Piše: mr Admir Gluhić
Volim ovu zemlju.
Volim cijelim bićem onaj zdravi, pošteni, čestiti i vrijedni dio našeg naroda koji našu domovinu iskreno voli i bori se, svako na neki svoj način, za ovu zemlju.
Ma odakle bili i ma kako se zvali, ima ljudi koji iskreno vole ovu zemlju, i daju sve, pa i sebe za nju, ti ljudi u mojim očima izgledaju ogromnima.
Ima i onih ljudi koji ovoj zemlji i od ove zemlje uzimaju sve.
Uzimaju energiju i volju dobrim ljudima.
Uzimaju prava bespomoćnima među nama.
Uzimaju novac i nadu starima.
Kradu budućnost i perspektivu mladima.
Otimaju sadašnjost nama svima.
Ovu zemlju nisu mogli da unište tenkovi i snajperi sa brda, i ne mogu i neće je uništiti oni koji rade na njenom uništenju, bilo to otvoreno i javno, bilo skriveno i umotano.
Ali, ovu zemlju polako ali sigurno uništavaju pijavice i paraziti.
Uništavaju je oni koji uzimaju sve od ove zemlje a ne daju joj ništa.
I danas joj krv piju oni koji su se obogatili i bogate se na način da uskraćuju pravo siročetu, ne isplaćuju platu radniku, zakidaju za davno zaslužena prava penzionera.
Uništavaju je iznutra oni koji u najsiromašnijoj državi Evrope žive kao da su prijestolonasljednici u Monaku.
Uništiše i nas i našu zemlju kalkulanti, interesdžije i sitne duše bez principa, kičme i stava, ljudi kojima ništa nije strano i ničega ih nije sram.
Oni koji u službi, državnoj ili za državu rade protiv države, ili ne rade svoj posao, što mu dođe na isto.
Dominiraju ti samoproglašeni i prenaglašeni lažni džetseteri, novopečeni milioneri, “znaš li ti ko sam ja” profili i ratni profiteri.
Ti ljudi, ako ih se takvima nazvati može, nemaju stranku ili partiju, ideale ili principe, imaju samo jednu jedinu vodilju, a to je interes, a glasni su, najglasniji.
Takvima je to i svrha i cilj.
Početak i kraj.
Niko drugi i ništa drugo im nije bitno.
Oni su svrha sami sebi.
Ili su samo sebi svrha.
Ne odlaze iz ove divne zemlje ljudi isključivo iz razloga jer se ovdje loše živi, odlaze jer ovdje je sve manje pravde, sistema koji funkcioniše i sve je manje poštenja.
Ima jedan sistem, koji ovdje funkcioniše.
Sistem da neradniku ne smiješ reći da je neradnik.
Lopovu da je lopov.
Lažovu da laze.
Govnetu da je govno.
I tako u krug i u nedogled.
Sistem poremećenih vrijednosti.
Sistem koji odgovara onima koji ne žele sistem.
Koji ne žele da nešto normalno funkcioniše.
Jer tada oni ne funkcionišu.
Najveći problem dobrih ljudi nije u njihovom broju nego je u tome što nisu dovoljno glasni!