Priča o egipatskom džudisti Muhammed Alijj Rešvanu kojeg je UNESCO odlikovao i izabrao za nositelja najbolje sportske etike na svijetu

Na Olimpijadi u Los Anđelesu 1984 god. učestvovao je i egipatski džudista Muhammed ِAlijj Rešvan. Uspio je proći pretkolo i svi su bili iznenađeni što će učestvovati u finalnom meču. To je ujedno bilo i prvi puta da će Egipat na Olimpijadi uzeti medalju; zlatnu ili srebrnu. Štampa, radio i televizija, zapravo svi, su kliktali ime heroja i meč je prenošen uživo. Njegov protivnik u finalu bio je svjetski prvak Japanac Yašuhiro Yamašita.

Ali na samom početku borbe primjećeno je nešto veoma čudno. Rešvan u toj grčevitoj borbi s protivnikom nikako ga nije udarao u po njegovoj lijevoj nozi, što je za džudo bilo neobično. Rešvan je izgubio za nekoliko poena. A u toku borbe sav svijet je mogao čuti krik Rešvanovog trenera koji mu govori: `Udri ga po njegovoj lijevoj nozi.`

Ali Rešvan je to odbio, čak nije ni pokušao tim putem uzeti bar jedan poen. Tako je Japanac osvojio zlato. Navijači su bili tužni zbog gubljenja zlatne medalje i nisu razumili zašto se Rešvan nije borio agresivnije, bio je sav mlitav i nije izvršio uputstva svog trenera.

Ali odmah nakon toga organizovaće se konferencija za medije na kojoj će jedan novinar pitati Muhammeda Rešvana: `Zašto nisi izvršio uputstva svoga trenera?`

Rešvan će odgovoriti: `Dobio sam potvrđenu informaciju da je japanski šampion povrijeđen, imao je posjekotinu unutarnjeg ligamenta lijevog koljena, i svaki jači udarac mogao bi ga potpuno uništiti. Ali on je tu vijest skrivao i odlučio je boriti se i žrtvovati se jer predstavlja svoju zemlju.`

Novinar je nastavio s pitanjima: `Ali to je za tebe bila velika šansa, preče je bilo da ti pobijediš.. zašto nisi iskoristio tu priliku i svojoj zemlji donio zlato?`

Tada je Muhammed Rešvan rekao: `Moja vjera me spriječava da udaram povrijeđenog čovjeka i da mu zbog medalje upropastim budućnost.`

U tom trenutku svi su počeli pljeskati egipatskom heroju, i to jednim veoma dugim pljeskom.

I UNESCO ga je odlikovao za taj uzvišeni moral, te je izabran za nositelja najbolje sportske etike na svijetu. Organizacioni odbor mu je dodijelio počasno zlato jer ga je zaista zaslužio. I njegov ugled se proširio svijetom, a posebnu čast ukazali su mu Japanci i dočekali ga kao krunisanog kralja.

Možda da je Rešvan osvojio zlato, ne bi dobio ni pola počasti, zahvalnosti i ljubavi koju je tim potezom dobio u srcima ljudi.