Nije mudro o istini govoriti suzdržano ili uopšte politički korektno. O njoj ne treba pisati ironično, sa parabolama, metaforama, aluzijama, uvijajući, niti čak umjetničkim nakićenim jezikom. Ne treba ostavljati ni zrno prostora da se laž uvuče sa bilo koje strane jer će laž nastojati da preživi u najsitnijim detaljima. Pravni izrazi, igre riječi – sve se može iskoristiti da bi se zamaglila istina. Ako ništa, može se krasti na vremenu jer sto puta uporno i cinično ponovljena laž na kraju se prihvati kao istina.
Prava istina se govori jasno, kratko, ravno u čelo. I ako treba, ponoviti je barem onoliko puta koliko puta laž bude izrečena. Znati nešto reći jednostavno, bez zamuckivanja, može samo čisto srce.
Koliko god to zvučalo kontroverzno, činjenica je da se ovo stogodišnje mrcvarenje Bosne i Hercegovine ne bi dešavalo da u njoj ne živi dva miliona muslimana. Iako se čini da je globalizacija planete davno prevazišla takve zaostale ideološke identifikacije i da je ovo društvo vrhunac humanizma, treba preskočiti izlizane birokratske floskule svjetskih moćnika i pažnju usmjeriti na njihova djela. A njihova djela govore najstrašnije licemjerje i jezivu brutalnost.
Međutim, danas u međunarodnoj diplomatiji svi o svemu govore u nejasnim notama, svjesni širine manipulacije koja im stoji na raspolaganju kada nešto kažu, a ustvari ništa ne kažu. Svi su zabrinuti i svi pozivaju na mir, a nikad više ratova i otvorenih smutnji. Ah, čisti raj i sigurna zona za svaku vrstu smutljivaca.
Jedna od takvih najvećih podvala čovječanstvu unazad stotinu godina je agresivno forsiranje sekularizma. Otprilike, to bi značilo da je duhovna komponenta ljudskog bića u drugom planu i da se religijska misao sprovodi strogo među vlastita četiri zida. A ako će Božiji zakon u četiri zida, šta onda ostane vani? Naravno, čisti materijalizam u formi sveprisutnog ateizma. Jedna ideologija unutra, a druga vani.
Vjerska misao usmjerena ka Jednom Stvoritelju i Uzdržavatelju te Njegovim zakonima, potisnuta je iz svih sfera javnog života. Kao da je to već ispričana priča prošlih vremena, nepodobna za današnju realnost. Očito da nam se želi da je potpuno zaboravimo i da pažnju usmjerimo na pragmatičan materijalistički sistem djelovanja. I da nas zabave. Mnogo da nas zabave, u čemu su i uspjeli.
- Stvaranje privida
Izvorna religija odavno skoro da više i ne postoji. Sve se svelo na ceremonijalnu površnost. Lančić križa oko vrata ili odlazak u bogomolju jednom sedmično Ili neka tetovaža. Sad je popularna joga ili meditacija kao i spiritualne vođe. Površne rasprave, način odijevanja, ponašanja i svaka vrsta poroka koju možemo zamisliti dostupna je i dozvoljena. Polako i sigurno, postepeno nas usmjeravaju ka svemu onome što bi u vjerskoj terminologiji prepoznali kao sotonističo carstvo na Zemlji.
Kako to da nas vlade i mediji konstantno ohrabruju i uslovljavaju da prihvatamo izričito antireligijske dogme ako su oni sami protiv svih dogmi?
Svjedočimo mnogim paradoksima kao na primjer da se žene stimulišu da gole hodaju po ulici ili u udarnim televizijskim programima, a da se kažnjavaju sa tri stotine eura ako prekriju kosu maramom i dođu takve na univerzitet. Od nastranosti se stvaraju nove ideologije. Možeš uvrijediti dvije milijarde ljudi islamskog ili kršćanskog svjetonazora ali ako slučajno spomeneš naučnu činjenicu da postoje samo dva biološka spola, muški i ženski, onda si medijski linčovan jer si uvrijedio homoseksualce, biseksualce, transvesite, queer osobe, feminiskinje…
Helem nejse.
Ono što je nama najbitnije je međunarodna politika koja stoji iza organizacija sposobnih da u čitavom svijetu u samo jednom trenutku stvore nemir i da ga zaustave. Uglađene birokrate sa kravatama, sve do jednog praznih bezličnih lica, kao roboti ponavljaju ono što nepažljivo uho voli čuti – mir, demokratija, jednakost, globalizacija, pravda i tako dalje. Milina. Posebno vole isticati da je religija opijum za mase, nešto prevaziđeno i da je raspoloženje krstaških i imperijalističkih pohoda u Evropi davno prošlo mračno doba.
