Nepismeni sarajevski doktori i prava pacijenata

Piše: Jagoda Savić

Nepismeni sarajevski doktori i prava pacijenata

             Evo šta kaže jedna pacijentica iz Jagomira: Imam 74 godine. Imala sam psiho-organski poremećaj koji ima šifru F 06. U bolnicu sam primljena pod sumnjom da se u mojoj bolesti razvilo psihotično ispoljavanje koje se označava  sa F 06.2, a pri tom je bilo vidljivo i da postajem dementna. Kao bazičnu terapiju su mi davali Kvetiapin i Risperidon.

Kvetiapin je antipsihotik u čijoj Deklaraciji proizvoda piše da  osobe sa demencijom ne smiju da ga uzimaju jer kod starijih osoba dovodi do povećanog rizika od nastanka moždanog udara ili smrti. Drugi lijek koji su mi dali, Risperidon, je lijek protiv šizofrenije. U Deklaraciji proizvoda je takođe navedeno da je rizik od  neželjenih cerebrovaskularnih događaja  značajno veći kod pacijenata sa vaskularnim tipom demencije, pa ovakvi pacijenti  ne treba da uzimaju Risperidon. Znači, meni su davali dva lijeka koja nisam smjela da primam jer im je dejstvo bilo štetno po moje stanje.

U vezi sa ova dva lijeka postoji još jedan problem. U bolnici su mi radili i CT nalaz glave koji je bio vrlo loš, a od tog nalaza je ovisilo hoću li dobiti staratelja ili ne. Znala sam i ranije da imam neko oštećenje  moždanog tkiva, ali nisam u stanju da kažem koliki je bio stvarni procenat ošećenja prije odlaska u bolnicu a koliki  od početka uzimanja bolničke terapije za koju oba proizođača lijekova tvrde  da su mogla da izazove dodatna oštećenja. Naime, u otpusnom pismu nije precizirano udruženo dejstvo oba lijeka na moj CT nalaz, a terapiju sam primala od 17. 10. 2023 godine do 21.11. 2023 godine, dakle 34 dana prije nego što su mi CT snimkom utvrđena oštećenja moždanog tkiva. Izvin'te, ali imam prava da sumnjam… 

Treći dan po prisilnom boravku u bolnici, 19.10.2023 godine,  mi je ustanovljen šećer u krvi,  rezultat od 12 mjernih jedinica, nakon čega mi je dat inzulin. U mom otpusnom pismu iz bolnice piše da nisam znala za povišene vrijednosti glikemija. Bolnički psihijatri su na vrlo grub način  ignorisali stres kao mogući faktor  naglog porasta šećera  jer su sva vrata bila zaključana i sa odjeljenja se nije moglo izaći van čak ni  na travu, a kad god sam tražila da me puste kući nisu mi dali da izađem ni ispred vrata odjeljenja. Još su grublje ignorisali neželjene nus pojave lijekova koje su mi davali. Naime, bitno je znati da se  u Deklaraciji proizvoda za obje tablete kojima su me kljukali  spominje visok šećer. U Deklaraciji proizvoda za Kvetiapin piše da  se među čestim neželjenim dejstvima   javlja i povećan nivo šećera u krvi. U Deklaraciji proizvoda za Risperidon  je takođe navedeno da su za  vreme terapije Risperidonom bili  zabilježeni slučajevi hiperglikemije, i pogoršanja ( egzacerbacije) već postojećeg dijabetesa. Treće, visok šećer ne može ostati neprimjećen.   Ova bolest  ima izvana vidljive simptome kao što su povećana žeđ i povećano pijenje vode, suha usta, svbež  po dijelu ramena ispod vrata, svrab na koži, umor u popodnevnim satima, oslabljeni vid  i slično i da sam ga imala morala bih primijetiti barem nenormalno pijenje vode. K'o fol, ja nisam znala da imam šećer.

           Što se tiče inzulina, u otpusnom pismu pogrešno piše naziv  lijeka Novomix tbl, kao da sam primala tablete a ovaj lijek uopšte ne postoji u tabletama, već samo u šprici, i mislim da su htjeli sakriti da mi je od davane terapije i stresa zbog prisilnog smještaja šećer toliko skočio. Koga oni tu prave ludim? Pa, nisam ja nepismena  da ne umijem pročitati  papir koji se nalazi u svakoj kutiji lijekova koje su mi davali. Zato posebno  skrećem pažnju da su me doveli u situaciju da sam postala ovisna o inzulinu, pa sada svaki dan moram da plaćam dolazak medicinskog tehničara koji mi ga daje... 

