Ostavio sam dva dolara da nešto pojedem, a dva ću donirati.

Na jednoj američkoj televiziji organizirano je javno prikupljanje sredstava za liječenje jednog čovjeka kojem je hitno trebalo sto pedeset hiljada dolara za operaciju. Gledatelji su se javljali i svaki je donirao tri, četiri ili više hiljada dolara.

U jednom trenutku javio se jedan gledatelj i rekao da donira dva dolara.

Voditeljica se zahvalila i na ta dva dolara, ali nije mogla da ne upita: “Gospodine, zašto dva dolara?”

A čovjek odgovori: “Ja sam ostao nedavno bez posla i u džepu imam samo četiri dolara. Moja vjera me uči da dam od sebe sve da pomognem bratu, komšiji, čovjeku. Ostavio sam dva dolara da nešto pojedem, a dva ću donirati. Sutra je novi dan. Imam dosta iskustva, ali nisam uspio naći novi posao. Ali, ne očajavam. Dat će dragi Bog.”

Sljedeći gledatelj, koji je nazvao, rekao je: “Ja doniram osam hiljada dolara za liječenje, a četiri hiljade poklanjam čovjeku koji je donirao dva dolara”.

Redali su se pozivi, tako da je do kraja emisije skupljen cjelokupni iznos za liječenje i isto toliko za čovjeka koji je donirao dva dolara. Dobio je na desetine ponuda za posao.

Zašto? Jer Bog onoga, čija dobrota krene iz srca prije nego li je ruka udijeli, nikada ne ostavlja na cjedilu.

/Preuzeto/