Piše: Jagoda Savić
Dok sam boravila u Italiji, dva mjeseca sam radila u jednoj firmi pred bankrotom. Tadašnji direktor se pravio puno važniji nego što zaista jeste. Firma se bavila otvaranjem preduzeća u drugoj državi sa zajedničkim ulaganjem, koje su nazivali joint ventures. Ako bi ga neki novi klijent nazvao u ponedeljak ujutro i zamolio za sastanak, on bi odgovorio „Moj prvi slobodan termin je u petak u 11:15“, iako smo i on i ja dobro znali da do petka nije imao ni jedan sastanak ni sa kakvim klijentom. Ako bi ga nazvao drugi klijent, direktor bi izjavio „Mi radimo samo sa selekcioniranim klijentima. Koje su Vaše reference?“, izbjegavajući tako da ga budući klijent pita kakvim poslovnim uspjehom se on može pohvaliti. Onda je došao klijent sa zlatnim okvirom od naočara, zlatnom iglom za kravatu, zlatnim naliv perom, zlatnom narukvicom za ručni sat i zlatnim lancem oko vrata. Bio je u skupom odijelu od listera i svoj luksuzni automobil je parkirao pred ulaznim vratima kancelarije. Ja sam rekla „Direktore, ovaj Vam baca šuplju i nema para za ulaganje. Možda mu je i auto od rent-a-cara“. On je meni odgovorio „Šta se ti praviš pametna, tvoje je samo da prevodiš a ne da pametuješ“. Kad ga je taj klijent zavalio za 30 000 eura, direktor mi je rekao „E, moja Jagoda, kamo sreće da sam te poslušao“.
Hoću samo da kažem da se ponekad čovjekova prezentacija i njegova suština drastično razlikuju.
Zato bih postavila pitanje da li je isti slučaj i sa trenutno najvećim BH mešetarom aluminijuma, kome je prošle godine dodijeljen Večernjakov „Pečat“ za privrednika godine? Ovo pitanje je važno jer je aluminijum strateški proizvod naše vanjsko trgovinske razmjene, koji, prema prezentaciji Privredne komore BiH, državi godišnje donese 878 miliona KM, odmah nakon električne energije sa izvozom u vrijednosti od 1,1 miljardi KM.
Za ovog stranog biznismena, koji se zove Amir Gross Kabiri, je potpuno nebitno koje je vjere i nacije i iz koje države je došao jer su to njegove privatne stvari. Mi fokusiramo našu pažnju samo na Amirove ekonomske pokazatelje. Amira je u našu zemlju doveo preduzetnik Marko Laco, vlasnik „IT-odjela“ d.o.o., koji je jedno vrijeme bio direktor njegove firme za Balkan. Amir je doživio uzlet kao novi preduzetnik u našoj zemlji i veoma ulaže u lični marketing objavama u kojima se prikazuje kao socijalno angažovani dobrotvor koji daje svoj lični doprinos socijalnim vrijednostima zajednice. To su bili otvaranje galerije“Hub of fine arts“, sponzorisanje najbolje BH plivačice Lane Pudar, fudbalskog kluba HŠK „Zrinjski“, žena poduzetnica za 8 mart, proljetnog polumaratona ”Mostar Run Weekend“, Sarajevo Film festivala, gdje je bio domaćin prijema nakon otvaranja i Foruma jednakosti za prava LGBT zajednice. Prošle godine po završetku mostarskog Sajma je organizovao i zabavu pod nazivom “Annie mora otići do ponoći”, na kojoj je bilo čak i meda sa šeširićima na glavi, trbušna plesačica Annie i gimnastičarka koja visi na kablovima. (vidi: https://www.youtube.com/watch?v=79SzX0uQpdQ ) Postavlja se pitanje zašto Amir uopšte predstavlja svoj lik lokalnom stanovništvu u našoj državi kad ono što prodaje nije za naše tržište?
Amir Gross Kabiri javnost dovodi u zabludu o vlasništvu nad „Aluminijem“ d.d. Mostar a prate je preuveličane priče o kapitalnim ulaganjima u razvoj gotovih proizvoda, u pogon Ljevaonice i izvoza dijelova za automobilsku industriju na evropsko tržište. Sa druge strane, imamo nekoliko neugodnih aluminijumskih dešavanja.
