Bajramska poslanica akademika Ferida Muhića: Bošnjaci – spas i ponos Bosne

BOŠNJACI – SPAS I PONOS BOSNE

Kada jedan čovjek podnese zahtjev da po svaku cijenu promijeni svoje ime, jasno je da to čini zato što se stidi svog imena. Takvih ljudi je bilo i ima ih među pripadnicima svih naroda/nacija.

Kada više ljudi zavru da po svaku cijenu promijene ime svog sopstvenog naroda/nacije, to takođe znači da se stide imena svog naroda/nacije. Takvih nije bilo i nema ih, nema ni u jednom narodu/naciji u svijetu! Osim kod nas, Bošnjaka!

Šta je ono čega se ovi Bošnjaci toliko stide da su iz petnih žila zapeli da se izbriše ime “Bošnjaci“, ne zanima nas. Šta god to bilo, neka ga se sami odreknu i izjasne se kao pripadnici nekog drugog naroda ili kao apatridi, umjesto što straže da se svi Bošnjaci odreknu svog narodnog/nacionalnog imena. Prebacuju Bošnjacima, agama i begovima što su 1906. godine dopustili da stupi na snagu carski ukaz Franje Josifa o zabrani upotrebe narodnog/nacionalnog imena “Bošnjak“ kao i odrednice “bosanski jezik“, iako dobro znaju da tada age i begove niko nije pitao ništa, niti su oni nešto mogli učiniti da spriječe sprovođenje tog ukaza. Ovako kao da žele da danas oni budu na mjestu Franje Josifa, pa da carskim ukazom nametnu svoje besramne zahtjeve i izbrišu izvorno narodno/nacionalno ime “Bošnjaci“! Ime koje je od pamtivijeka – birvaktile – bilo i do danas ostalo naše ime! To ime, kao i naziv “bosanski jezik“, bili su nam 1906. godine na pravdi Boga zabranjeni. Mi smo ih, uz Božju pomoć i svojom hrabrošću vratili 28. septembra 1993. godine! Dok je Bosna bila pod najžešćom okupatorskom agresijom, a Sarajevo svakodnevno zasipano granatama agresora! Tada i tu je povratak imena Bošnjaka kao naroda/nacije i naziva “bosanski jezik“, krvlju Bošnjaka definitivno ovjeren! Svjetski Bošnjački Kongres (SBK), Vijeće Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca (VKBI) su institucije koje su, između ostalih, svojim nazivima potvrdile da je izvorno historijsko ime Bošnjaka definitivno postalo i pravna norma.

Neka se zna da svaki onaj koji poslije ovog datuma predlaže promjenu narodnog/nacionalnog imena Bošnjaka, kao i promjenu naziva “bosanski jezik“, traži nešto što, čak ni najgori izdajnik ni jednog naroda, nikada nije tražio! U dugoj historiji svih vrsta izdajnika, takvih izdajnika nije bilo ni u jednom narodu!

Šta više, nije poznat nijedan primjer u historiji svijeta da se neko toliko stidio svog naroda, da se usudio zagovarati promjenu njegovog imena!

Znajte da spas Bosne direktno zavisi od opstanka Bošnjaka kao autohtonog, domicilnog naroda sa svojim običajima, kulturom, jezikom, religijom i državotvornom tradicijom. Bez Bošnjaka nema ni Bosne! Mi smo Bošnjaci i to ćemo ostati! To ime nam niko nije dao, niko nam ga ne može ni oduzeti. To ime čak ni mi Bošnjaci nemamo pravo promijeniti, jer smo ga naslijedili od naših predaka – to ime je njihov amanet nama i svim budućim generacijama Bošnjaka!

Bošnjaci!

Vi ste spas i ponos Bosne!

Odbranimo svoje ime, jer samo tako ćemo odbraniti i svoj narod i državu Bosnu i Hercegovinu! Uvijek, svuda i svakome recimo:

Ponosni smo smo što smo Bošnjaci! Ponosni smo na svoj maternji bosanski jezik! Ponosni smo na svoju islamsku duhovnu tradiciju!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

/Akademik Ferid Muhić/