           Čitajući izjavu ove pacijentice, u oči upada da je prvi i najbitniji  nedostatak obrazovanja studenata na Medicinskom fakultetu u Sarajevu taj što ih profesori farmakologije nisu naučili da obavezno čitaju dva temeljna dokumenta koja se tiču  izbora lijekova za pacijente. To su pomenuta Deklaracija proizvoda, koju proizvođač lijeka nudi nadležnoj regulatornoj Agenciji za lijekove i medicinska sredstva  prilikom registracije upotrebe u našoj zemlji i Uputa za pacijente. Tokom dugogodišnjeg rada na vakcinacijskim reakcijama kod djece sam imala  priliku da se uvjerim da  pedijatri, dakle svršeni studenti medicine koji su naknadno specijalizirali oblast dječijih bolesti, od kojih su neki predavali pedijatriju i na Medicinskom fakultetu, kao što je Lutvo Sporišević. Ovaj profesor je u više svojih TV nastupa pokazao da nema pojma šta je to WI-38 , a to znači da nije znao kakav je sastav vakcina koje zdušno preporučuje maloj djeci, odnosno da nema  blage veze koje sve  hemijske i biološke elemente i koju vrstu konzervansa  vakcine sadrže.  Čini se da isti slučaj i sa  nekim psihijatrima i lijekovima koje koriste za psihička oboljenja.

Prisilni boravak u bolnici:

          Bila sam prisutna kad je pacijentica pročitala  mišljenje sudskog vještaka koji je napisao da je njeno zadržavanje u bolnici bilo opravdano i da treba da ostane još dva mjeseca. Reagovala je ljutito na to mišljenje: „Šta je ona imala pet puta u istom tekstu da piše  da nemam uvida u moje stanje i potrebu liječenja? Mogla je to da pomene samo jednom pa bi bilo dosta!“  Zatim je rekla : „Kakvo sumanuto stanje? Nakljukali me tabletama, umrtvili mi mozak, one tablete bi i konja ubile, tol'ko su jake da mi se od njih samo spavalo i bacalo me, pa sam gubila ravnotežu. Ja sam ubijena u mozak a ne sumanuta.“ Pacijentica, inače sa fakultetom i obimnom  kućnom bibliotekom, je na kraju rekla za nalaz:“ Majke ti, de joj objasni  da mi se stanje pogoršavalo s brojem dana provedenih u bolnici. Ja, i što nije napisala kako ono što se dešava u mojoj glavi može da ugrožava moju sigurnost i sigurnost drugih ljudi? Ona ti je, ba, hipotetičku opasnost  vid'la k'o stvarnu.“

Pisanje otpusnog pisma:

I u prvoj pacijenticinoj izjavi o primanoj terapiji i o nalazu sudskog vještaka je bilo dosta elemenata logičkog zaključivanja, pa sam sam se pažljivo zagledala u otpusno pismo koje mi je donijela. Otpusno pismo je po formi  na prvi pogled moglo izgledati  prihvatljivo jer je imalo više podnaslova, ali problem koji vidim je što mu je sadržaj kontradiktoran.  Evo nekoliko  elemenata suprotnih po smislu koji bodu oči:

1.)pacijentica luta:

          Najprije treba naglasiti da u otpusnom pismu imamo tri vremenske odrednice, to su dan prijema,  nekoliko dana nakon prijema i dan otpusta. U podacima koji se zovu „iz anamneze“ piše:  Dolazi u pratnji uposlenica Centra za mentalno zdravlje Novi grad i policajaca. Prema navodima pratnje, stanari zgrade u kojoj živi pacijentica su se zbog njenog upadnog ponašanja  u više  navrata obraćali za pomoć CMZ i u Centru za socijalni rad Novi grad. Navodili su da pacijentica luta …a prilikom prijema u bolnicu piše orijentisana u prostoru i prema licima. Dakle, istina može da bude samo jedna, ili pacijentica luta ili je orijentisana? Kome vjerovati, komšijama ili doktorima? Iz ovog otpusnog pisma izgleda kao da je pacijentica primljena u bolnicu na osnovu tračeva iz komšiluka. U istom uvodnom dijelu stoji da je pacijentica prilikom prijema u bolnicu bila izrazito zapuštene vanjštine, mirna, „mrzovoljna i razdražljiva kada  joj se saopšti da će ostati u bolnici ali se brzo umiri“.