Opterećenje prethodnim dugovanjima:
Prvo, Amir je našu zemlju došao sa dugom od 26 miliona dolara za nepodmirene račune za koje je kao vlasnik prvoligaškog fudbalskog kluba „Hapoel“ F.C. dobio sudsku tužbu. Tužili su ga likvidatori stečajnog postupka advokat Shaul Kotler i CPA Chen Berdichev.
Drugo, Amirov strateški partner „China Machinery Enegineering Corporation“ (CMEC) već duže vrijeme u Srbiji i Bosni i Hercegovini gradi i obnavlja energetske objekte. Ova kineska državna firma je pod sankcijama Svjetske banke od 2018 godine zbog prevare lažnog prikazivanja završetka radova i plaćanja predujmova u provinciji Shandong.
Energetska infrastruktura „Aluminija“ d.d. Mostar, trafostanice, pristupni vodovi i priključci maksimalnog kapaciteta 235 MW, ukupno vrijedni desetke miliona KM, su prepušteni Amirovoj firmi .“
Treće, drugi strateški partner „Foreign Engineering & Construction“ (NFC) kineska industrija obojenih metala je blisko sarađivala s iranskim raketnim programom na stvaranju aluminijskog praha, ključnog sastojka pogonskog goriva koji se koristi za lansiranje projektila, navodno isključivo za civilnu upotrebu, a mi ne znamo šta ova kompanija namjerava raditi u BiH.
Zbrka sa imenima firmi:
Firme bitne u ovoj priči su najprije dvije Amirove mostarske firme, „M.T. Abraham group“ d.o.o., registrovana 2020 godine s osnivačkim kapitalom 1.000 KM i „Aluminij Industrija“ d.o.o sa osnivačkim kapitalom od 5000 KM. Treća Amirova firma je off shore „M.T. Abraham Grupacija S.A.“ , Panama City ,registrovana 07. 10. 2019 i vodi se kao Anonimno društvo. Toj firmi je Amir bio osnivač i direktor, a sada je direktor te firme u Panami Amirova mama Tamar Kabiri.
Amirova panamska firma „M.T. Abraham Grupacija S.A.“ je postala vlasnikom Amirove mostarske firme „Aluminij Industrija“ d.o.o pa je Amir njen osnivački kapital od 5 000 KM prebacio iz Mostara u Panamu bez saglasnosti Vlade FBiH i Nadzornog Odbora.
Radni promašaji:
Prvo, dana 22.04.2021 godine su radnici firme „M.Z. Company“ iz Mostara 10 sati kamionima blokirali glavni ulaz i kapiju za teretna vozila mostarskog „Aluminija“d.d..Ova blokada se uzrokovana dugom od 1,1 milion KM kojeg „Aluminij Industrija“ ima prema njihovoj firmi. Vlasnik „M.Z. company“ Merhid Zlomužica je tada pred većim brojem novinara izjavio da je pet dana prije ove blokade obavijestio dužnika da će doći po robu koja mu nije plaćena, a to je otpadni aluminijum, isporučen u januaru sa rokom isplate od 21 dan. Zlomužica je dužnika obavijestio i o brojevima vozila koja će doći i o imenima vozača, a kad su stigli, dužnik je pozvao policiju. Tom prilikom Zlomužica je takođe rekao: „Taj njihov direktor je pravi prevarant. Nudili su od jutros da plate 300.000 KM da deblokiram firmu, ali neću. Sve dok nam ne isplate cijeli iznos ili dok ne uzmemo svoju robu, ne idemo odavde“ .
Drugo, dana 07.03.2023 je došlo je do požara u pogonu ljevaonice „Aluminijuma“ d.d. koja je u najmu Amira Gross Kabirija. Dim je satima pokrivao Mostar, nekoliko radnika se nagutalo dima a mostarski vatrogasci su potvrdili da su tri vozila na terenu gasila požar. Amir je tom prilikom rekao da je požar nastao na peći koja je u pogonu ljevaonice dugi niz godina u upotrebi, a procjenjuje se da vrijedi milion eura. Ozbiljnom biznismenu se ne bi smjelo dogoditi da uzrok požara ostane neutvrđen i nepoznat niti da se ne uspije saznati kakav otpad se zapalio u ljevaonici. Još nije poznato da li je Amir naplatio štetu po osnovu osiguranja i da li je taj novac uložio u pogon prema preuzetim ugovornim obavezama.
