Muftija Grabus: Ne smijemo imati duple aršine, Prijedor, Kozarac, cijela Bosna i Hercegovina su puni neispričanih priča

Nakon izlaska Mitropolije dabrobosanske iz Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, aktuelizirano je pitanje međuvjerskog dijaloga.

Redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, sarajevski muftija i predsjedavajući Međureligijskog vijeća u BiH Nedžad Grabus za BUKU komentariše odluku Mitropolije, istup imama iz Kozarca, međuetničku mržnju, ali i pismo mitropolita upućeno MRV u kojem uvredljivo govori o muslimanima.

BUKA: Kako komentarišete odluku miropolita Hrizostoma da napusti Međureligijsko vijeće BiH?

Međureligijsko vijeće je nevladina organizacija koju su osnovale tradicionalne vjerske zajednice i crkve u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, Srpska pravoslavna crkva i Jevrejska zajednica s ciljem građenja platforme za međusobno komuniciranje i dijalog. Međureligijsko vijeće nije nikakvo nadvjersko tijelo ili institucija. Pročitao sam intervju mitropolita Hrizostoma kojeg je dao vašem portalu 2011. godine. Zato nisam iznenađen odlukom, jer je mitopolit i tada smatrao da je Međureligijsko vijeće farsa. 

BUKA: Da li će sada međureligijski dijalog biti zaustavljen i je li on do sada uopšte bio dobar?

Postoji više nivoa međureligijskog dijaloga, individualni, akademski, vjerski, institucionalni itd. Puno je lijepih i pozitivnih primjera komšijskog međureligijskog dijaloga koji je utkan u samo biće ljudi u Bosni i Hercegovini. Moramo biti zahvalni divnim ljudima u cijeloj Bosni i Hercegovini i uposlenicima u Međureligijskom vijeću koji su godinama ulagali svoju energiju i znanje na razvijanju dijaloga i međusobnog uvažavanja u Bosni i Hercegovini. Nemoguće je zaustaviti dijalog među ljudima, a za predstavnike vjerskih zajednica i crkava dijalog je u svakom društvu  moralna obaveza. Možemo kazati kako je institucionalni dijalog u Bosni i Hercegovini u dubokoj krizi. Postoje pitanja o kojima se vjerske zajednice potpuno razlikuju. Nažalost, o mnogim pitanjima nismo nikada ni počeli razgovarati, a moramo. Drugog puta nema.

Islamska zajednica je odmah priskočila u pomoć nakon devastiranja pravoslavnog hrama u Mostaru i donirala sredstva za obnovu. Osobno sam posjetio sveštenike SPC-a na području na kojem djelujem u Kaknju, Visokom itd., ohrabrio sam glavne imame da uspostavljaju dobre odnose sa sveštenicima itd.

BUKA: Je li ovo najveća međureligijska “kriza” od uspostave MRV u BiH 1997?

Ovo je eskalacija krize koja traje dugo. Bio sam kao posmatrač na prvom skupu 1997. kada je organiziran međuvjerski susret u Sarajevu. Službeno sam u Vijeću od maja 2022. Međureligijsko vijeće će nastaviti sa svojim radom. Nadamo se da će Srpska pravoslavna crkva ostati dio ovog procesa u Bosni i Hercegovini jer je ovo jedno od važnih pitanja za sve ljude u našoj državi. Dijalog nije nadmoć jednih nad drugima, to je traženje optimalnih rješenja i odnosa koji su prihvatljivi za sve. Osobe koje ne vjeruju u dijalog i nisu spremne prihvatati različitosti ne mogu u tome sudjelovati. Za dijalog nije dovoljno znanje nego i otvoreno srce za druge. Srpska pravoslavna crkva je važna institucija u Bosni i Hercegovini i zato je za sve nas važno da sarađujemo. Sarađivao sam sa patrijarhom Porfirijem u Sloveniji i vjerujem da će pronaći rješenje za ovu situaciju.

BUKA: Nakon pisma mitropilita Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na sjednici održanoj 1. februara u Brčkom, odlučilo je da neće sarađivati sa mitropolitom Hrizostomom. Zašto, šta je sporno u pismu?

