Posudio sam naslov iz poznatog djela Emila Zole, koji ga je napisao povodom afere Drejfus, a ta afera je mala maca u odnosu na naše afere. U ovom tekstu ću se pozabaviti samo jednom, a to su putevi u jednom dijelu BiH.
Ruku na srce, putevi nisu dobri u cijeloj državi, ali su u odnosu na Krajinu toliko bolji da imaš osjećaj, kako si na drugom planetu. U toj Krajini, koja je sad definisana kao Unsko-sanski kanton (USK), se poštuje država više nego u bilo kojem drugom dijelu BiH, ali je država prema Krajini zla maćeha, umjesto dobra majka.
Od izbora do izbora se tu začepi neka rupa na regionalnom putu. Infrastrukturu izvan gradova su sebi sami izgradili vrijedni krajišnici, pa to malo popravlja sliku na terenu. Od milijardi sakupljenih akcizama na gorivo, krajišnici imaju samo obećanja da će se i kod njih nekad nešto uraditi. I ostane na obećanjima.
Zamislite kako se osjeća čestiti krajišnik kad se vozi na posao putem “na vlastitu odgovornost”, a financira dva kraka autoputa prema Beogradu, odkle se svakog dana mogu očekivati tekovi i kolone vojnih vozila u novom pohodu na BiH? Te puteve prema Beogradu će koristiti uglavnom oni koji mrze ovu državu i otvoreno rade na njezinoj dezintegraciji, a predvodi ih najpoznatiji pravoslavac milorad dodik (namjerno mala slova)!
Zamislite kako mu je kad ga put nanese u hercegovački krš, pa se vozi najmodernijim saobraćajnicama, na kojima bude sam, jer ti putevi ne vode nikud i izgrađeni su samo da neka firma iz Udruženog zločinačkog poduhvata dobije posao na tenderu, a kod njega po žili kucavici države, vozi se na svoju odgovornost?
Kad god o ovome razmišljam, pitam se kako smiju političari iz Krajine uopšte izaći među narod, a ne kažem ti njihovi mentori iz Sarajeva koji se tu pojave uvjek samo pred izbore? Otkud se nađu debili da im na predizbornim skupovima mašu zastavama i spremni se pobiti za “svoju stranku”?
Nema tu haman nikog za izdvojiti, kao dosljednog borca za ovaj kraj osim rahmetli Hafeze Sabljaković i čestitog Jasmina Emrića iz parlamentarnih klupa. Krajina do sad nije imala državnog ministra, niti će imati, jer se uvjek nađu neki koji će za svoj šićar poslušati direktive iz Sarajeva kad se formira vlast.
Čudim se i kako se ne pojavi neki novi izdajnik poput Fikreta Abdića, pa ne iskoristi nezadovoljstvo naroda ovog kraja ovakvim tretmanom u svoje svrhe.
Ako se nije pojavio do sad, možda zato što je ratni zločinac pod tim imenom još živ i aktivan, nije rečeno da se neće pojaviti.
Krajišnicima kad dogori do noktiju neće biti dobro, to svak zna, ali svi misle da nije blizu da dogori.
Dakle, optužujem, sve političare iz svih stranaka, koji su mogli do sad promjeniti ovo stanje u Krajini, gdje se fiskalni račun dobije u svakoj radnji, što je znak poštovanja zakona i patriotizma. Ali, samo u Krajinu smiju doći “torbari” u vozilima nakvih inspekcijskih službi FBiH, pa kažnjavati i pečatiti trgovine i restorane za sitne greške, a zna se da se u Međugorju češće ukaže gospa nego inspekcija. O stanju u manjem BH (č)etnitetu, da i ne govorimo.
Pa dokle tako? Sve dok se krajišnici ne uhvate usrane toljage pa sami ne uvedu red, eto dokle!