Zašto UZP ponovo podgrijava priču o “Islamskoj republici BIH”?

E ovako je to, po ovoj “islamskorepubličkoj” tezi, trebalo izgledati.

Godine 1992. Bošnjaci su krenuli u osnivanje “islamske republike”.

Kao odgovor na to, Srbija i Hrvatska, preko Karadžića i Bobana, uspostavili su kršćansku/hrišćansku Rs i HZHB, pobili koliko su htjeli Bošnjaka, a ostatak odveli u logore ili su ih protjerali sa prostora svojih republika, i porušili su do temelja sve njihove vjerske objekte.

Umjesto obilježja “islamske republike”, postavili su velike krstove u i oko gradova koji su ušli u sastav njihovih republika, gdje se i danas nalaze.

Institucije i škole “ukrasili” su raspelom, a svemu, čemu su mogli, dali su naziv srpski i hrvatski (gradovima, šumama, sportskim klubovima, bolnicama, poštama, elektroprivredama).

Za to vrijeme, divnog li čuda, u “islamskoj republici”, koju su Bošnjaci napravili, nije srušena nijedna crkva, niti sinagoga, niti su zaravnata katolička, pravoslavna i jevrejska greblja, i nije postavljen nijedan islamski vjerski simbol u institucijama, niti školama, niti u i oko gradova.

Nije bilo genocida, niti UZP-a, niti kulturocida, za koje su gornje dvije republike presuđene pred najvišim međunarodnim sudovima.

U “islamskoj republici”, mogle su normalno djelovati, i djeluju i dan-danas, čak i one političke opcije, koje i ne vole baš islam i njegovo javno ispoljavanje, posebno kroz javne iftare i ezane, i koji to bez dlake na jeziku javno iskazuju, bez ikakvih sankcija, restrikcija i zabrana.

Dok u dvjema kršćanskim/hrišćanskim republikama, takve političke opcije smatraju se antikršćanskim/antihrišćanskim, antisrpskim i antihrvatskim i njihovo djelovanje je nepoželjno i maksimalno ograničeno.

Ali oni, opet, ne vide problem tamo, nego u “islamskoj republici”, što mi ga dođe jednako kao karađićevsko-bobanovska logika, s početka ovog teksta.

Čudna mi nekako skroz ova “islamska republika”. Ne mogu nikako da je povežem sa nekom strogoćom, rigidnošću i netolerancijom.

Hafiz, dr. Semir Imamović