Ne halali, već navali, da bi silu prepoznali, pa te silnog poštovali

Ne halali, već navali, da bi silu prepoznali, pa te silnog poštovali.

Ne halali! Sve smo dali. Vec potpiri i raspali, lažne mitove razvali.

Ne halali! Nisu stali ni kad smo ih pročitali! Mozak su nam ispirali, sve su dugo pripremali, sve su mučki prikrivali, sve dok nisu podivljali, svoje maske poskidali i sve veze pokidali,

naše dobro popljuvali, vas dunjaluk ismijali, pola vijeka pokopali…

Ne halali! Rastelali da su djecu malu klali i curice silovali, poslije klanja pirovali, opljačkali, otimali, iz našeg nas istjerali, samostane poharali i džamije poravnali!

Ne halali. Mi smo kukali i zvali, pa smo glasonoše slali, i u svjetske laži vjerovali, sto se puta ponadali, sto se puta pokajali, sve smo zalud pokušali, posustali, posrtali, skapavali i umirali, prepušteni nestajali, sa svima se rastajali, padali, pa ustajali, i u inat opstajali!

Ne halali! Sve iskali! Da ne kažu: “nisu znali”, kada budu ruke prali, kad sve budu poricali, odricali, uzmicali: “U, bre, nas su izvarali, kumovi se pretvarali, poverenje izigrali”!

Ne halali! Ne budali! S njima Vožd i đenerali, boljsevici, admirali, rojalisti, radikali, kriminalci i vandali… Sve su svoje ispucali…

Pravo lice pokazali, otpjevali, odguslali ono čega su se i bojali: mali bili i ostali.

Ne halali! Kad se tali, nek`se kali i prekali što su stari spominjali, na šta su nas opominjali… da ne bismo prikunjali, da se oni ne bi prišunjali i ponovo zajahali.

Ne halali! Pomišljja li iko šta smo progutali?! Čemu značaj pridavali?! Kome, čemu počast odavali?!

Na halali! Zar smo spali da nas svaka šuša žali, kojekakvi liberali…?! da nam sudi Butros Gali i doskorašnji kanibali?!

Ne halali! Angli, Gali… samo su se narugali, svi ponešto obećali, beskonačno umovali, a s fašistima šurovali, genocidu kumovali…

Ne halali! Ni u šali! Pogledajte šta nas fali! A neki bi zaboravljali… Bijedni li su, ludi, šta li?!

Ne halali! Ne halali! Smrvljeni su ideali, vjetrovi ih otpuhali, ko da nisu postojali, svi su u grob popadali.

Ne halali!

Kažu: “Treba!”

Kažu: “Može!”

Kažu: “Mora!”

Ali, da li?!…

(Benjamin Isović)