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini sudjeluje u Međureligijskom vijeću svjesna složenosti vjerskog, religijskog i etničkog kolorita u Bosni i Hercegovini. Opći principi međureligijskog dijaloga podrazumijevaju uvažavanje i poštivanje vjerovanja i prakse svih građana u Bosni i Hercegovini. Svi se slažemo da postoje problemi od lokalnog do najvišeg nivoa o kojima je potrebno diskutirati, analizirati i pokušati pronaći adekvatne odgovore. Postoje pitanja u pismu mitropolita Hrizostoma koja je potrebno diskutirati. Moramo pokazati empatiju i zainteresiranost za probleme naših komšija. Mi iz Islamske zajednice imamo niz pitanja o kojima želimo razgovarati s odgovornim u SPC. Gdje ćemo to raditi ako se preuzeta obaveza napusti i pobjegne od problema? Neka pitanja je potrebno bilateralno a neka multilateralno rješavati. Sadržaj pisma koje je mitropolit Hrizostom uputio Međureligijskom vijeću u jednom dijelu oslovljava muslimane kao muhamedance. To je kolonijalni i srednjevjekovni koncept koji muslimansko učenje označava sektom. Ranije u našim odnosimo to, koliko je nama poznato, nije bio slučaj i zato je sada Vijeće muftija, s obzirom na očitu namjeru da nas se tako pozicionira jednoglasno usvojilo odluku da se s mitropolitom Hrizostomom ne može voditi međuvjerski dijalog. Ako se izrazi kajanje ili pojašnjenje da to nije bila namjera možemo razmotriti način saradnje.

BUKA: Mitropolit kaže da Srbe u Sarajevu napadaju neonacisti. Slažete li se sa ovom ocjenom?

Ne slažem se. Sarajevski organi vlasti su nakon incidenta u januaru na malonogometnom turniru efikasno i profesionalno zaštitili sigurnost i imovinu gostiju u Sarajevu. Pokrenuta je istraga i uvjereni smo da će sve biti urađeno po zakonskoj proceduri. Gradonačelnica Sarajeva i predstavnici kantonalne vlasti osuduli su počinioce incidenta. Međureligijsko vijeće se nije ranije oglašavalo o incidentima u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine, nacionalističkim omalovažavanjima ezana i sl. Uloga Međureligijskog vijeća jeste da harmonizira međuvjerske odnose i da osudi svaki vid omalovažavanja vjerskih simbola, desakralizaciju sakralnih objekata ili vrijeđanje na vjerskoj osnovi.

BUKA: U prošloj godini u BiH je prijavljeno oko 180 incidenata počinjenih iz mržnje na etničkoj i vjerskoj osnovi. Kako mržnja može ići uz religiju?

Religija je ljubav, svaka mržnja ili nasilje u ime religije je nasilje protiv religije. U složenom bosanskohercegovačkom društvu različiti faktori utječu na manifestiranje nasilja i mržnje. Moramo ulagati više truda u povezivanje ljudi, senzibiliziranje za različitosti i afirmiranje vrijednosti koje su zajedničke, posebno pitanja etičkoga monoteizma koji je poveznica među svim mladicama religija u Bosni i Hercegovini.

BUKA: Imam iz Kozarca Amir Mahić imao je neprimjerene izjave, ali se izvinio, Rijaset Islamske zajednice je pokrenuo postupak, postupak je pokrenulo i tužilaštvo. Kako Vi komentarišete cijeli ovaj slučaj?

Svi mi koji poznajemo hafiza doktoranda Amira Mahića možemo posvjedočiti da je pošten čovjek, miroljubiv i susretljiv. Činjenica da je smogao snage da prizna grešku pojednostavljenog predstavljanja složene tradicije SPC-a govori koliko je velik čovjek. Ovo su teški trenuci za hafiza Amira Mahića. Podsjećam vas da mu je kao desetogodišnjaku prekinuto djetinjstvo u logoru Trnopolje, osjetio je svu gorčinu progonstva i težinu rata. Isus je praštao ljudima, posebno onima koji su bili sposobni prihvatiti svoje greške. Što se tiče državnih organa oni imaju svoje ingerencije. Mi iz IZ osuđujemo svaki govor mržnje i na to moramo biti osjetljivi. Ne smijemo imati duple aršine, ako neko vrijeđa islamske vrijednosti očekujemo istu reakciju kao i u ovom slučaju i jasan stav o neprimjerenom govoru. Ovaj slučaj je više od samog moralnog čina, ili kajanja. Prijedor, Kozarac, cijela Bosna i Hercegovina su puni neispričanih priča.

