Piše: Jagoda Savić
Glas naroda i OHR komisija za državnu svojinu
Novoformirana komisija OHR-a za državnu svojinu je osnovana uz pomoć Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira. U komisiju za državnu svojinu je ušlo nekoliko stručnjaka iz Turske, Njemačke, Italije i Bosne i Hercegovine koji su željeli ostati anonimni, vjerovatno kako ne bismo osporavali njihovu stručnost ili lošu namjeru. Cilj komisije je da do kraja ljeta ili početkom septembra ove godine uputi prijedlog Zakona o državnoj imovini u proceduru u Parlamentarnoj skupštini BiH. Rad komisije nam je zanimljiv iz razloga što ona već sad ima moć predlaganja, a medijska podrška koju obezbjeđuju ambasade u kojima se održavaju sjednice komisije već počinje da joj daje i moć ubjeđivanja. Komisija će možda imati i moć nametanja, što će ovisiti o odnosu snaga koji bude postojao u vrijeme otvaranja procedure na državnom nivou. Ova komisija ima dosta šansi da upadne u šaht iz kog neće moći izaći van, ili će izaći sa povrijeđenom nogom i šepati barem godinu dana.
Tih nekoliko anonimnih stručnjaka je sebi zadalo ambiciozan zadatak sa kratkim vremenskim rokom, a dolaze iz država koje nisu imale prilike da upoznaju specifičnosti našeg sistema. Moju skepsu u rad te komisije najviše izaziva pravna služba OHR-a, koja je više puta na nedopustiv način polupala lončiće. Da spomenem samo da me je ta služba jedne godine pokušala ubijediti da Visoki predstavnik nema ovlaštenja za sektor zdravstva, a mi smo tražili da interveniše po osnovu zaštitu vladavine prava, za koju je itekako bio nadležan. Hoću samo da kažem da su zdravstvo i zaštita vladavine prava takođe dva lončića…
Kad se pomene zakon o državnoj svojini, svi odmah okreću glavu ka Republici Srpskoj i njenim reakcijama na relaciji imovina države – imovina Republike Srpske. Na taj način se sužava fokus bitnih stavki pa bih postavila pitanje da li ova komisija na bilo koji način može zakinuti građane Bosne i Hercegovine i povrijediti njihovo pravo na imovinu? Pomenute stručnjake čeka nekoliko problema kako bi postupanje sa državnom svojinom imalo pravičan ishod, pa postoji bojazan da bi se moglo desiti da komisija ne obuhvati sve pravne opcije karakteristične za naše područje. Naime, Komisija ne može poći od zatečenog stanja jer je ono puno nepravdi, već od istorijata parcela i nekretnina koje su oduzimane izvornim vlasnicima. Ima još legitimnih pitanja kao što je čiju imovinu će štititi taj prijedlog zakona i na koji način? Zatim, hoće li prijedlog zakona o državnoj imovini imati balans sa nacionalizovanom imovinom? Isto tako, i hoće li sadržavati zaštitne mehanizme za pomoć građanima da se izbore za svoja prava?
U tom kontekstu treba da vidimo koji su to izvori nepravde po običnog građanina kad je u pitanju njegova imovina?
1.)Premjer i njegovo provođenje u gruntovnici:
Treba znati da je prvi premjer pod vlašću Austro-ugarske rađen od 1880 do 1884 godine, a njegova provedba u zemljišnim knjigama od 1900 do 1910 godine. Drugi premjer je radila stara Jugoslavija od 1932 do 1935 godine. I ovaj premjer je proveden kroz gruntovnicu jer vjerovatno nije imao bitnih grešaka. A onda je rađen premjer i katastar zemljišta iz bivše Titove Jugoslavije koji nikad nije u potpunosti proveden kroz gruntovnicu, iz razloga što su učinjene velike greške u izradi premjera pa se kao takav nije ni mogao upisati.
Veoma je važno uočiti da su tih godina provedena rješenja o nacionalizaciji ali ne i premjer, kao i da su provođena po saveznom zakonu iz 1958 godine, koji nije obezbjeđivao pravičnu naknadu za nacionalizovano gradsko građevinsko zemljište već je vlasnike obeštećivao neznatnim sumama novca. U nekim slučajevima su isplate izvornim vlasnicima vršene odmah, npr. onda kada se radilo o izuzimanju za društvenu gradnju, a u drugim slučajevima je isplata vršena na rate u periodu od 50 godina, kako je propisano Zakonom o nacionalizaciji iz 1958 godine. 1968 godine je saveznim zakonom o proširivanju nacionalizacije na brdska područja u gradovima uvedena pravična naknada i republikama se dozvolilo da donose svoje zakone o imovinsko- pravnim odnosima, tj. o građevinskom zemljištu u društvenoj svojini.