Četvrto, postoje dokazi da Amir Gross Kabiri ni zakup svom zakupodavcu „Aluminijum“ d.d. nije plaćao baš na vrijeme.
Peto, evidentirane su i nezakonitosti u poslovanju, kao što su npr. prodaja 4.000 tona gotovih anoda /petrolkoksa specifičnih sirovina za elektrolizu, koje su zaostale nakon gašenja zaliha anoda /petrolkoksa za cca 65-70 dolara po toni, iako je u to vrijeme na tržištu ta sirovina koštala od 650 do 670 dolara. „Aluminij“ d.d. je ovom prodajom Amirovoj firmi oštećen za 4,6 miliona KM. Dalje, tu je i prodaja rezervnih dijelova i sirovina po 20% nižoj cijeni od ulazne koja je bila u „Aluminij“ d.d., galerija „Aluminij“ d.d. koja je data i predata najmoprimcu a da do danas nije potpisan Ugovor o najmu, desetine miliona KM imovine „Aluminij“ d.d. misteriozno nestaju , pa se godišnjom inventurom utvrđivalo da neki dio imovine nedostaje, sirovine za proizvodnju anoda koje se uvoze iz Rusije i to na način da su oslobođeni carine na uvoz na nelegirani metal, a potom se anode izvoze u Evropu.
Finansijska konsolidacija:
Bilo bi dobro da najprije napravimo uvod objašnjenjem kako je došlo do prestanka proizvodnje u „Aluminijumu“ d.d. Mostar. Elektroprivreda Hrvatske Hercegbosanske zajednice je ovom potrošaču u julu 2019 godine „obustavila snabdijevanje električnom energijom. Gašenjem tvornice stvoren je put ka primopredaji aluminijske industrije u FBiH “najboljem ponuđaču”. Premijer Vlade FBiH Fadil Novalić i resorni ministar Nermin Džindić su pregovarali sa zainteresiranim ponuđačima za preuzimanje ove kompanije. Zbog zahtjeva za povlaštenim cijenama električne energije, predstavnici Vlade FBiH odbili su ponudu švicarskog „Glencorea“ i „WAQT Trade“ LLC iz Dubaija, i time otvorili prostor za druge ponuđače.
„Aluminij“ d.d. Mostar je u zadnje četiri godine imao gubitak od 148 miliona KM. Iz tog razloga je ova firma imala potrebu za konsolidacijom, što je finansijski naziv za popravljanje i učvršćenje stanja u nekom privrednom društvu. Kad je u pitanju „Aluminij“ d.d. Mostar, njegova konsolidacija bi bila postupak kojim bi se još nekoliko neotplaćenih dugova pretvorio u jedan zajam s novim uslovima otplate. Odobreni postupak finansijske konsolidacije bi obuhvatio izmirenje dugovanja u ukupnom iznosu od 47 423 156 KM, a odnosio bi se na dugove za isporučenu električnu energiju od 41 310 173 KM, dugovanja prema dobavljačima od 5 889 780 KM i dugovanja prema uposlenicima od 223 202 KM.
Ovaj postupak je bio odlagan nekoliko puta. Odluka da se realizuje je objavljena 31.10.2018 u „Službenim novinama F BiH”, broj 86/18. Rok za izvršenje je prvi put produžen od 10.7.2019 do 31.12.2021, iako je u sljedećoj odluci, broj 91/19 od 4.12.2019, u tački II pisalo da ne može trajati duže od 10.07.2019.
Zašto je ugovor sporan?
