Prof. dr. Almir Fatić: Islam počinje s pojedincem, ali istovremeno se taj pojedinac ugrađuje i postaje dio jedne zajednice

Želja za znanjem je naš motiv. Bez znanja i pomoći drugog ne bismo mogli obavljati one egzistencijalne poslove koji podrazumijevaju različite sposobnosti, vještine i umijeća.

Islam počinje s pojedincem, ali istovremeno se taj pojedinac ugrađuje i postaje dio jedne zajednice i jednog džemata. Za razliku od drugih religija, islam je tu društvenu dimenziju doveo do nekih visokih nivoa. Tu antropološku činjenicu da je čovjek društvo, odnosno društveno biće, islam je razvio do neslućenih razmjera. Gledajući po našim temeljnim vjerskim propisima i odredbama, jer najbolje to ilustruje činjenica da neke propise i obrede islama ne možemo obaviti bez džemata, to nam ukazuje na posebnu dimenziju naše vjere koja traži zajedništvo. Ramazan je prilika gdje se ta društvena dimenzija ističe. Sura Džumu’a naglašava tu društvenost u islamu jer je ona sva nekako u značenju množine, društva, zajednice i na koncu, u ovoj suri je došao propis obaveze džuma-namaza. Dakle, posebnog ibadeta, namaza petkom, u kojem se muslimani okupljaju – ističe prof. dr. Fatić.

Okupljajmo se, pozivajmo jedni druge na dobro, međusobno se pomažimo i budimo tu jedni uz druge, tako stoji u Božijoj objavi.

• Naša početna tačka okupljanja je poziv na dobro, a ne na loše. U suri Džumu’a je upotrijebljena sintagma ‘zikrullah’. Prvenstveno je višeznačna. Neki će komentatori kazati da su to ona dva rekata džume, odnosno da je to hutba koja prethodi tom namazu ili pak to možemo spojiti: da se misli i na džumu i na hutbu i na ta dva rekata. Ovdje je interesantno da je to ‘zikrullah’ sjećanje na Allaha, što sugeriše da je zapravo glavni cilj hutbe da se ljudi podsjete na svevišnjeg Allaha, a ne da se tokom hutbe prezentuju neke ideje, misli ili rečenice koje nemaju veze sa sjećanjem na Allaha, dž. š. To je najsigurniji put da hutba bude slušana. Kakav god čovjek bio govornik, narator, hatib, ništa ne može zamijeniti Božiju riječ. Riječi iz Kur’ana su najutjecajnije. Nijedan ljudski govor tu riječ ne može zamijeniti. Na hutbi najviše vremena treba posvetiti Božijoj riječi i šta nam Bog, dž. š., kaže u Svojoj knjizi, u Kur’anu, a ostaviti sa strane svoje interpretacije u koje možda nismo sigurni. Nakon ovog Govora, koji je najbolji, najistinitiji, treba spomenuti ono što je rekao Božiji poslanik Muhammed, a. s. – ističe prof. dr. Fatić.

Današnje vrijeme ima mnogo izazova, a odgovora, dok je svijeta i vijeka, bit će u časnom Kur’anu.

• Kur’an, ovu knjigu, mi moramo dubinski čitati, ne površno. Ovo je vrsta teksta, knjige koja se može čitati površno i mi nju učimo. Ona ima tu svoju ibadetsku, obrednu narav i to nije sporno, a za to smo nagrađeni, kada je učimo i ne razumijemo. To je nivo stvarnosti koja je priznata, ona nije osporena, ali za shvatanje i prakticiranje i za dublje doživljavanje onoga što se u ovoj Knjizi nalazi potrebno je čitanje koje mora biti duboko, temeljito. Čovjek mora biti nadnesen nad ovim tekstom i treba sagledati sve moguće implikacije, a ramazan je zato vrijeme… Jer je upravo ramazan vrijeme Kur’ana. Objava se desila u ramazanu i tu je značaj bivstva. Pojedinačno i u džematu, što više tokom ramazana, mi trebamo bdjeti nad kur’anskim tekstom. Ramazan objedinjava sve aspekte kur’anskog pristupa – poručio je prof. dr. Almir Fatić petnaeste noći mjeseca ramazana u emisiji ”Stil života u islamu”.

Putevi kojima mi idemo su stvar naših izbora, a od Boga dragog nam je i ostavljeno da imamo izbore jer ćemo za njih biti nagrađeni ili kažnjeni. Sve vrijeme, od objavljivanja, kazao je prof. dr. Almir Fatić, rukovodilac Katedre za tefsir na na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu prilikom gostovanja na Hayat televiziji.