Hanas Kovačević je zenički Sherlock Holmes koji je riješio skoro 3000 slučajeva. On je bivši policijski inspektor koji se nakon penzionisanja počeo baviti spajanjem ljudi koji su davno izgubili kontakt. S njim je u Zenici razgovarala reporterka Provjerenog Barbara Majstorović Ivezić.
Hanas Kovačević, zenički Sherlock Holmes, bivši je policijski inspektor koji se nakon umirovljenja počeo baviti spajanjem roditelja i djece, braće i sestara, rođaka i mnogih davno izgubljenih prijatelja. U deset godina spojio je 3000 ljudi.
Najbrojniji slučajevi su mu, kaže, djeca koja su dana na posvajanje ili odrasla u domu za nezbrinutu djecu, a sada traže svoje biološke roditelje.
“Kada dođu u neke godine, kad dobiju svoju djecu, nešto ih ponuka da nađu svoju biološku obitelj. Većina mi kaže da se na to odluče nakon što dobiju dijete”, rekao je Hanas i dodao: “Među najdražim mi je bilo kada sam nakon 70 godina spojio oca i sina. Otac ima 96 godina, sin ima 70 i nikada se nisu vidjeli.”
Potragu započinje nakon što mu se ljudi jave putem telefona ili preko društvenih mreža. Kažu ime i prezime i datum rođenja osobe koje traže, a onda se on baca na posao. Najvažnije je, kaže, imati volju za traženjem i želju pomoći, a u poslu mu pomaže dugogodišnje iskustvo rada u policiji i kontakti koje je stekao radeći taj posao.
“Imam prijatelje iz policije iz Hrvatske, iz Srbije, policajaca, inspektora s kojima sam surađivao i dok sam radio. Pa oni mi nekad nešto pomognu. Znaju te neke ljude, svoje kolege”, objasnio je.
potragu za ljudima krenuo je iz osobne razloga. Tražio je, naime, svog prijatelja s kojim je služio vojsku, a kojeg nije vidio 30 godina.
“To je lijep osjećaj, prelijep. Bili smo baš jako, jako dobri drugovi i prijatelji, kao braća. Teško je opisati osjećaj kad se čuješ s nekim nakon toliko godina. Baš prelijepo je bilo”, ispričao je.
Neki ljudi odbiju ponovni kontakt
Kao što je našao svog prijatelja, tako je pomogao i svom sugrađaninu Omeru koji je tražio svog prijatelja s kojim je služio vojsku u Zagrebu. Prvi telefonski razgovor ih je rasplakao obojicu, a prvi susret nakon 40 godina još i više.
“Kad je izašao iz auta, ja sam odmah znao da je on. Istog momenta. Vidim ponašanje i njegov hod, ostao mi je u glavi. On trči meni, ja njemu. On plače sebi, ja sebi”, rekao je Omer.
“Taj se osjećaj ne može opisati. On sad meni uvijek kaže: ‘Blago nama, ne znam kako možemo zahvaliti tom čovjeku‘”, dodao je.
o neke potrage ne završavaju sretnim krajem. Biološki roditelji nerijetko ne žele niti vidjeti svoju davno ostavljenu djecu.
“Jednostavno kažu da je to njihov grijeh iz mladosti, da je to iza njih i da ne žele nikakav kontakt. Toj djeci bude teško – dva puta budu odbijeni“, rekao je Kovačević.
Zato svakog tko ga kontaktira upozori na moguće odbijanje kontakta. Osim toga, Hanas za svoje usluge ne traži novac. Veseli ga, kaže, što može pomoći ljudima
“Moj komšija je spojio toliko ljudi. Meni je bilo toliko drago kad sam našao prijatelja, a što mislite kako izgleda kada neko nađe svoju familiju koju je izgubio?”, rekao je Omer.
Nakon nedavnih ratova na području bivše Jugoslavije, mnogi su ljudi izgubili kontakte sa svojom rodbinom ili prijateljima. Zato je na društvenim mrežama osnovana i grupa Pokidane veze koja broji 65.000 članova. Preko nje se spajaju ljudi koji se nisu vidjeli 30 ili 40 godina.
Jedan od onih koji pomažu, kako u grupi, tako i samostalno, je Hanas Kovačević, čovjek koji odvaja svoje vrijeme i novac da bi drugima pronašao nekog njima važnog i vratio im osmijeh na lice.
Dnevnik.hr
[…] Zenica: Nakon penzionisanja počeo baviti spajanjem ljudi koji su davno izgubili kontakt, riješio s… […]