Nakon prvog produženja roka za finansijsku konsolidaciju se potpisuje sporni ugovor sa Amirovom firmom. I sam ugovor ima i svoje etičke i finansijske nedostatke. Ovaj ugovor o najmu je tipičan primjer preuzimanja strateških tvrtki bez izravnih stranih ulaganja. Amirova firma plaća mjesečnu rentu za određenu imovinu koja je u vlasništvu „Aluminija“ d.d., a ta imovina obuhvata pogon ljevaonice, pogon anoda, upravne zgrade i još neke prostore, ali na sebe nije preuzela ni da namiri potraživanja za struju, koja iznose 41 milion KM. Ugovor je također omogućio upis založnog prava na nekretnini, uvođenje dodatnih partnera, te mogućnost kupnje dijela tvornice ili cijele tvornice s isključivim pravom prvo-otkupa, a moguće je i preuzimanje intelektualnog vlasništva.
Dana 06.04.2020. godine se održala Skupština društva “Aluminij” d.d. Mostar u upravnoj zgradi društva. Za rad Skupštine je posebno bila važna tačka 3, donošenje odluke o zaključenu ugovora broj 04-5-20/20 poslovnoj saradnji „Aluminij” d.d. Mostar sa društvom „Aluminij Industrija” d.o.o. Mostar u trajanju od 15 godina, koji je podijeljen na tri vremenska perioda. Prvi je na 2 godine sa 30.000 KM mjesečno, drugi na 3 godine sa 40.000 KM mjesečno i treći na 10 godine sa 50.000 KM mjesečno, a što je sve to znatno manje od ostvarene godišnje zarade, pa je ovaj ugovor štetan po „Aluminijum” d.d. Mostar. Na 17. stranici ponude se navodi da će naknada najma za prvih pet godina biti 9 % od godišnje zarade. Za drugo i treće razdoblje najma, dodatnih pet i pet godina, naknada će biti 11 % od godišnje zarade. Zadnja tri razdoblja od pet plus pet plus pet godina, naknada će biti 14 % od godišnje zarade”.
Amirova firma „M.T. Abraham Grupacija” koja je planirala obnoviti proizvodnju u mostarskom Aluminiju, je 26.10.2020 sklopila desetogodišnji ugovor o strateškom partnerstvu sa „Advaita Grupacijom” iz Dubaija po kojemu će ta kompanija isporučivati sirovine za „Aluminij” d.d. i prodavati 50 % njegovog metala.
Nastavak konsolidacije:
Rok je drugi put produžen od 31.12.2021 do 31.12.2023. Dana 31.01.2023 je bila zakazana vanredna Skupština dioničara na koju vlada FBiH nije poslala svog punomoćnika pa skupština nije održana zbog nedostatka kvoruma. Vladin punomoćnik je trebao da zastupa 44% glasova dioničara ispred dioničkog kapitala Vlade FBiH, po osnovu Uredbe o vršenju ovlaštenja organa FBiH u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala. Na skupštini su se prethodni članovi Nadzornog odbora trebali razriješiti dužnosti zbog isteka mandata a izabrati novi, iako se pretpostavljalo da će neki članovi starog saziva, kao što su prof. dr. Zdenko Klepić, Vedran Smiljanić i Igor Planinić dobiti i novi četvorogodišnji mandat. Prolongiranjem konsolidacije Vlada FBiH je zamrznula svaki vid mogućnosti isplate ili rješavanja dugovanja vjerovnicima od oko 400 miliona KM.
Pobuna malih dioničara:
Na neodržanoj Skupštini dioničara „Aluminija“ d.d. 31.01.2023 su mali dioničari trebali tražiti da se na dnevni red stavi i prijedlog odluke kojom bi se u roku od tri mjeseca povukla saglasnost Amirovoj firmi za dalji najam pogona zbog nepoštovanja ugovora , činjenice da najam nije model finansijskog restrukturiranja i da ugovor „Aluminiju“ d.d.stvara ogromne finansijske gubitke. U periodu od 2 godine i 10 mjeseci najma „Aluminij“ d.d. je akumulirao je cca 48 miliona novog gubitka, dok je najmoprimac u prvoj godini rada ostvario promet od 790 000 KM, a u drugoj godini promet od 470 miliona KM i dobit za sebe od 30 miliona KM.
