Zašto se američki desničarski populisti i njihovi globalni saveznici ne slažu oko velike tehnologije

Američko krilo pokreta vidi veliku tehnologiju kao metu napada, dok je populisti u ostatku svijeta vide kao najbolju priliku za bijeg od intelektualne hegemonije.

Pojava globalnog pokreta desničarskih populista kriv je za mnoge stvari, ali ideološka nepovezanost u izboru svojih neprijatelja uglavnom nije jedna od njih. Bilo da se radi o Steveu Bannonu koji udara po Papi Franji, Matteu Salviniju koji napada “dobročinitelje” u humanitarnim nevladinim organizacijama ili Marine Le Pen koja se bori protiv dosadnih tehnokrata u Bruxellesu, populisti idu za predvidivim, dobro izračunatim skupom ciljeva. Ako bilo ko odabere svoje neprijatelje dobro, to su oni.

Ali postoji jedno pitanje na kojemu nema dogovora između američkih desničarskih populista i njihovih vršnjaka u ostatku svijeta: što napraviti od Silikonske doline. S jedne strane, njezine usluge i platforme bile su blagodat za populiste svugdje, uvelike povećavajući broj publike i dopuštajući im da ciljaju potencijalne birače s visoko personaliziranim porukama; fijasko Cambridge Analytica jasno je pokazao. Danas, nove osobe i nove desničarske stranke poput španjolskog Voxa instinktivno shvaćaju primat digitalnih bitaka; Vox već vodi sve ostale španjolske stranke u smislu Instagramovih sljedbenika.

Ovaj pragmatični zagrljaj digitalnih platformi završava se populističkim konsenzusom; intelektualna procjena značenja Silicijske doline prilično je kakofonska. Američko krilo pokreta vidi veliku tehnologiju kao atraktivnu metu napada; za njih je Silikonska dolina bizarna mješavina pohlepnih kapitalista i “kulturnih marksista”, koja želi uvjeriti svoje korisnike u lijeve ideje, dok prikuplja prljave bogate podatke. Nasuprot tome, populisti u ostatku svijeta vide platforme Silicijske doline kao svoju najbolju šansu da izbjegnu intelektualnu hegemoniju vlastitih domaćih “kulturnih marksista”, čvrsto smještenih u elitnim institucijama, kao što su mediji, akademska zajednica i Deep Država.

U intervjuu CNN-a u kolovozu 2018. godine , Steve Bannon nazvao je ljude koji vode “zle” Silicijske doline “potpunim narcisoidima” i “sociopatima”; podatke koje su preuzele njihove tvrtke, insistirao je, trebalo bi “staviti u javno povjerenje”. Također je predvidio da će velika tehnologija biti jedna od glavnih tema predsjedničkih izbora 2020. godine.

S obzirom na to da bijes prema Silicijskoj dolini raste i na lijevoj strani – Alexandria Ocasio-Cortez, najnovija senzacija američke ljevičarske politike, nezamislivo je napala Amazonov paket dobrodošlice vrijedan tri milijarde dolara u New Yorku – čini se kao razumno predviđanje. Izgleda da je Silicijska dolina savršen neprijatelj za necentrične snage u Americi, budući da to pomaže da se delegitimizira nasljeđe Obame i Clintona, koje se smatra njegovim primarnim čimbenicima.

Drugi s desne strane podržavaju Bannonova mišljenja. Brad Parscale, voditelj digitalnih medija u Trumpovoj kampanji za 2016. godinu, požalio se da su “velika tehnička čudovišta poput Googlea i Facebooka postala ništa manje od inkubatora za krajnje lijeve liberalne ideologije i čine sve što mogu da iskorijene konzervativne ideje i njihove pristaše. Iz nedavne zabrane na krajnje desnim i konzervativnim osobama putem društvenih medija i internetskih platformi za prikupljanje sredstava samo su pojačale takvu percepciju Silicijske doline. Čak se i Donald Trump žalio da Google „potiskuje glasove konzervativaca i skriva informacije i vijesti koje su dobre“ – „vrlo ozbiljna situacija“ koja će, kako je obećao, „biti riješena“.

Da bi vidjeli oštar kontrast s time kako desničarski populisti drugdje doživljavaju Silicijsku dolinu, mogli bismo se okrenuti viralnom spotu iz Bolsonaroove nedavne inauguracije u Brazilu, gdje je mnoštvo njegovih pristaša bilo snimano skandiranjem “WhatsApp, WhatsApp! Facebook, Facebook! ”To teško da je atipičan osjećaj. U 2017. godini, kada je još bio član Europskog parlamenta, Matteo Salvini održao je žestoki govor protiv pokušaja razbijanja lažnih vijesti, izjavljujući da su stari elitni načini postavljanja dnevnog reda prošli. On je zaključio sa „Živio Facebooku!”

Bez velikog geopolitičkog i trgovinskog raskida s Washingtonom, europski populisti vjerojatno neće promijeniti svoje poglede na velike tehnologije. Umjesto toga, oni će nastaviti graditi politički kapital optužujući političare za uspostavljanje digitalnih platformi s jedinim ciljem cenzuriranja njihovih populističkih protivnika.

Ali ni američki populisti neće smanjiti svoj ton i pronaći drugi cilj. O pitanju Silikonske doline i njezinoj moći, Steve Bannon će ostati bliže Georgeu Sorosu nego Matteu Salviniju. To je paradoks koji pametni progresivci trebaju moći iskoristiti, makar samo tako što će od neameričkih desničarskih populista objasniti svoju veliku ljubav prema industriji koju čak i Steve Bannon smatra „zlom“.