Pisac Borisav Stanković bio je boem, romantil i veoma sujeveran čovjek koji je vjerovao u sudbinu. Jednog dana na Terazijama ugledao je u fotografskom izlogu fotografiju jedne lijepe dame. Bila je odjevena u mornarsko odijelo, za maskembal koji je tih dana trebalo da se održi u Beogradu.
Bora je tada imao 28 godina, bio je na vrhuncu slave, ali je tih dana bio loše volje. Ipak, lik te lijepe dame ga je privukao, iako nije znao ko je ona. Rekao je prijateljima o čemu se radi, da ga je zaintrigirala jedna dama, ali nije računao na ono što će uslijediti…
Isto veče drugovi su ga pozvali na maskembal. Pošto je bio loše volje prvo je odbio, ali je na kraju ipak popustio na njihov nagovor, ali uz jedan uslov – da odu tamo “samo da bace pogled”, pa da poslije toga produže do Skadarlije.
Sudbina je htjela da prva osoba koju je Bora ugledao na maskembalu bude baš ona dama sa fotografije iz izloga. I to obučena kao mornar! Onako sujeveran se zbunio, klecnula su mu kolena, te je umalo pobjegao!
Ona je primjetila sve to, blago mu se osmijehnula i ponudila mu da ga odvede do garderobe. Bora se pribrao i pošao za tom lijepom “mornarkom”. Ostatak večeri proveli su zajedno. I ne samo večeri…
Svega nekoliko sedmica kasnije, Bora i lijepa “mornarka” su se vjenčali. Bila je to ljubav kakva se i očekuje – “dok nas smrt ne rastavi”.
Izrodila mu je djecu, proveli su svoj vijek zajedno, njoj se prvoj obraćao za pomoć i mišljenje kada bi nešto napisao… Od dana njegove, pa sve do svoje smrti, gospa Angelina čuvala je posljednju Borinu cigaretu, kao znak vječne ljubavi prema čovjeku kojem su zbog nje klecnula kolena i koji umalo nije pobjegao kada je prvi put vidio.