 Podatak koji nedostaje je da li je neki doktor pregledao pacijenticu i dao mišljenje da bi trebala da ostane na liječenju. Ne mora se pisati ime doktora, ali je bitno znati da se ispoštovala procedura. Jagomir je  ustanova prisilnog smještaja koja se ponekad može dovesti u kontekst sa nezakonitim lišavanjem slobode, i, kad taj krivično- pravni okvir postoji, dokumenta iz ove bolnice moraju biti vrlo precizna.

2.)pacijentica mirna, mrzovoljna i razdražljiva:

          Ako se opis stanja ove pacijentice prilikom prijema u bolnicu dovede u vezu sa opisom njenog stanja  nakon nekoliko dana boravka u bolnici, uočljivo je  pogoršanje. Bolnica navodi  „Pacijentica je prvih dana hospitalizacije uznemirena, nesuradljiva, zahtjevna. Dezorganiziranog ponašanja. Dezorijentisana. Podsjetimo se, na prijemu je bila orijentisana u prostoru i prema licima !! Spontano prezentira niz sumanutih sadržaja, paranoidno obrađuje njoj poznate osobe kao i osoblje bolnice,  uz intenzivan afektivni angažman. Bez uvida u svoje stanje i potrebu za liječenjem, insistira na otpustu. Ovi podaci se ne spominju u opisu pacijentice prilikom prijema, pa mene zanima kako bi svaka druga osoba  reagovala kad bi vidjela da se nalazi  na odjeljenju čija vrata su uvijek zaključana i da ne može   da izađe čak ni da telefonira iz govornice ispred ulaza u bolnicu?  Da li bi i svaka druga osoba u zaključanom prostoru razvila niz sumanutih sadržaja ili ne bi? Bilo kako bilo, iz opisa kojeg je dala sama bolnica vrlo je vidljivo da je prisilni boravak u bolnici pogoršao njeno zdravstveno stanje, tačnije rečeno, da je bio značajan stimulativni faktor za njegovo javljanje i razvoj. Možda u stvarnosti nema osnova za ovakav zaključak, ali on proizilazi iz teksta bolničkog dokumenta.

          Bolnica je u otpusnom pismu navela tok bolesti, koji doktori umjesto našeg naziva  razvoj bolesti vole sebi da daju na važnosti terminom Decursus morbi : 20.10. 2023:   „Prisutne sumanute obrade realiteta“. Pacijentica je bez uvida svoje stanje i potrebu liječenja. Planirana potrebna dijagnostika na organski uvjetovanu sumanutost, pokreće se postupak prisilnog smještaja u bolnici.

Dakle, skrećem pažnju na ovaj bitan detalj , da je  kvalifikacija „Prisutne sumanute obrade realiteta“, neprecizna i previše uopštena jer postoji veći broj sumanutih ideja kao što su sumanute ideje ljubomore, sumanute ideje veličine, sumanute ideje proganjanja itd. Bolnica nije navela  na šta se odnose njene  sumanute obrade realiteta, nedostatkom detaljnijeg opisa ne  objašnjava situaciju  pacijentice niti   objašnjava etiologiju njene bolesti , a stavlja je u zakonski okvir prisilnog liječenja. Minimum  poštovanja koji je bolnica mogla da iskaže prema jednom ljudskom biću  je da potroši još malo olovke i precizno navede kakav je zapravo njen mentalni problem.

3.) pacijentica ima organski sumanuti poremećaj:

Sudski vještak  neuropsihijatar,  je pacijenticu pregledala i uradila nalaz  dana  26. 10. 2023, deset dana nakon prijema,  i navela:  „Misaoni tok sa gubitkom determinirajuće tendence, u sadržaju mišljenja paranoidne opservacije usmjerene na njoj poznata lica. Negira perceptivne obmane, koje se ne isključuju. Bez uvida u svoje stanje i potrebu liječenja. Prima se na odjel intenzivne njege. Psihijatrijska dijagnoza F06.2 susp ( suspektna, pod sumnjom, sumnja na organski sumanuti poremećaj).

