Na današnji dan prije pet godina održana je on line aukcija za prvo Sveto pismo, Novi zavjet, koji je preveden na jezike balkanskih naroda, a odštampan je 1831 godine u Budimu.
Taj jezik je kako se lijepo vidi “Bosanski izričaj”, što je još jedan dokaz da je on najstariji na našim prostorima, ali i prst u oko srpskohrvatskim nacionalistima, koji bi da bosanski jezik totalno zatru kvazinaučnim radovima.
S tim se bave akademije nauka, kod komšija, a Boga mi i susjeda, ali im je uzaludan trud, pored ovakvih dokaza.
Šta o Bosanskom jeziku kaže akademik Ferid Muhić
Prvi rječnik bosanskog jezika napisan je gotovo 200 godina prije prvog rječnika srpskog jezika
Jezik Bošnjaka je izvorno i autentično bosanski. Ni srpski, ni hrvatski; ni srpsko-hrvatski, ni hrvatsko-srpski. Historijski, odnosno, hronološki, bosanski jezik oficijaliziran je znatno prije srpskog i hrvatskog jezika.
Prvi poznati rječnik bosanskog jezika napisan je 1626. godine, a štampan je 1631. godine, dakle gotovo dvije stotine godina prije prvog rječnika srpskog jezika, koji je, na osnovama bosanskog jezika, sačinio Vuk Karadžić, i više od dvije stotine godina prije nego što je Ljudevit Gaj kodificirao hrvatski književni jezik, takođe pod snažnim utjecajem bosanskog jezika.
Ako podsjetimo na činjenicu da je bosanski jezik pod svojim imenom i svojim pismom nazvanim bosančica, ubilježio i osvjedočio svoje postojanje još krajem IX, i početkom X vijeka na čuvenim Humskim pločama, a uveliko funkcionirao i kao jezik i kao pismo od vremena Kulina Bana kroz cijeli period svoje do otomanske državnosti, biće nam jasno koliko je duga tradicija bosanskog jezika, koliko je dubok njegov utjecaj na kasnije kodificiranje modernog sprskog i hrvatskog jezika, prije nego što je naziv “bosanski jezik” oficijalno zabranjen. U procesu početne kodifikacije u književne jezike, srpski i hrvatski jezik se oslanjaju na temelje bosanskog jezika i ostaju unutar njegovih gramatičkih, i posebno, semantičkih koordinata.
Zbog toga se, na osnovu činjenica iz historije lingivistike na prostorima gdje danas žive ova tri naroda, može konstatirati da je srpski književni jezik istočna, a da je hrvatski jezik zapadna varijanta bosanskog jezika. Ovo se jasno vidi i iz činjenica da je spomenuti rječnik srpskog jezika Vuka Karadžića, zaista naslovljen kao “Rječnik” a ne “Rečnik”, i da je u njemu isključivo i bez izuzetka upotrijebljen bosanski izgovor: postoji samo forma “čovjek” nigdje “čovek”; “dijete” a nigdje “dete”; “mlijeko”, “lijepo”, “vrijedno”, a nikada “mleko”,”lepo”, “vredno”, i td.
Na najvećem dijelu teritorija Srbije i Hrvatske (praktično, izuzetak su samo teritorije koje se nalaze neposredno uz granice sa Bosnom), govor Srba i Hrvata i danas znatno odudara od kodificiranog oblika njihovog književnog jezika, tako da i jedni i drugi moraju učiti svoj književni jezik, koji je, kao što je već pokazano, u biti kodificirana varijanta bosanskog jezika.
Naprotiv, na cijeloj teritoriji Bosne, bosanski jezik je do danas ostao prirodna podloga govora koji se povijesno konstituisao upravo kao maternji jezik svih stanovnika na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, kako za ateiste tako i za vjernike, bez obzira jesu li oni muslimani, pravoslavci ili katolici, odnosno, izjašnjavaju li se kao Bošnjaci, ili kao “(Bosanski) Srbi”, odnosno kao “(Bosanski) Hrvati’.
Svaka Vam čast za tu knjigu sto ste je pokazali javnosti da se vidi kolko je Bosanski jezik star na Balkanu. Allah Vas nagradijo.
Moja majka je bila apolitična žena ali učiteljica i koristila je izraz katolici i pravoslavci. A i dan danas kad odemo u Srbiju i Hrvatsku bez obzira kojoj vjeri pripadali nazivali su nas sve redom bosancima. Pa i danas, čak i Dodika znaju nazvati bosancem. Sjećam se još je za katolike i pravoslavce koristila riječ inevjerci ili slično. Moja je majka bila aktivni radni građanin 50-ih, 60-ih, 70-ih, 80-ih. Nikad nisam niti od nje niti od drugih građana čula da oni sebe nazivaju Hrvatima ili srbima. Oni sami za sebe su tako govorili ili govorile -pravoslavka ili katolkinja i Bosanka.