2.)Neobavješavanje o oduzimanju imovine:
U Bosni i Hercegovini je učinjena velika greška time što su opštinska vijeća donosila odluke o podruštvljavanju imovine, bez Urbanističkog i Regulacionog plana, kako je to bilo predviđeno saveznim zakonom, nego je Zakonom o prostornom uređenju iz 1974 godine, kada je donešen i Zakon o građevinskom zemljištvu u društvenoj svojini ( Službene novine 13/ 74), rečeno da se Generalni urbanistički plan iz stare Jugoslavije smatra urbanističkim planom (?). Pri tom građanima nisu uručivana nikakva rješenja za podruštvljavanje zemljišta već su odluke postavljane na oglasne ploče po opštinama. Neobavješteni građani su na taj način propuštali mogućnost za tužbu kojom bi zaštitili svoju imovinu. Ovakvim načinom donošenja odluka su omogućene razne malverzacije i otimanje nacionalizovane imovine izvornim vlasnicima.
3.) Dosjelost:
1990 godine je važio savezni Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima SFRJ, po kom nije bilo dosjelosti na društvenoj imovini. Zatim je pred prve višestranačkeizbore donešena izmjena i dopuna tog Zakona . Izmijenjen je član 2 iz prethodnog zakona na način da je u njemu izbrisan stav 2, što je omogućilo da se dobije pravo dosjelosti na društvenim stvarima. Suština u primjeni ovih izmjena i dopuna zakona je u tome da je država, umjesto da štiti vlasništvo oduzeto od građana do njegovog vraćanja izvornim vlasnicima, drugim licima omogućila da dobiju dosjelost na imovini koju su koristili i omogućila im da nelegalno steknu tuđu imovinu. Tako su druga lica umjesto izvornih vlasnika stekla njihovo oduzeto šumsko, poljoprivredno i građevinsko zemljište.
4.) Ispravljanje grešaka kod upisa:
Dosta dokumentacije bilo uništeno u Drugom svjetskom ratu. Pored toga, do 1969 godine su važili savezni zakoni i u njihovim premjerima je bilo puno manje grešaka. Da pomenemo samo avio-snimak Čapljine i okoline koji je uradila armija jer su njihovi urađeni snimci i izvodi imali pečat da su vjerni originalu.
1969 godine su donešeni republički zakoni o premjeru i katastru zemljišta koji su bili izvor puno većeg broja grešaka suprotnih zakonu i pravilnicima. Te greške su za posljedicu izazivale puno veće otimanje imovine izvornih vlasnika. Većina tih premjera, a naročito u Mostaru i u Sarajevu i u njihovim okolinama.
Kad je premjer iz 1968 godine stupio na snagu 12.04.1973 godine, uvidjelo se da nastale greške stvaraju ozbiljne probleme pa je nakon dva mjeseca donešen novi Zakon o premjeru i katastru zemljišta u BiH po kojem se ispravka grešaka kod izrade premjera više ne smatra sudskim postupkom, nego po članu 50 postaje obaveza organa da izvrši ispravke upravnim postupkom koji se morao rješavati po službenoj dužnosti. Problem je u tome što uprkos ovoj zakonskoj odredbi, službena lica opštinskih katastarskih službi i dalje stranke upućuju na sudske sporove gdje nepotrebno i nezakonito gube previše vremena inovca u rješavanju svoje imovine, da bi im na kraju sud odgovorio da nije nadležan za takve vrste problema. Osim toga, prilično su učestale pojave da katastar ne želi da vrši izmjene podataka u korist građana ni na njihov lični zahtjev.
5.) Čuvanje dokumentacije:
1974 godine je donešen Ustav BiH koji je već tada predviđao restituciju nacionalizovane imovine te su 1982 godine urađeni formulari i podijeljeni opštinskim službama za imovinsko- pravne poslove kako bi se izvršio uvid u stvarno stanje nacionalizovane imovine i kako bi se od izvornih vlasnika prikupili podaci o njihovoj imovini na nivou Bosne i Hercegovine.
