Milovan Jovanović, novinar i vanjskopolitički komentator iz Beograda, bio je gost tv N1. Govorilo se o ratu u Ukrajini, Francusko – njemačkom prijedlogu za rješenje kosovskog problema, predsjedničkim izborima koji slijede u Crnoj Gori.
Na pitanje kako vidi trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini i rad visokog predstavnika Christiana Schmidta, Jovanović kaže da EU stoji iza poteza visokog predstavnika Schmidta, kao i SAD, Ujedinjeno kraljevstvo.
“To je najgori visoki predstvanik koje je BIH imala, od osam dosadašnjih, on je bez dileme najgori visoki predstvanik. To je čovjek koji je duboko kompromitovan, čovjek koji se ne snalazi koji ne zna šta radi, čovjek koji vuče veoma loše poteze narušavajući multietničku multigrađansku Bosnu i Hercegovinu. Christian Schmidt, činjenice govore, otvoreno favorizuje HDZ BiH i Dragana Čovića. On je pod uticajem zvaničnog Zagreba, što oni i ne kriju. Oni se i hvale da je pod njihovim pritiskom, lobiranjem i sugestijama Schmidt promijenio izborni zakon, u korist bosanskih Hrvata u izbornoj noći”, rekao je Jovanović.
Predsjednica i njen zločinac
Mediji u BiH prisjetili su se fotografije na kojoj su nova predsjednica Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u toplom zagrljaju ratnog zločinca Darija Kordića
astupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine izabrao je 28. veljače Lidiju Bradaru iz Hrvatske demokratske zajednice BiH za novu predsjednicu tog većinski bošnjačko-hrvatskog entiteta susjedne države. Za dopredsjednika iz reda Bošnjaka izabran je Refik Lendo iz Stranke demokratske akcije, dok je srpski dopredsjednik postao član Socijaldemokratske partije Igor Stojanović. Bradaru, Lendu i Stojanovića izglasala je parlamantarna većina, odnosno 58 od 98 zastupnika tog tijela. Kako javljaju agencije, prvi puta od 1994. godine, odnosno od uspostave F BiH vodstvo entiteta izabrano je ovim načinom. Dosad su predsjednik i dopredsjednici birani dogovorom i usuglašavanjem kandidata. No sada je iz vlasti isključena najveća bošnjačka stranka SDA, kao i Demokratska fronta Željka Komšića. Lendo je svejedno izabran za potpredsjednika jer je zahvaljujući izmjenama izbornog zakona, koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, jedino stranka Bakira Izetbegovića imala toliko zastupnika iz klubu Bošnjaka Doma naroda federalnog parlamenta koliko je potrebno za predlaganje kandidata. Međutim, nije jasno kako će biti imenovana nova vlada Federacije. Prema ustavu entiteta i izbornom zakonu premijera i ministre zajednički imenuju predsjednik i dopredsjednici, a Lendo je najavio da neće potpisati imenovanje vlade iz koje bi bila isključena SDA. Većinski bošnjačke i građanske stranke koje su u koaliciji s HDZ-om BiH pozvale su visokog predstavnika Schmidta da intervencijom spriječi SDA u blokiranju uspostave vlasti.
Nezavisno od pitanja hoće li Schmidt raspetljati zakonske zavrzlame koje je i sam zapetljavao, mediji u BiH prisjetili su se fotografije na kojoj su Bradara i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u toplom zagrljaju ratnog zločinca Darija Kordića, osuđenog u Haagu na kaznu od 25 godina zatvora zbog planiranja, poticanja i zapovijedanja napadom Hrvatskog vijeća obrane na selo Ahmići, u kojem je ubijeno 116 bošnjačkih civila. Fotografija je nastala prilikom Kordićevog dočeka u Busovači nakon što je 2014. odslužio dvije trećine kazne te je sukladno haškoj praksi oslobođen. Profesor Slavo Kukić tom je prilikom komentirao kako je Čović tim potezom negirao Ahmiće. Kukić je već dan nakon te kritike teško pretučen.
“Nikada neću zatajiti svoju prošlost, ni prijatelje koje sam stekla u životu. Ono što su kolege iznosili je njihovo pravo. Sve što radim, radim transparentno. Rat je bio prije 30 godina i BiH se treba okrenuti budućnosti”, komentirala je Bradara fotografiju kojom je dala podršku zločincu, a na kojoj su joj prigovorili i kolege zastupnici. (Jerko Bakotin, Novosti)
Građansko uho i moralna čula
Činjenica da je devedesetih, naročito u krnjoj Jugoslaviji, vladala simbioza između novokomponirane narodne muzike, kriminala i estrade notorno je poznata. Jedno od mogućih imena za tu simbiozu – oličenu prvenstveno u mračnome power coupleu Cece-i-Arkana – svakako je i “turbofolk”. O ovoj tematici već se tri decenije piše i govori u registrima u rasponu od bjesomučne tabloidne eksploatacije do ambicioznih teorijskih analiza i razmatranja; zainteresiranoj čitateljici svakako bih predložio da konsultira bibliografiju uz tekstove iz gore priloženog Zarezovog temata. Međutim, “turbofolk” je i u tom užem, historijski specifičnom značenju daleko kompleksniji i ambivalentniji fenomen nego što bi to bila nekakva lokalna, tranzicijska i ratna provala proverbijalnih užasa postmoderne u mirnu građansku stvarnost.
Prije svega, već je puno puta uočeno kako su naše narodnjačke devedesete u svim svojim aspektima ništa manje refleks globalizacije negoli lokalni kulturno-društveni fenomen: preciznije, mogli bismo reći da ih upravo konstantno ukrštanje, miksanje i rearanžiranje lokalnog i globalnoga, etničkog i svjetskog, tradicionalnog i postmodernog, i čini izrazito globalnim glazbenim trendom. Također, u skladu s vremenom i kontekstom u kojem se formirao, i sama formacija “turbofolka” devedesetih vrvi od kontradikcija i unutarnjih tenzija – kako na stilskom i estetskome, tako i na ideološkom planu – te otud nije svodiva na muzički žanr ili pravac ništa više nego što su to različite prakse novije narodnjačke scene. Nije potrebno kopati posebno duboko da bismo se u to uvjerili: Sav taj folk ispostavlja niz svjedočenja o tome kako je modni fotograf i režiser Dejan Milićević, jedna od ključnih figura folk scene devedesetih, kroz narodnjačke spotove i foto-sesije ne samo sustavno plasirao modni izričaj na tragu zadnjeg krika MTV-ovske mode, nego i švercao LGBT estetiku i ikonografiju kakva se tih godina artikulirala na Zapadu. (Dinko Kreho, Kulturpunkt.hr)
Analiziraj.ba
[…] JOVANOVIĆ: Schmidt je najgori visoki predstavnik kojeg je BiH do sada imala […]