Jučerašnja tri ubistva u Gradačcu samo su pokazatelj u kako opasnom i poremećenom svijetu živimo i koliko su naši životi “na bujrum” i nezaštićeni.
Čovjek je najbrutalniji način isprebijao svoju suprugu, zatim joj hladno pucao u glavu na očigled cijeloga svijeta, dakle, s uključenom kamerom, uživo putem društvenih mreža, zatim je u gradu ubio još dva čovjeka, oca i sina, ranio njihovu majku i policajca, i zatim na kraju počinio samoubistvo.
Konsternirani smo činjenicom da postoje umobolnici koji su to sve s uživanjem uživo pratili i koji su ostavili svoje lajkove, kao male ikonice zla, u ovom slučaju. Jasno je već da smo dotakli dno, jer više na zlo ne reagiramo ni ravnodušno, već mu se javno divimo.
Što se tiče opće sigurnosti i mira, ljudi su uglavnom oslonjeni na sistem i njegove aparate, smatrajući da su mirni, zaštićeni i sigurni pod njegovom supervizijom. A vidimo kako je sve to krhko i nedostatno kada ljudi izgube moralni kompas i kada nabildaju životinjske nagone u sebi.
Svjedočimo, dakle, sveopću krizu morala i lijepog odgoja. Sve je zakazalo. I šta su garanti mira i sigurnosti?! Ko to mora i ko to može biti?! Je li sistem? Vidimo kako sporo reagira. Sistem koji tolerira i veće oblike zla i fašizma.
Je li društvo? Koje u svom nezanemarivom dijelu i značajnom obimu njeguje uspomenu na presuđene ratne zločince, kao najveće oblike kulture pamćenja i stupove nacionalnog identiteta.
Zato, u ovakvom svijetu, sistemu i (složenom) društvu, prvenstveno, garanti sigurnosti i mira moramo biti sami sebi i svojim porodicama. A neka svako radi svoj posao. I neka niko nikoga u svome poslu i svome pravu ne ugrožava.
Mi itekako moramo biti pastiri i zaštitnici svojih porodica. Tako nas uči naša vjera, Kur’an i Allahov Poslanik, a.s., stavljajući nam to kao obavezu.
Trebamo svi biti pastiri u svojim kućama i svojim porodicama, ali i izvan naših kuća; i naše žene, i naša djeca, i naši radnici, svi imaju tu ulogu i odgovornost. Oprez i odgovornost moraju biti na visokom nivou. Jer, kako vidimo, neodgojeni i nemoralni pojedinci dominiraju i rade šta hoće. A mi ne smijemo biti poligoni gdje će oni istresati viškove životinjskih nagona i hormona. Zato, neka svako preuzme svoju odgovornost i drži oči širom otvorene. A život svakako zna biti lijep, naročito onaj ahiretski.
(Mr. Muhamed Velić, Preporod.info)