Visoki predstavnik je svojim odlukama, koje je predstavio spasonosnim za Bosnu i Hercegovinu, dodatno usložio ionako već složeno stanje u Bosni i Hercegovini.
Kada je Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, u izbornoj noći, u momentima zatvaranja birališta, obznanio kako nameće izmjene izbornog zakona, mnogi su ostali u nevjerici.
Prosječan građanin Bosne i Hercegovine, u tom momentu izašao je na izbore, dao svoj glas onome kome je odlučio ukazati povjerenje, i nametnute promjene nije baš najbolje shvatao.
Ruku na srce, nisu ih shvatali ni mnogi koji su bili na listama, a mnogi ih ni danas ne razumiju.
Možda odabir tajminga nije relevantan, možda su se mogle navedene izmjene obznaniti dan ili dva ranije, a mogle su i dan ili dva kasnije, ne bi to ništa mijenjalo u simbolici izbora i glasanja, niti bi građani mjenjali svoj stav po pitanju izbora onih kojima daju povjerenje.
Ono što je iznad toga, činjenica je da se ovime poslalalo nekoliko poruka.
▪️Prva poruka je poruka iskazivanja supremacije ruke koja de facto vlada ovom zemljom, htjeli mi to prihvatiti ili ne.
▪️Druga poruka, odaslana ograničavanjem izmjena samo na područje FBiH, pokazala je ili nezainteresovanost ili nemoć međunarodnih faktora za djelovanje na području manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini.
Ovakve izmjene bile su suštinski izmjene u korist produbljivanja jaza i dodatne institucionalne krize, tenzija između naroda u Bosni i Hercegovini, i vjetar u leđa zagovornicima “torova”.
Najviše koristi od navedenih izmjena dijela izbornog zakona imala je stranka sa hrvatskim predznakom – HDZ, koja sa Šmitovim CSU ima uske poveznice, i tu bi se mogli tražiti razlozi za promjene zakona.
Činjenicom da su se izmjene izbornog zakona ograničile na područje Federacije Bosne i Hercegovine, odaslan je signal da dotadašnji srpski nacionalizam, inače već dugo prisutan u Bosni i Hercegovini, posebno u manjem BH entitetu, odnosno njegovi promotri ubace u brzinu više. I doista nije puno trebalo lideru SNSD-a da ponovo pokrene priču a zatim i inicijative za mirnu disoluciju, vraćanje nadležnosti, pitanje državne i entitetske imovine, i sve već oprobane matrice kojima se udara na suverenitet međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.
Sa druge strane, dugo zagovarane inicijative za legitimno predstavljanje, zagovarane primarno od strane HDZ-a, dobile su sada puni zamah i krila na osnovu Šmitovih doista nerazumnih odluka.
Odluke koje je Visoki prestavnik najavljivao kao mehanizam za bržu uspostavu vlasti, u osnovi su postale mehanizam za jačanje nacionalnih tenzija, jačanje politika podjele i separatizma, kao i uvod u pokušaj decentralizacije.
Šmitovo povećanje broja zastupnika u Domu naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, kada su se stvari posložile, pokazalo je da donosi korist vodećim etnonacionalnim strankama, bošnjačke SDA i hrvatskog HDZ-a, a na štetu građana i građanske države.
Državna vlast, na nivou na kojem nije bilo intervencija VP, formirana je relativno brzo, na doduše jedan neuobičajen način, mehanizmima kompromisima, ali Bosna i Hercegovina sa Ustavnim rješenjima koja ima, i može biti vođena samo kompromisom, nikako supremacijom bilo kakve vrste.
Vlast u manjem BH entitetu također je formirana relativno brzo i bez mnogo trzavica, ali isto tako uz mnogo tenzija unutar Bosanskohercegovačkog bloka, koji je u manjem BH entitetu okupio nekolicinu stranaka različitih ideologija ali sa idejom multietničke Bosne i Hercegovine.
Ovaj blok, sačinjavale su stranke koje se deklarišu građanskim na čelu sa SDP-om i DF-om, a imali su podršku nekolicine manjih stranaka i građanskih opcija sa patriotskim predznakom, ali i punu podršku Bošnjačke SDA.
Činjenica je da u krugu nacionalnih stranaka SDA/HDZ/SNSD koje su mahom jednonacionalne odnosno etničke, najveći građanski kapacitet gaji upravo SDA, i to se u momentu ujedinjenja na nivou manjeg BH entiteta u blok za Bosnu i Hercegovinu i potvrdilo.
Međutim, nesuglasice pri izboru delegata nakon održanih izbora, nepovjerenje, optuživanje za međusobnu izdaju od strane članica ovog bloka nakon izbora, pokazali su da ovaj pokret i nije bio baš najbolje koncipiran.
Vratimo se na Federaciju Bosne i Hercegovine. Tu se jedino Šmit upetljao svojim intervencijama, i tu jedino još uvijek nemamo formiranu vlast.
Rukovodstvo Federacije je doduše izabrano i čine ga Stojanović (SDP), Bradara (HDZ) i Lendo (SDA), kandidati tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. I to je to, pat pozicija. HDZ i SDP bi formirali vlast na već ugovorenim principima, ali bez saglasnosti Lende iz SDA to nije moguće, a saglasnost neće dobiti.
Ranije je SDA otvoreno nudila SDP-u i partnerima, formiranje vlasti bez HDZ-a, a SDP je to odbio ne prihvatajući mogućnost da okrene leđa ranije formiranoj koaliciji SDP/NiP/NS.
Danas to više i nije moguće, jer HDZ odnosno Bradara sigurno neće podržati formiranje vlasti na nivou Federacije bez HDZ-a.
Ostaje opcija formiranja vlasti u okviru koalicije SDA i HDZ, zajedno sa pratećim strankama, ukoliko to dopusti i da saglasnost na taj scenarij Igor Stojanović, odnosno njegov SDP. Neki zvaničnici SDP-a su javno obznanili kako SDP neće blokirati FBiH odnosno, mogućnost da Stojanović potpisom da saglasnost za formiranje vlade bez stranaka trojke, koja bi bila najvjerovatnije vlada SDA/DF/HDZ, odnosno nastavak trenutne vlade uz izmjenu SzBiH/NES za SBB.
Druga opcija je ponovna intervencija Šmita. Ova intervencija koju je napravio, sada je više nego očito, najviše odgovara HDZ-u, a potom i svim drugim etničkim strankama, znači de facto, Šmit je napravio promjene kojima je smanjio mogućnost daljnjeg razvoja građanske BiH. Njegova intervencija mogla bi se ogledati u tome da dva kandidata od 3 konstitutivna naroda, svojim potpisima mogu krenuti u formiranje vlasti na nivou FBiH.
U ovom momentu to bi išlo u prilog HDZ-u, a dugoročno ovaj mehanizam bi mogao biti iskorišten u svrhu političke supremacije određene stranke ili naroda, koje, vrijeme će pokazati.
Još jedna opcija, koja bi bila presedan, bilo bi raspuštanje Parlamenta, godinu dana nakon održanih izbora. Ovo bi bila jedna nova situacija, do sada neviđena, i davati bilo kakve prognoze u kojem smjeru bi to vodilo, bilo bi iluzorno.
Ono što je sigurno, Šmit je svojim rješenjima koja je naveo kao rješenja koja vode ka relaksiranju, bržoj uspostavi vlasti i dogovoru, učinio sve baš suprotno. A time da se izmjene odnose na samo dio države, diskriminirao je sve građane FBiH sa pravom glasa.
Mister Šmit, vrijeme je ili da pospremite stanje ili da se Vi spremate – za povratak doma.