Plaćao rođaka da mu održava kuću za 150 eura mjesečno, ovaj tražio 500: Ne mogu ja za 150 sve vidjeti

Enes je jedan od stotinu hiljada Bošnjaka koji žive širom svijeta. Enes koji je “privremeno nastanjen” u Zapadnoj Evropi, dobio je državljanstvo zemlje u kojoj živi, ali to mu je uvijek u drugom planu. On je bio i ostao pravi Bošnjak.

Kako se približavao godišnji odmor i djeci raspust, kod Enesa i njegove supruge Rahime rastao je entuzijazam, jedva čekaju u Bosnu i Hercegovinu.

Jednostavno sve su poželjeli.
I konačno je kucnuo čas, sve stvari spakovane, djeca spremna, i Enes i Rahima kreću dugim Autobahnom za Bosnu. U toku putovanja pričaju šta su poželjeli, kako nigdje nije kao u Bosni, spominju sebi drage ljude i jedva čekaju da dođu.

Približava se BiH granica, gužva je, ali Enes i Rahima sve uz osmjeh podnose, ne dozvoljavaju da im ista pokvari dolazak u Bosnu.

Nakon pređene granice, još je malo do Enesove i Rahimine kuće, koju su prije dvije godine izgradili, u nju su uložili 70.000 eura, sve je sređeno do najsavršenijih detalja. Kako bi kuca ostala u najboljem stanju Enes nije žalio pare, pa je rođaka Ziju zamolio da mu pazi na kuću, plaća ga 150€ mjesečno.

Dok o kući pričaju, Enesa zaustavlja bh policija. Nigdje iz Zapadne Evrope do Bosne nisu sreli policajca, ali ovdje ih čeka patrola. Prilazi policajac kaže Enesu da je brzo vozio. Enes objašnjava da je poželio kuću i familiju pa žuri. Međutim ništa, nema oprosta, Enes je morao platiti kaznu policiji u visini 50€.

Ali nema veze put ide dalje, još malo je do njihove lijepe kuće.
Konačno stižu, Rahima brzo izlazi, djecu budi, otvara vrata kuće, kad iznenađenje, čuje se vlaga, Rahimi ništa nije jasno, dok nije upalila svjetlo. Imala je i šta vidjeti, posljedice poplave koja je nastala nakon što su cijevi smrzle, a potom i pukle, a onda nisu sanirane, te je nastala velika šteta. Pod, dio namještaja, dizajnerski tepisi, sve je uništeno, a zidovi su puni vlage.
Enes je odmah pozvao Ziju da ga pita šta je bilo. Ali Zijo umjesto da osjeća krivicu, počeo je vikati, ne mogu ja sve vidjeti za 150€, ne plaćaš ti mene 500€ pa da mogu sve nadgledati, ja moram i raditi, nisi zadovoljan što sam ti kuću sačuvao, sve kuće “dijasporaca” u ovom mjestu su opljačkane osim tvoje.

Nakon ovakvog nastupa Zije, Enes mu je platio što je imao dužan i raskinuo je saradnju sa njim, bez obzira što su amidžići.

Nakon što su iznijeli stvari Rahima uze telefon da nazove svoju rodbinu. I ovdje je Rahima doživjela iznenađenje, dok je pričala svojima o poplavi u kući, oni joj počeše nabrajati kako treba darovati mladu od svog tečića, kako joj je rođak dobio dijete, a i to treba darovati… Ubrzo je Rahima spustila slušalicu.

Ujutro je Enes ustao i počeo iznositi stvari, kad ga srete predsjednik Mjesne zajednice, kaže treba mu dati 500€ za neki put, jer su se u MZ dogovorili, da nezaposleni mještani daju po 100 maraka, zaposleni po 500 maraka a “Dijasporci” po 500€, ljut Enes poče galamiti… Kaže nije problem platit ću, ali nisam ja bankomat, pa da dajemo koliko kome treba novca…
Helem, Enes umjesto da se odmara, počeo je da traži majstore da mu promjene parket i da poprave kupatilo… Jedan dolazi kaže, hoće 6000€ sa materijalom, drugi 7000€, treći je tražio 4500€, Enes umoran od svega pristane i ako cijena nije realna, previsoka je, ali nek se završi.
Majstor kaže doći će tek za 5 dana… Prošlo je 7 dana, Enes zove majstora da ga pita zašto nije došao, a ovaj odgovara, da se ne može uklopiti u cijenu, da ima još posla na ovom mjestu gdje radi… Enesu pukne film i sam ode kupovati materijal i počne raditi, jer ima iskustva na građevini…
Malo po malo dani prolaze, odmor je gotovo pri kraju, Rahimu zove njena rodbina treba darovati mladu i prinovu… Kažu tetke i dajdža se ljute…
Rahima sva ljuta počne pripremati poklone i pare, a onda nastaje novi problem, djeca im nisu zadovoljna, kažu da im je propao raspust jer su samo bili oko kuće i sa nekim starim ženama i rođacima, kako više ne žele u Bosnu jer im je dosadno… Enesu i Rahimi se cijepa srce… Znaju da su djeca u pravu ali šta uraditi…
Nakon što je odmor završen radno, i koferi spakovani Enes i Rahima kreću nazad, do Hrvatske ne razmišljaju ni o čemu, od Hrvatske do Slovenije razmišljaju o poslu i neplaćenim računima koji ih čekaju, a kad prođu Sloveniju opet počinju razmišljati o Bosni i o povratku.

Ovo je klasična priča naših ljudi koji žive širom svijeta, a koji neizmjerno vole Bosnu. Možda bismo i mi trebali imati više razumijevanja prema njima jer oni mnogo vole i pomažu svoju rodbinu, prijatelje i općenito Bosnu i Hercegovinu.