Početkom 20. stoljeća škotski farmer se vraćao kući. Prolazeći pored močvare, iznenada je čuo vapaj za pomoć. Farmer je potrčao prema zvuku i vidio dječaka kako se pokušava izvući iz vode. Farmer je brzo posjekao debelu granu, pažljivo prišao i pružio granu utopljeniku. Kada je dječak izašao, nije dugo mogao zadržati suze, drhtao je.
“Idemo kod mene kući”, rekao je farmer. “Moraš se smiriti i ugrijati.”
“Ne, ne.”dječak je odmahnuo glavom. “Čeka me otac. Mora da je veoma zabrinut.”
Dječak se zahvalio svom spasiocu… A ujutro, farmer je vidio da mu kući prilazi prelijepa kočija. Dobro obučeni gospodin je izašao iz kočije i pitao:
“Jeste li vi jučer spasili život mom sinu?”
“Da, jesam”, odgovorio je farmer.
“Koliko sam dužan?”
“Nemojte me povrijediti, gospodine. Ništa mi ne dugujete. Uradio sam ono što normalna osoba treba da uradi.”
“Ne, ne mogu to tek tako da ostavim, jer mi je sin veoma drag. Navedite bilo koji iznos.” posjetilac je insistirao.
“Ne treba ništa. Ne želim više da pričam o ovoj temi. Zbogom.” Farmer se okrenuo da ode. A onda je njegov sin iskočio na trijem.
“Je li ovo vaš sin?” pitao je gost.
“Da”, ponosno je odgovorio farmer, tapšući dječaka po glavi.
“Hajde da to ovako uradimo. Povešću tvog sina sa sobom u London i platiću mu školovanje. Ako je plemenit kao njegov otac, onda ni ti ni ja nećemo zažaliti zbog ove odluke.”
Prošlo je nekoliko godina. Farmerov sin je završio školu, zatim medicinsku školu, a ubrzo je njegovo ime postalo univerzalno poznato kao ime čovjeka koji je otkrio penicilin. Zvao se Alexander Fleming.
Prije rata sin istog gospodina primljen je na londonsku kliniku sa teškim oblikom upale pluća. Šta mislite šta mu je spasilo život? Da, penicilin, otkrio ga je Alexander Fleming.
Ime gospodina koji je obrazovao mladog Fleminga bilo je Randolph Churchill. Njegov sin se zvao Winston Churchill, koji je kasnije postao premijer Engleske.
To su bili događaji na koje se Winston Churchill prisjetio govoreći: “Ono što uradiš, vratiće ti se.”