Radnici u hospiciju i palijativnoj njezi, prema tekstu The Guardiana, kažu da ih svakodnevni susreti s umirućim pacijentima uče otvorenijem razgovoru o smrti, većem cijenjenju vremena i odnosâ te manje brige oko sitnica.
Hospicij se često doživljava kao sinonim za odustajanje i kraj, ali jedna medicinska sestra iz Missourija, Courtney, u tekstu The Guardiana kaže da ga vidi kao dar pacijentu: priliku da posljednje mjesece provede kod kuće, uz udobnost, hranu po vlastitom izboru i mirniju atmosferu. Ona je počela raditi s umirućim pacijentima kao onkološka sestra, a kasnije je prešla u hospicijsku njegu, gdje je, kako kaže, naučila koliko je važno stvoriti prostor za dostojanstven oproštaj.
Jedna od ključnih poruka koju prenose sagovornici jeste potreba za otvorenim razgovorom o smrti. Bivša hospicijska sestra Penny Smith i doktorica Luyi Kathy Zhang ističu da ljudi često izbjegavaju tu temu iz straha da će nekoga povrijediti ili zbog uvjerenja da se o smrti ne smije govoriti. Ipak, takvi razgovori mogu pomoći da se ispune želje na kraju života, bilo da je riječ o muzici, prisustvu određenih ljudi ili načinu na koji neko želi provesti posljednje trenutke.
Rad u palijativnoj njezi, prema njihovim riječima, mijenja i pogled na svakodnevicu. Courtney kaže da joj je iskustvo pokazalo koliko malo toga možemo kontrolisati, ali i koliko je važno usmjeriti energiju na ono što ipak možemo: poštovanje želja pacijenta, brigu o porodici i očuvanje dostojanstva. Zhang dodaje da je naučila više cijeniti sadašnji trenutak, dok Smith podsjeća da mnogi pacijenti žale što nisu ranije ostvarili svoje snove ili putovanja, pa poručuje da ne treba odgađati ono što nam je važno.
Među ostalim lekcijama koje navode su njegovanje odnosa, manje opterećivanje sitnicama i podsjećanje da je svaka osoba nekome najvažnija. Courtney kaže da joj je rad s umirućima pomogao da lakše razlikuje bitno od nebitnog, dok Zhang naglašava da ljudi na kraju života najviše žele znati da je njihov život imao smisao. Sagovornici zaključuju i da posao, ma koliko bio značajan, ostaje samo posao, te da iza svakog pacijenta stoji porodica, ljubav i trag koji ostaje nakon smrti.
Izvor: The Guardian