Sarajevo: Autom udario novinarku na pješačkom prelazu i pobjegao

Novinarka Emina Krličbegović u ponedjeljak kada je krenula na posao u “Sivi dom” mislila je da je to naizgled samo još jedan običan radni dan. Ipak, prilikom prelaska pješačkog prijelaza nadomak njenog radnog mjesta bahati vozač je udara automobilom i bježi sa lica mjesta.

O agoniji koju je ona preživljavala pričala je za portal “Avaza”. Kaže da želi da se ove priča proširi, jer nakon tragedije dvije mlade doktorice se nije ništa desilo, nego i dan danas su trkači prisutni po gradu i u večernjim satima, a i u dnevnim kad su gužve u saobraćaju. Pojašnjava da se kompletan događaj odvio kod RTV doma, na pješačkom prijelazu između tramvajske i autobuske stanice.

– Prelazila sam na pješačkom prijelazu, a gospodin je velikom brzinom prošao i zakačio me blatobranom, retrovizorom i jednom stranom automobila. Ne znam kojim čudom sam ostala na nogama. Prva reakcija mi je bila „Jel me ovo levat udari“. Uđem nakon toga u autobus i već na Čengić Vili me poče ruka boliti, osjećam da mi sve pulsira – počinje svoju ispovijest Krličbegović.

Ruka u gipsu

Pojašnjava da je nakon toga otišla u Policijsku stanicu koja se nalazi kod Kampusa, ali oni joj pojasne da nisu zaduženi za saobraćajne nesreće koje se nisu desile na teritoriju te općine.

– Izašla sam iz PS i razgovarala s jednim od policajaca koji se nalazio ispred i rekao mi je da odem do Hitne pomoći. Jesam na nogama, jesam pri svijesti, pribrana sam i došla sam do Hitne pomoći. U Hitnoj pomoći mi kažu da oni nisu zaduženi za to, da je potrebno da odem u Opću bolnicu i da me tamo pregledaju u slučaju da je bio potres mozga ili unutrašnje krvarenje, ako bi morala ostati u bolnici – kazala je mlada novinarka.

Ističe da je tada doktorici u Hitnoj pomoći rekla da je uspjela da ostane sve do tog trenutka na nogama te da ne garantuje da će i dalje moći, ali da su joj u Hitnoj pomoći rekli da uzme taxi da ode do Opće bolnice, jer oni nemaju slobodnih vozila Hitne pomoći.

Stigla sam u Opću bolnicu i nakon čekanja poslana sam na rendgenski snimak. Tri puta su mi slikali ruku i na sva tri snimka doktorici se nije svidjelo to što je vidjela. Tražila je konsultaciju dežurnog ortopeda, ni njemu se nije svidjelo što je vidio, pa su onda tražili šefa Urgentnog bloka, koji je tražio da mi se stavi polugips-polulangeta. Mene trenutno ruka boli, svih pet prstiju mi je van funkcije. Dešnjak sam, povrijeđena mi je desna ruka, a ako budem morala na operaciju dugotrajan je proces oporavka i fizikalnih terapija – ističe Krličbegović.

Policija zna ko je vozač

Kaže da želi da se ova priča proširi, jer nakon tragedije dvije mlade doktorice se nije ništa desilo, nego i dan danas su trkači prisutni po gradu i u večernjim satima, a i u dnevnim, kada su gužve u saobraćaju.

– Očito da se trebaju ležeći policajci postaviti na svakih 200 metara, jer bahatim vozačima i „babinim sinovima“ se drugačije ne može stati u kraj. Nakon ove traume ne smijem ni na pješačkom prijelazu na zelenom svjetlu preći – govori zabrinuta novinarka.

Nakon dešavanja u Općoj bolnici otišla je do PS u Švrakinom selu, kako bi nemili događaj prijavila.

– Predala sam im sve papire. Sreća u nesreći je bila da sam bila pribrana, pa sam zapamtila brojeve tablica, marku i boju vozila da bi oni mogli postupati u skladu sa svojim ovlastima. U samoj PS ne mogu reći da su postupali adekvatno, ne mogu reći niti jednu ružnu riječ, izašli su mi mi maksimalno u susret, onoliko koliko su u mogućnosti. Dala sam broj tablica i oni su izvukli iz registra ko je vozač, ali zbog stresa koji sam preživjela rekli su mi da nakon praznika dođem i zahtjevam pristup informacijama da bih dobila papir sa imenom i prezimenom vozača. Procedura podrazumijeva da sa ozljednim papirima i nalazima odem u osiguravajuću kuću, gdje je osigurano vozilo i da vidim šta se dalje može rješavati – rekla je Krličbegović.

Frekventna raskrsnica

Ističe da joj mnogi govore da je dobro što će dobiti odštetu.

– Odšteta meni ništa ne znači. Meni znači što mi je živa glava, a novac mi u ovom slučaju ništa ne predstavlja. Da su umjesto mene bili tu neko dijete, starica ili moja majka oni ne bi preživjeli tu jačinu udara –emotivna je Krličbegović.

Pojašnjava da je po njenoj prijavi policija izašla na teren i da su uzeli nadzorne kamere.

– Sreća u nesreći je da se sve desilo na frekventnoj raskrsnici, jer se u blizini nalazi kamera sa Općine Novi Grad, sa RTV Doma i još četiri ili pet kamera na raskrsnici, jedna bar mora raditi. Rekla sam da neću stati samo na statusu na Facebooku i da sam ja povrijeđena, nego mislim da je vrijeme da se svim dignemo i napravimo neki vid saobraćajne revolucije. Strah me kako ću kada budem imala dijete pustiti ga iz kuće. Neke stvari se moraju iz temelja promijeniti – mišljenja je Krličbegović.

Neadekvatne kazne

Pojašnjava da je jučer se nastavilo sa spornim događajima. Kako ističe, od poslodavca je uzela ozljedni list, jer se to tretira kao povreda na radu.

– Jedna situacija me zaboljelja i podsjetila na slučaj Dženana Memića i na brisanje snimaka na kamera, a to je brisanje evidencije iz Hitne pomoći. Otišla sam u Dom zdravlja kako bi moja doktorica popunila sve obrasce koje sam dobila iz firme i doktorica mi govori „ja znam da ste vi jučer bili u Hitnoj pomoći, ali ste danas obrisani iz evidencije“. Vjerovatno Hitna pomoć pokušava na taj način da se „opere“, jer je Hitna pomoć bila dužna da me odvuče do Opće bolnice – rekla je.

Za kraj apeluje na nadležne da ukinu mogućnost plaćanja kazne u pola cijene, jer iako „normalnim“ vozačima koji nekada slučajno naprave propust se izađe u susret, u slučaju bahatih vozača oni se nagrađaju. Osim toga, predlaže povećavanje kazni za ovakva djela.

Avaz