Naselje Donji Kamengrad nalazi se 8 kilometara sjeverozapadno od Sanskog Mosta, na regionalnom putu Sanski Most – Bosanska Krupa. Srednjovjekovni Kamengrad se prvi puta u pisanim izvorima spominje 3. maja 1374. godine kada je bio pod upravom srednjovjekovne porodice Bobanić. Poznato je i da je pod vlašću Ugarske kraljevine bio do 1463. godine.
Prema narodnom predanju, kojeg prenosi Hamdija Kreševljaković, Osmanlije su opsjedale grad jedanaest godina, uz ogromne gubitke, a grad je zauzet tek kada je na ovo područje stigao sultan Mehmed II Fatih. U čast dugih i teških borbi za ovo mjesto, te konačno zauzeće, Fatih je u dolini ispod starog grada sagradio musallu. Obzirom da se radi o narodnom predanju, Kreševljaković navodi da bi od svega moglo biti istinito jedino da je mjesto osvojeno za vrijeme pohoda sultana Mehmeda Fatiha na Kraljevinu Bosnu, dakle 1463. godine. Argument za ovo leži u spisima putopisca Benedikta Kuripešića, koji u svom spisu iz 1530. godine bilježi kako je “turski car prije 74 godine poslao vojsku koja je zauzela Ključ i Kamengrad”. Kreševljaković navodi da je sasvim moguće da je jedan manji odred osmanske vojske poslije pada Ključa produžio prema Kamengradu i zauzeo ga. Kakva je bila sudbina Kamengrada, kao pograničnog mjesta nije poznato. Zna se da su Ugari i Osmanlije vodili žestke pogranične sukobe i da su mnogobrojna mjesta padala čas u ruke Ugara čas u ruke Osmanlija. Međutim, sa sigurnošću se zna da je on od 1499. godine pod stalnom osmanskom kontrolom i da ga Ugari nakon toga nikada više nisu uspjeli osvojiti.
Kamengrad je oko 1574. goine bio sjedište jednog kadiluka u Bosanskom sandžaku, a sve do 1592. godine, tj. do pada Bihaća u osmanske ruke, predstavljao je jednu od najvažnijih utvrda na sjeverozapadu. Utvrda je u potpunosti napuštena 1836. godine, nakon što je u jednom vojnom popisu iz 1833. godine navedeno da se u njoj nalazi “mali broj vojnika sa svega tri topa”.
Musalla u Donjem Kamengradu pripada tipu bajramskih musalla koje su, poput većine musalla u Bosni i Hercegovini, služile za obavljanje bajram namaza, učenje prigodnih dova, poput dove za kišu te ispraćaj hadžija. Kamengradska se sastoji od mihraba, minbera i širokog prostora za molitvu pod otvorenim nebom ispod njih. Mihrab je natkriven kupolom koju nose četiri drvena stuba. A cijeli kompleks ograđen je kamenim zidom. Unutar kompleksa, neposredno u blizini mihraba i minbera, nalazi se još uvijek aktivno muslimansko mezarje.
Nije tačno poznato kada je musalla u Kamengradu izgrađena. Prema narodnom predanju napravljena je 1463. godine, tj. tokom osmanskog osvajanja Kraljevine Bosne. Sasvim je moguće da su osmanski vojnici taj prostor odredili za klanjanje dnevnih molitvi. Dušan Bojanić, koji se bavio istraživanjem musalla na Balkanu, bilježi da su se musalle gradile na mjestima gdje je obavljen prvi namaz po zauzeću grada. Međutim, on sa sigurnošću tvrdi da Mehmed II Fatih nije svoju prvu džumu, po zauzeću Bosne, klanjao na ovom mjestu, jer je poznato da u svom pohodu na Bosnu 1463. godine nije išao dalje od Jajca, koje je južnije od Kamengrada. Narodno predanje o izgradnji musalle zabilježeno je na poleđini mihraba. Na tom natpisu piše: “U vrijeme kada se u ovim krajevima nije čuo glas vjere, podigao je sultan Mehmed han Fatih jedan mihrab i minber, kada je ovo mjesto počastvovao svojim boravkom. Oni su porušeni prije petnaest godina. Sada su ponovo izgrađeni zalaganjem sudije kadiluka, pročelnika vjere, Konjičanina Ismail Šukrij efendije Hadžića na dan 1. šabana 1327. godine”. Iz natpisa vidimo da je musalla bila u lošem stanju i da je obnovljena 1909. godine.
Period XX stoljeća predstavljao je period kada je musalla doživjela najveće nedaće. Prvo je 1942. godine srušena u jeku Drugog svjetskog rata, da bi bila potpuno nestručno obnovljena pedesetih godina XX stoljeća od strane komunističkih vlasti, a zatim je potpuno devastirana od strane pripadnika Vojske Republike Srpske 1992. godine. Nakon oslobođenja ovog prostora, krajem agresije i prikupljenih sredstava, mještani su je obnovili 1997. godine. Obzirom na njenu monumentalnu vrijednost Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je u septembru 2002. godine donijela Odluku da se “Građevinske cjeline Musalle u Kamengradu sa grobljem proglase nacionalnim spomenikom”. Od tog momenta pa sve do 2013. godine kompleks musalle je u potpunosti renoviran.
Dolazak Mehmeda II Fatiha u Bosnu, koji u kolektivnoj memoriji Bošnjaka simbolizira i dolazak islama na naše prostore, ključna je odrednica i u formiranju etničkog identiteta Bošnjaka. Posjećivanjem mjesta, među kojima je i musalla u Donjem Kamengradu, Bošnjaci se prisjećaju i vremena kada su počeli prisvajati islam kao dio svog identiteta. U tu čast, pomalo nepotrebno, izgrađen je i spomenik osmanskim vojnicima koji su poginuli prilikom osvajanja Kamengrada. Ovaj spomenik napravljen je 2001. godine pod pokroviteljstvom Ambasade Republike Turske. Na otvaranju spomenika 9. jula 2001. godine, odlučeno je da se svake godine prvog petka u julu, neposredno pred obilježavanje nedjela nad Bošnjacima u Biljanima i Srebrenici, pored kamengradske musalle klanja jedna džuma namaz za područje cijelog Medžlisa IZ Sanski Most. Datum je uzet i kao podsjećanje na 7. juli 1463. godine kada je sultan Mehmed II Fatih napustio Bosnu.
U godinama je ovaj događaj prerastao u cijelu manifestaciju. Bajraktari iz svih džemata sa područja MIZ Sanski Most bi se okupili u haremu Hamzi begove džamije u Sanskom Mostu odakle bi, zajedno sa imamima i građanima u svečanom defileu prošli glavnom ulicom u Sanskom Mostu, nakon čega bi obišli spomenik posvećen osmanskim vojnicima u Donjem Kamengradu. Nakon učenja dova za osmanske vojnike vratili bi se do musalle gdje bi bila izvršena prozivka bajraktara i postavljanje bajraka (zastava). Nakon dobrodošlice bio bi proglašen najljepše uređen bajrak, najbolje opremljen bajrak i sl. Program bi se nastavio prigodnim učenjem Kur'ana, ilahija, kasida i donošenjem salavata.
Bosnaeinfo
[…] Prva džuma sultana Mehmeda II Fatiha u Bosni na musalli u Donjem Kamengradu […]