Bolnica je u otpusnom pismu prepisala  gore navedeni dio nalaza sudskog vještaka, a da uopšte nije navela izvor tih  konstatacija, iako se radi o mišljenju ugledne profesorice psihijatrije. Da su naveli čak i bezimeni podatak o sudskom vještaku, akademski fokus bi bio drugačiji. Preuzimanje dijelova nečijeg teksta bez citiranja autora se  u akademskoj zajednici smatra plagijatom. Osim toga,  bolnica prilikom otpusta pacijentice nije precizno navela šta se tokom boravka u bolnici desilo sa tom  početnom dijagnozom  koja je bila pod sumnjom, F 06.2, niti  se  navodi je li ta dijagnoza zaliječena ili izliječena. Bolnica je u otpusnom pismu navela „na primijenjenu medikaciju kupira se vođeća psihopatologija  prezentirana pri prijemu“, a to je prazna rečenica bez sadržaja, jer  kako smo pokazali, psihopatologija na prijemu  nema dovoljnu medicisku težinu.  

Hoću samo da kažem da kada se neko lišava slobode i prisilno smješta u psihijatrijsku bolnicu, što može rezultirati da mu se trajno oduzme poslovna sposobnost i postane ovisan o staratelju,  tu imamo zakonski okvir  prema kom doktori iz bolnice treba da budu puno odgovorniji nego što jesu, a njihova odgovornost se definiše samo preciznim  opisima mentalnog zdravlja njihovih pacijenata, koji u ovom slučaju nedostaju.

4.)pacijentica ima vaskularnu demenciju:

Bolnica je u otpusnom pismu takođe navela: Na primjenu terapije postepeno dolazi do  redukcije sumanutih sadržaja  i postaje nešto mirnija.  U stanju incipijentne psihostabilizacije  se premjesti na poluzatvoreni odjel . U nastavku tretmana  paranoidne ideje se  kupiraju, pacijentica je vedrija, relaksiranija.  U kliničkoj slici dominantne promjene ponašanja uslovljene kognitivnim padom, neosmišljenog je ponašanja, stereotipnog govora , dezorijentisana u vremenu.  Za obavljanje svakodnevnih aktivnosti  potrebna joj je pomoć drugih, higijenu održava na podsticaj i pod nadzorom osoblja . Očuvano sjećanja  na stare događaje, dok je sjećanje na novija dešavanja narušeno. Krajnja dijagnoza joj je vaskularna demencija. Upravo zbog konteksta „bila luda pa nakon terapije prestala biti luda“, a zapravo ima problem sa moždanim tkivom koje samo po sebi ne proizvodi psihotična stanja već propadanje misaone sfere, nalazim nekoliko  sumnjivih elemenata u prisilnom boravku ove pacijenice u bolnici.

Pacijenticino ime  štiti Zakon o zaštiti duševnih bolesnika pa ga se ne smije objaviti, ali studenti koji na dodiplomskom studiju ne savladaju tehniku kako se piše otpusno pismo, a kasnije završe i specijalizaciju potpadaju pod javni značaj. Ne znam na kom predmetu se to uči, ali neki ljekari  ne umiju napisati logički koherentno otpusno pismo. Što bi rekli, najlakše je našminkati se, upisati se u stranku i hodati po sastancima, a otpusnim pismima neka se smiju oni koji umiju da ih čitaju. Potpisnice ovog  otpusnog pisma su dr. Inga Pekić Lokmić, direktorica bolnice Jagomir, dr. Srebrenka Bise, šefica ženskog odjeljenja i dr. Amra Hrnjica, odjeljenski ljekar.

5.)ostali čudni događaji:

Kad sam išla na sud u Sarajevu  da se kod sudije raspitam ima li sud nadležnosti kada pacijenticu drže u bolnici pet dana nakon isteka prisilnog smještaja, sudija Elvis Zorlak je zapjenio i izgubio kontrolu nad sobom. „Odakle Vi znate za taj predmet? Vi meni morate dati izjavi kako ste saznali za ovaj postupak ?“ Ja mu odgovorim da sam ja podnesak broj 3 iz tog sudskog spisa. Taj podnesak  je sudiji eksplicitno   skrenuo pažnju da ne treba slijepo vjerovati nadležnom organu. Umjesto da razmisli o problemu da li može postati saučesnik u jednoj prljavoj raboti,  Zorlak je  pozvao sudsku policiju da naprave službenu zabilješku koju sam odbila da potpišem, a onda je od njih zatražio da me ta dva sudska policajca izvedu iz zgrade suda. Pitanje na koje želim odgovor je zašto je sudija Zorlak na pomen tog predmeta bio van sebe toliko da se  jedva smirio? Nisam ja sujetna da bi mi zasmetalo što su me dva sudska policajca sprovela do ulaza u zgradu suda, to mi je čak i cool, samo mi je reakcija sudije Zorlaka najblaže rečeno čudna. A sudija Zorlak je osim prisilnog smještaja u bolnicu dobio da radi i predmet oduzimanja poslovne sposobnosti.

