“Naime, godine 1537. u Gazinoj medresi u Sarajevu su učenici, pored svih drugih kurikuluma, morali tečno čitati i razumijevati Gazalijev Ihya’ i Ibn ‘Arabijev Fusus. Ne znam koliko profesora svekolikih visokoškolskih institucija Islamske zajednice u BiH danas je u stanju iščitati taj tekst, a o medresama da i ne govorimo. Oni koje Bošnjaci danas smatraju ulemom potpuno su zaboravili najbolju intelektualnu tradiciju muslimana, a islam su sveli na njegovu juridičku formu, na jedva deset odsto kur’anskog sadržaja, lišivši tako ovdašnje muslimane čak i same religijske znanstvene kulture, a o drugim formama znanstvene kulture da i ne govorimo.
Treba li uopće naglašavati da vjerodostojan alim može biti samo onaj ko promišlja i živi islam u svome vremenu i tom vremenu daje ton i usmjerenje, onaj čija opća kultura je toliko opsežna da dominira javnim prostorom u kojem živi i, što je naročito važno, da ono što zna posvjedočuje svojim vlastitim životom i primjerom, jer spoznavanje (modus intelligendi) i činjenje (modus essendi) u islamu su pupčanom vrpcom povezani i nerazdvojni procesi.
Prema vlastitom svjedočenju, pečatni Poslanik islama (a.s.) je bio najučenije i najelokventnije biće u ljudskome rodu, ali nije propustio nijedan trenutak vlastitog života u kojem nije aktualizirao i vlastitom praksom posvjedočio ono čemu ga je Gospodar njegov poučio. Kako bi jedan vjerodostojan musliman mogao postupati drukčije? Kako bi tek jedan punovažan alim, nasljedovatelj i pečatnog Poslanika islama (a.s.), mogao uopće i pomisliti da to učini? “
“Jer bivati musliman u svijetu nije puka biološka činjenica, već punovažna i odgovorna egzistencijalna činjenica koja je potcrtana snažnim misijskim vrijednostima. U mjeri u kojoj to sami muslimani budu shvatili i u život provodili, u tolikoj mjeri će biti kadri svijet iznova učiniti ugodnim mjestom prebivanja moderne ljudske civilizacije, čiju duhovnu avangardu mogu činiti samo onakvi ljudi kakve Gospodar svjetova opisuje u sljedećem kur’anskom stavku: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate, i u Allāha vjerujete (Āl’Imrān, 110).”
~ akademik prof. dr. Rešid Hafizović