato su oni spremili drugačiju taktiku: priznali su činjenicu raspeća, ali su krivnju bacili na Jevreje, s kojima se rano kršćanstvo već prilično razišlo.
U svim evanđeljima imamo, unatoč prisutnim razlikama, u osnovi istu priču: Isusa, Pilatu predaju jevrejski poglavari, Pilat nije uvjeren da je Isus kriv, pokušava ga odbraniti, pa čak i nudi priliku da narod odluči hoće li pomilovati Isusa ili Barabu. Na kraju ipak popušta pritiscima i odlučuje Isusa razapeti. Posebno zlokobno zvuči tekst u Evanđelju po Ivanu 19:16 ‒ Tada im ga preda da ga se razapne, što je direktna insinuacija da su ga zapravo Jevreji razapeli…
Nastaju spisi koje većina teologa smatra falsifikatima, poput Evanđelja po Petru i Nikodemova evanđelja. Još kasnije, u vrijeme kad se kršćanstvo sasvim lijepo združilo s Imperijom i došlo na vlast, nastaju i drugi spisi o Pilatu, čak i navodna njegova pisma. U njima se još direktnije optužuju Jevreji, a Pilata se prikazuje sve pozitivnije. Na kraju, u jednom od takvih vrlo maštovitih spisa, cezar Tiberije osuđuje Pilata na smrt, jer je kriv za smrt Božijeg Sina, a nesretni Pilat izražava kajanje, te svu krivnju prebacuje na Jevreje, pa doživljava i to da vidi Isusa u viziji, koji ga hvali zbog uloge u božanskom naumu, a onda, ako ćete vjerovati bolesno maštovitom piscu, odrubljenu Pilatovu glavu odnosi anđeo…“
Svena je Sveto trojstvo oduvijek zbunjivalo, ali se pridržavao uputa starijih i svećenika ‒ da ne treba ulaziti u to. Sad je potpuno zbunjen razmišljao o Isusu Kristu, kojeg se logikom Trojstva smatralo i Bogom, pa na kraju i Božijim sinom. Hvatanje „Boga“ u hramu, pa kasnije kratki prijeki sud pred nekim beznačajnim upravnikom neke rimske provincije i presuda na raspeće sad mu je zvučala toliko naivno i nemoguće da ga nimalo više nije čudilo što je pradjed tražio logičniju interpretaciju ovih događaja. Kako zbilja može iko s malo mozga u glavi vjerovati u tu priču, da Stvoritelj svemira i svega što je na zemlji sjedi zavezan pred običnim sitnim čovjekom koji mu sudi i sve to čini da bi ljudskom rodu, ustvari samo kršćanima, bili oprošteni grijesi? Zar Bog ne može to učiniti bez tog ponižavanja i svođenja njegove opće moći na nivo opće bespomoćnosti?
Iz romana, Mjesec je otkrio tajnu, Muhameda Mahmutovića
Sta reci nakon provitane ove male izjave ,samo to necu biti grub ,ali imam pravo na svoje midljenje ,da ona medicina je nauvno fokazala da kad ono srce staneci prestane kucati nastupi nerad srca i automatdki smrt ,samim tim i medivinom fokazano je da onaj ko na bilo koji nacin ode sa ovog svijeta ne ne moze se vratiyi to jest udkrsnuti ksko katolici navode ,njihovi Kardinsli ili Fratri kazu obmana ,njeg Rimskog carstva kom je to cudo trebslona oni Katolici zdusno ga prihvatsjubi dan danas obmanu koriste jer je u interesu Vatikanu kardinslima i inim ovima u katolickoj crkvi ,nsjveci genocid u istoriji covjecanstva pocinili su oni iz Vatikana katolici pokoljem i prisilom da se na katolivizam predze ,mnoge drzave to su dozivjele i dan danas isti metod sli razlog isti bogastvo tih drzava u svemu sto vrijedi ,na vasu zalost ako imate karaktera Katolici ,ne ne mrzim vas al zalim zbilja .