Razlog naglog porasta prometa Amirove firme je poslovni odnos sa švicarskom kompanijom „Glencore“, kao i činjenica da je „Glencore“ službeno potpisao novi ugovor s RUSAL-om za isporuku 6,9 miliona tona aluminija u razdoblju 2020-2024. Amirova firma je u 2021 godini ostvarila rekordan promet kakav Aluminijski kombinat Mostar nije postigao nikada u svojoj istoriji. Obzirom na ove brojke, postavlja se pitanje koristi i dobiti za vlasnike „Aluminija“ d.d. Mostar od te poslovne saradnje. Zašto se ta dobit nije dala domaćoj kompaniji nego stranoj ? Kakva je korist od svega ovoga za državu BiH?
Proces elektrolize je trebalo planski zatvoriti u razdoblju od 2015 do 2016 godine jer je struja bila skupa a proizvodnja ekonomski neopravdana. „Aluminij“ d.d. Mostar je mogao profitirati kupujući poluge i pretapajući ih u cjepanice. Taj postupak ima malu potrošnju električne energije od 5-7% u odnosu na proizvodnju primarnog aluminija u elektrolizi, a za njega se plaća i do 700-800 eura po toni aluminija, tako da je zarada zajamčena jer Ljevaonica aluminija ima kapacitet taljenja oko 160.000 tona godišnje.
Amir Gross Kabiri je bacio oko i na mostarski aerodrom, čija ukupna vrijednost projekta 37 000 000 KM. Za sada se okoristio samo sa 2 miliona koja je iz zadnjeg izglasanog budžeta dobio HŠK „Zrinjski“.
Nažalost, Bosna i Hercegovina je kontinuiranim uništavanjem vlastitih industrijskih potencijala i prepuštanjem stranim investitorima propustila priliku da sama kroji svoju sudbinu. Nisam baš neki matematičar, ali vidim da je Amir Gross Kabiri sa uloženih 6000 KM došao u posjed posrnulog giganta čija nepokretna imovina vrijedi milione. Drugo, vidim da Vlada FBiH nije na Skupštinu dioničara poslala svog predstavnika, čime je „Aluminiju“ d.d. onemogućeno da se digne na noge. Treće, ista ta vlada je odbila poslovni prijedlog švicarskog „Glencore“-a , a onda omogućila zaradu Amiru, „Glencore“-u i još nekima iz Mostara preko posrednika, iako je „Glencore“ u direktnom kontaktu sa „Aluminij“ d.d. još od 1997 godine. Ključno pitanje je ko nam viri iza zida? Ko to sebi hoće vilu na Azurnoj obali? Nermin Džindić, Jelkica Milićević, Dragan Čović zvani Čovke ili neko drugi?
I, gdje je u ovoj priči Komisija za vrednosne papire FBiH? Komisija je dobila zahtjev za upis novog Nadzornog odbora „Aluminijuma“ d.d., koji je nelegalan jer nije zasnovan na odluci Skupštine dioničara iz razloga što Skupština nije održana i odluka nije izglasana. Takav zahtjev se odmah morao odbaciti kao nedopustiv, ali je odbacivanje upisa još uvijek neizvjesno jer ima nekih indicija da bi se Romeo Zelenika mogao potruditi da se u Registar KVP upiše joj jedna nezakonita odluka ove komisije.
Upisom nelegalnog Nadzornog odbora, koji će ubuduće odlučivati o sudbini „Aluminija“ d.d., bi se legalizovala pljačka višemilionske nepokretne imovine ova kompanija. Nekadašnji gigant sada ima samo prihod od naplate pogonske rente čime ostvaruje knjigovodstveni gubitak od cca 15 miliona KM godišnje. Kada uračunamo zatezne kamate i sudske troškove na ukupan dug vjerovnicima od 400 miliona KM, dolazimo do podatka da će „Aluminij“ d.d. za trideset godina biti u financijskom manjku od oko milijardu KM.
Rizah Softić, najveći borac protiv kriminala u privredi, je prvi upro prstom u ovu neviđenu pljačku na našim prostorima. Rizah sada vjerovatno ima samo jednu veliku želju, da se propisanom parlamentarnom procedurom hitno smijene članovi Komisije za vrednosne papire i „Aluminij“ d.d. spasi od pljačke.