Promijenila se paradigma. Danas se brže čuje kada neko govori o drugom. Podsjetit ću vas da u svim religijskim tradicijama postoje veoma razuđena literatura o različitim religijskim fenomenima. O islamu, pravoslavlju, judaizmu, kršćanstvu ispisano je hiljade knjiga. Teološka i kritička valorizacija vjerskih sadržaja proučava se kroz akademski studij, medijske eksplikacije, popularnu literaturu itd. Ipak ljudi su najosjetljiviji kada se predstavnici drugih vjerskih tradicija očituju o vjerovanju drugih. Koliko je samo rasprava izazvalo referiranje Pape Benedikta XVI na govor o islamu bizantskog cara Manuela II Palaiologosa. Akademski, analitički govor o svim vjerskim pitanjima je nužan. Zato su zadužene obrazovne ustanove, posebno univerziteti. Ovo je prilika da pozovemo sve imame, sveštenike, svećenike, rabine da u crkvama, džamijama, sinagogama govore o pitanjima iz svoje vjerske tradicije, o etičkim i općim pitanjima i temama koje povezuju ljude. Vjerujem da će svi relevantni faktori, organi vlasti i IZ imati na umu da je hafiz Amir Mahić izrazio svoje žaljenje za neprimjeren način obrade teme o pravoslavnom vjerovanju.

BUKA: U Čapljini su u četvrtak osvanuli uvredljivi i prijeteći grafiti prema muslimanima. U čemu vidite uzroke takvog sramnog ponašanja?

Primjer iz Čapljine i uvrijedljivi grafiti o muslimanima su znak slabosti obrazovnog i odgojnog sistema, pokazatelj društvene i političke klime koja nije sposobna odgovoriti na izazove vremena u kojem živimo. Zato nam i jeste potrebna saradnja, zato moramo imati platforme za dijalog, kako bi mladi ljudi imali prostor za međusobno upoznavanje i učenje o svojim vršnjacima iz drugih vjerskih i etničkih zajednica. Apeliramo na vlasti da odmah nakon takvih incidenata izraze svoje stavove o neslaganju s takvim izljevima mržnje i angažiraju komunalne službe da očiste takve poruke.

BUKA: Da li možda pojedine političke partije podrivaju međureligijsku mržnju?

Teško je govoriti o političkim partijama i nihovom odnosu prema religijama kojima ne pripadaju. Na verbalnoj i medijskoj razini često smo svjedoci kako političari negativno govore o drugima. To podgrijava međunacionalnu i međureligijsku mržnju. Zato i Evropska unija ima svoje odjele koji se bave pitanjima mržnje prema islamu, kršćanstvu, antisemitizmu. Potrebno je biti veoma odlučan i rezolutan u svim pitanjima koja se tiču negativnog govora o drugima i jasno i glasno to osuditi.

BUKA: Religijske zajednice se često optužuju da sarađuju sa političkim partijama. Mislite li da u tome ima istine?

Religijske zajednice su dio šire društvene zajednice. U demokratskim društvima postoje jasno definirani kanali i načini komuniciranja državnih organa i vjerskih zajednica. S obzirom na »slabosti« državnih organa u Bosni i Hercegovini često se ta moć iz države pomjera na političke centre. Vjerske zajednice moraju sarađivati s različitim nivoima vlasti. Iako to nije rezervirano samo za nas, u našem izuzetno osjetljivom kontekstu se posebno vidi kada se ne zna granica između sekularnog i vjerskog. To je moguće pratiti kroz različite primjere, molitve, simbole, slave i sl. u javnim ustanovama. Vjerske zajednice nisu dio sistema odlučivanja u organima vlasti  u Bosni i Hercegovini, u tom smislu država je potpuno sekularna. U svojstvu predsjedavajućeg Međureligijskog vijeća uputio sam dopis gradonačelnicima Banjaluke i Mostara i gradonačelnici Sarajeva da podrže rad Međureligijskog vijeća. Iz kabineta gradonačelnika Banjaluke bili su ljubazni i odgovorili da nemaju predviđenih sredstava. Iz kabineta gradonačelnice Sarajeva i gradonačelnika Mostara nisu nam poslali ni odgovor. Po ovome možemo zaključiti da vjerske zajednice nisu uopće važne i da ih politika ni ne primjećuje.

Buka