Drugo, komšije iz zgrade pacijenticu i dalje optužuju da urinira po hodniku. Centar za socijalni rad Novi grad postupa po njihovim prijavama kao da su vjerodostojne i kredibilne. Dakle, govorimo o pacijentici koja je 22. 12. 2023 godine otpušte iz bolnice kao izliječena od psihotičnih ispoljavanja, a 05.01.2024 na kontroli kod psihijatra joj ne nalaz bio uredan.  Ranije smo dokazali da je prijava za uriniranje bila lažna  jer je na pokazani način mogao urinirati samo muškarac a ne žena. Sada ćemo od Centra za socijalni rad Novi Grad tražiti da dokažu te tvrdnje jer ih zloupotrebljavaju da pacijenticu stave u nepogodan položaj u sudskom postupku i prikažu je kao osobu koju treba držati pod nadzorom. Naime, od dana pacijenticinog izlaska iz bolnice, tehničar  koji joj daje inzulin svaki dan prolazi tim stubištem i do sada ni jednom nije vidio urin na stubištu. Ja je sada obilazim svaki dan i provedem otprilike dva sata sa njom, s pauzom od 18- 21. 01.2024 godine, što znači da i ja  svaki dan prolazim tim istim stubištem i da nikakav urin nisam vidjela. Njena prva rodica, koja  takođe svaki dan dolazi u posjetu je samo jednom vidjela neku ženu kako prosipa vodu na dva mjesta na tom spratu, ali na nju nije obratila pažnju. Obzirom da  se pacijentici šećer mjeri svaki dan prije inzulina, lako je dokazati analizom uzorka da li je  urin sa stubišta njen ili joj ga neko podmeće kako bi je prikazao bolesnijom nego što jeste.

Treće, policija Novi grad je rekla da je opet počela da naziva policiju i da prijavljuje izmišljene  krađe. Međutim, dana  kad je otpuštena iz bolnice sam vidjela da su joj zaglavljene  tipke na telefonu, a isto stanje sa tipkama sam vidjela i prije nekoliko dana.  Ona može da prima pozive ali ne i da poziva sa svog telefona. To znači da neko drugi, ko se predstavlja kao ona,  pokušava da je prikaže u lošem svjetlu. Prekosutra ćemo dobiti listing njenih odlaznih poziva pa ćemo znati ko govori istinu.  

6.) grabež imovine

Uz svo dužno poštovanje svima, meni je ostala sumnja da je Centar za socijalni rad Novi Grad zajedno sa bolnicom  povrijedio član 22 Zakona o zaštiti duševno bolesnih lica. Ovaj član reguliše prisilni boravak u bolnici  po dva osnova, da je bolesnik agresivan po okolinu i po sebe, a u otpusnom pismu  je navedeno da nije bila agresivna. Što se tiče opasnosti po zdravlje okoline ono nije dokazano nikakavim bakteriološkim nalazima a ne rezultira ni da je opasna po sebe. Moje mišljenje je pacijentici trebao temeljan psihijatrijski tretman, ali ne na način na koji je sproveden jer je smještaj u Jagomir bila pretjerana i preuveličana mjera. Socijalne radnice iz Centra za socijalni rad Novi grad doživljavam kao ptice grabljivice koje samo gledaju šta da joj otmu od nekih 650.000 KM imovine koju posjeduje.

Tome u prilog govore i dvije rečenice socijalne  radnice Suade, da joj je potrebna briga 24 sata, iako od tableta koje pije deset sati spava kao zaklana, pa ne vidim svrhu da neko oko nje dežura i noću. Zatim, rekla je da nisu imali saradnju sa porodicom. Ja postavljam pitanje čiji zadatak je bio da se uspostavi kontakt sa porodicom ? Je li to propust raa Centra za socijalni rad ili nije?

Sve u svemu, ova događanja podsjećaju na situaciju  kad se  kobac obruši na nezaštićenu životinju. Kvaka je samo u tome što smo mi prepoznali kopca pa ga možemo otjerati mahanjem ruku ili stavljanjem strašila u polje.