Ali…
Ispod površine tih praznih demokratskih fraza, mi jasno vidimo da se cijela misteriozna matrica odvija po starim ideološkim principima. Kao da propagiraju bezvjerstvo, a ustvari su zagriženi sljedbenici nekog svog Boga. Velika greška bi bila reći da se dešava podmukli rat isključivo protiv Islama. Ofanziva se dešava na cjelokupnu vjersku misao koja je usmjerena na Božiji zakon kao mjerila moralnih normi. Sada se napada Islam jer je jedini preostao i jer je još uvijek živ i prilagodljiv. Koristi se ista agenda kojom je uništeno i izvorno Kršćanstvo nakon Francuske reolucije.
Zar nije čudno da čvrsto bezbožni i demokratski antireligijski Zapad podržava brutalni aparthejd režim u Palestini samo zato što Cionisti tvrde „da imaju obećanje od Boga za tu zemlju od prije tri hiljade godina“? I ne samo da ih podržavaju nego su sve svoje medijske, finansijske i svake druge mehanizme podredili tome da bi pripremili dolazak Mesije za kojeg cionistički Jevreji tvrde da može doći jedino ako obnove Solomonov hram u Jerusalemu i obnove stari Izrael u granicama od rijeke Eufrata do Nila. U cilju zaštite te ideje, oni podržavaju najbrutalnije rigidne režime na Bliskom Istoku od Saudijske Arabije do Egipta. Oni koji prenose svijetom demokratiju na sav glas, naoružavaju i podržavaju Saudijski režim da se iživljava na onoj sirotinji u Jemenu jer su zaključili da bi mogla biti opasnost po buduće granice biblijskog Izraela.
Zar se nikad niste upitali zbog čega jedna sila kao što je Turska već trideset godina čeka pred vratima EU, dok Rumunija, Bugarska, Hrvatska su odavno već postale njene članice? Čak je članstvo EU primio i grčki dio Kipra, dok turski dio nije. Naravno da Turska neće nikada ući u EU i oni su to shvatili. Ali šta ćemo sa Bosnom?
Bošnjaci svih svjetonazora, a posebno muslimani, i dalje se naivno uzdaju u Međunarodnu zajednicu kao nekom utopijskom zaštitniku od regionalnih pobješnjelih hordi. Oni nikako ne vide da te pobješnjele horde samo obavljaju prljavi zadatak međunarodnih uglađenih centara moći koji i danas porobljavaju cijeli neevropski svijet na najrazličitije moguće načine.
Inače, ti centri moći, koji su spremni podići vojsku zbog zabrane održavanja gay parade, šutke su posmatrali kako cijeli jedan goloruk narod biva uništavan četiri godine u srcu Evrope smišljajući najbesmislenije izgovore za svoju licemjernost.
Bosna nikada neće ući u Evropsku Uniju. To nam je trebalo biti jasno onog dana kad su nas, izranjavane iz jedva preživljene agresije, stavili u istu startnu poziciju sa našim dželatima da zajedno u redu čekamo uslove Evropske Unije.
I danas je situacija potpuno ista. Ono što se može riješiti jednim pravednim potezom, nad nama se vrši diplomatsko zlostavljanje relativizacije stanja zbog čega se osjećamo toliko isfrustrirano. Kao nekada kad su nam uveli embargo na naoružanje protiv do zuba naoružanog neprijatelja, tako nam i danas govore da se dogovorimo sa zločinačkim politikama kojima su dali sve mogućnosti da blokiraju državu. Tu igru pojmova znaju i oni, a znamo i mi samo niko da se usudi da to glasno kaže.
Ako se mi bojimo to glasno reći onda nije Franjo Tuđman u vakat. Kada je u najtežim trenucima predsjednik Alija Izetbegović otišao u Zagreb kod Franje Tuđmana, u grču iščekujući vijesti od dobro obavještenog hrvatskog predsjednika da li može na njega računati kao na saveznika – ovaj mu prenio bolnu istinu: „Alija, Evropa ne želi dva miliona muslimana na svome tlu“.
Skoro da je patetično gledati naše hudne predstavnike kako kolektivno idu na predavanja u strane ambasade, te izlaze u crnim limuzinama naduvani kao horozi, puni lažne važnosti. Morali bi znati iz iskustva da će Međunarodna zajednica reagovati na ovdašnji fašizam samo ako na neki način budu ugroženi njeni interesi ili da će njihova moralna bijeda biti javno ogoljena, pa bi bilo mudro usmjeriti politiku tako da njihov interes bude naš opstanak. Jevreji naplaćuju zločine nad njima od prije sedamdeset godina, a mi smo u situaciji da se pravdamo što smo preživjeli zločine od jučer.
Nije lahko jer smo mi mali narod prepušten sam sebi, ali je dovoljno da ne budemo naivni i da nam bude jasno šta od koga možemo očekivati. Ako nas već gledaju samo kao muslimane, onda prestanimo obožavati lažna božanstva i budimo do kraja predani Bogu na putu pravednosti i rahmeta. Jer historija nam govori da su mnoga moćna carstva propala, a da su samosvjesni narodi opstali i dočekali svoju slavu.
A.Dž.