Havino preklinjanje: Molila sam ih da me ubiju

HAVINO PREKLINJANJE
One noći,
kad su me njih sedmerica
silovali u logoru,
molila sam Te da iz utrobe moje
ispljuneš sjeme soja pasjeg,
zašto me uslišao nisi, Gospode,
kad ništa Ti skrivila nisam?
Molila sam Te
da me bar na čas lišiš
nadzora mučitelja mojih,
kako bih sama sebi
utrobu noktima iskopala;
zašto me uslišao nisi, Bože moj,
kad ništa Ti skrivila nisam?
Okretala sam glavu od vode,
okretala glavu od kruha,
ne bi li se smrt
mojim molitvama smilovala
Ali kako da se smrt smiluje meni
Kad sve je u Tvojim rukama, Svemogući.
Molila sam one
koji su me silovali,
one koji su mi Majku zaklali,
one koji su mi kuću spalili,
zaklinjala ih imenom Tvojim
da sve ću im oprostiti
ako me ubiju,
ako me na četvero raščejreče;
nisu me uslišali, Gospode,
nego su mi jabuku pružali
danonoćno opipavajući
kako napreduje njihov plod.
Onoga jutra,
Kada se prvi put u meni
Dijete pomaklo,
Molila sam Te
Da se moj čovjek Alija
S bojišta ne vrati
Nisi me uslišao Gospode,
nego si učinio
da me sprovodu do bolnice,
četiri da me doktora
za ruke i noge rastežu,
kako bedrima ne bih
zadavila ovo dijete
koje sam više od Sunca
željela mrtvo vidjeti,
ili da ono mrtvo
svoju majku ugleda
Zašto me uslišao nisi
dobri moj Bože,
kad ništa Ti,
kao ni ova sabija nedužna,
učinila nisam?
Daj mi snage,
milostivi Bože moj,
podignuti ovo muško dijete,
koje niko osim Tebe
sačuvao ne bi …
I daj merhameta,
djetetu ovom,
sa ljudima i sa istinom
njihovom živjeti …
Nesretna Te njegova
Majka Hava preklinje.
(Enes Kišević, Molila sam ih da me ubiju, str. 96-97)