Ogorčen herojskom odbranom Welfsa, Konrad III je odlučio da uništi Weinsberg i da zatvori njegove branioce. Međutim, nakon pregovora o predaji, prekinuo je napad, a jedan od uslova bio je da su dozvolili ženama da napuste grad sa svim što su mogle da ponesu na svojim plećima.
Jedna od najneobičnijih opsada u srednjem vijeku dogodila se 21. decembra 1140. godine, a riječ je o opsadi Weinsberga, u danas Baden-Württembergu, u Republici Njemačkoj, koja je tada bila dio Svetog Rimskog Carstva.
Opsada je predstavljala odlučujuću bitku između dvije dinastije, Welfsa i Hohenstaufena, čije je dugotrajno historijsko suparništvo poznato i kao sukob gvelfa i gibelina.
Nakon smrti cara Svetog rimskog carstva Lothaira II 1137. godine, Henri Ponosni je bio nasljednik baštine svog preminulog punca i posjednik krunskih dragulja. Bio je kandidat za cara, ali su mu se lokalni prinčevi usprotivili i izabrali Konrada III Hohenstaufena, u Frankfurtu 2. februara 1138. godine, a dvije godine poslije, grof Welf od Altorfa, brat Henrija Ponosnog, započeo je rat.
Ogorčen herojskom odbranom Welfsa, Konrad III je odlučio da uništi Weinsberg i da zatvori njegove branioce. Međutim, nakon pregovora o predaji, prekinuo je napad.
Prema pisanju latinske hronike ˝Chronica regia Coloniensis˝, koja je prvi put objavljena 1170-ih, jedan od uslova bio je da su dozvolili ženama da napuste grad sa svim što su mogle da ponesu na svojim plećima.
Vodeći računa o lojalnosti prema svojim muževima i o sigurnosti ostalih, žene su zanemarile materijalne stvari i grad su počele napuštati noseći muškarce koji su im se popeli na ramena i leđa. Kada je vojvoda Fridrih rekao da se takve stvari ne bi smjele dešavati, kralj je, pokazujući naklonost ženskom lukavstvu, rekao da ne bi trebalo da mijenja svoju datu kraljevsku riječ.
Ova priča o odanosti supruge i lukavom spašavanju svojih muževa postala je poznata kao “Vajnsbergove odane žene” (Treue Weiber von Weinsberg), a u znak sjećanja na taj događaj, ruševine zamka danas su poznate kao ˝Ženska odanost˝.
Stav.ba