Vezano za restituciju se donosi i novi Zakon o premjeru i katastru zemljišta po kom se sva do sada pohranjena dokumentacija u republičkoj upravi prenosi u opštine i od tada do danas se arhiva katastra nalazi u opštinskim odjelima za katastar. Kako katastarskih podataka više nema u centralnim ili u republičkim nivoima, izgubila se mogućnost uspostave nadzora nad katastarskim podacima jer se oni više nisu mogli upoređivati iz dva izvora, iz neke centralne datoteke i iz katastra.
1984 godine je pored Zakona o premjeru i katastru zemljišta donešen i Zakon o premjeru i katastru nekretnina, kako bi se objedinili gruntovnica i katastar da bi bili na jednom mjestu i kod istog organa u lokalnim zajednicama. Ova postavka je u većem broju mjesta provedena tek iza ovog rata. Problem nekomletnosti dokumentacije je ostao jer je jedan broj upisa izvršen bez saslušanja izvornih vlasnika koji su bili raseljena lica, izbjeglice, zatim stari i nemoćni, bolesni i slično, čime takve evidencije nisu imale nikakvo zakonsko uporište. Inače, BiH je bila prva republika koja je donijela taj zakon.
6.) Zastara:
U tom istom zakonu je bilo predviđeno da nastupi zastara ako niste pokrenuli tužbu protiv donešenog rješenja u roku od tri godine, i da gubite pravo za prigovaranje protiv nezakonitog oduzimanja prava korištenja. Mnogi građani tada nisu znali ni da treba da se žale, niti na koji način da podnesu žalbu , niti su znali gdje tačno se njihova zemlja nalazi, i na koji način da prikupe dokaze o svojoj imovini. Takvi građani su najčešće ostajali bez svoje imovine.
7.) Nastanak državnog vlasništva:
1994 godine, dok je još trajao rat, naša vlast je donijela Zakon o pretvorbi vlasništva kojim je i društvena imovina pretvorena u državnu. ( Sl. List broj 33/ 94). Međutim, nacionalizovana imovina, nekadašnje privatno i oduzeto vlasništvo, se nije smjelo pretvoriti u državnu, a pogotovo i ona imovina koja je građena iz sredstava svih građana. Samo su javna dobra u opštoj upotrebi, koja su i prije nacionalizacije pripadala državi i koja su do dana današnjeg ostala u svojoj namjeni, trebala da ostanu državna imovina. To bi bile željeznice, vodovodi, kanalizacija, pošte, hidroelektrane, mostovi, putevi itd.
Zakon o državnoj imovini bi trebao da ugradi i kontrolne mehanizme za zaštitu šuma od bespravnog pretvaranja šuma u građevinsko zemljište, bespravne sječe kojom bi se izazivala klizišta, poplave, atmosferski poremećaji i slično. Isti mehanizam bi trebao da postoji i za zaštitu voda od radioaktivnog otpada , fabričkih zagađenja, izgradnja objekata čiji odvod fekalnih voda ugrožava vodozaštitnu zonu za pitku vodu građana itd. Isto tako, novi zakon treba da precizira uslove pod kojim se upravljanje šumama, vodama i drugim prirodnim resursima dodjeljuje nekom pravnom licu.
8) Geometri:
Veliki udio u povredi prava građana na imovinu imaju geometri koji daju netačne podatke o dimenzijama parcela, njihovoj kulturi i ostalim parametrima koji treba da se upišu u katastar. Nad radom geometara je teško uspostaviti nadzor jer je sva dokumentacija kod njih zbog čega se omogućava netačno unošenje podataka za potrebe vlastodržaca i njihovih ličnih interesa. Iz tog razloga se identifikacija parcela netačno utvrđuje, što omogućava krađu, pljačku i falsifikovanje katastarskih podataka. Dešava se da postupci za korekciju katastarskih podataka traju i po 35 godina, što dovodi građane i do odustajanja od borbe za svoja imovinska prava, a na drugoj strani do bujanja nezakonitosti i širenja birokratskog aparata u svim sferama.
Javni je interes da međunarodna komisija svoj zadatak obavi u najboljem interesu naših građana i naše države. Iz Bosne i Hercegovine u toj komisiji ima samo jedan član. Upravo zato što ne znamo ko je ni kakav mu je stručni kapacitet u oblasti imovinsko-pravnih odnosa, željela sam da naša javnost čuje glas osobe koju nikad niko nije nazvao ekspertom, a koja po mom mišljenju obuhvatno promišlja problem vlasnika nacionalizovane imovine. Neka ovaj glas, uz Božiju pomoć, stigne tamo gdje treba i otvori oči onima koji treba da regulišu vlasničke odnose na zadovoljstvo običnog čovjeka kome nema ko da stane iza leđa.