Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjaka, dr. Denis Bećirović, našao se posljednjih dana na nišanu i pod žestokim udarima uhodane propagandne artiljerije čiji su istureni položaji u vlastima manjeg bh. entiteta, a glavna komanda u Beogradu. Bećiroviću se, navodno, spočitava susret sa generalnom Atifom Dudakovićem, herojem odbrane Bosne i Hercegovine, ali i niz drugih izjava i poteza koje se, čini se, nisu svidjele Miloradu Dodiku, predsjedniku RS.
No, iza ovog povoda krije se mnogo opasnija operacija nastavka diskvalifikacije, izolacije i relativizacije probosanske politike koje se Bećirović, možda uprkos očekivanjima Banja Luke i Beograda, čvrsto drži.
Ti udari jasno potvrđuju da se ne radi, niti se ikada radilo, o nekakvom personalnom sukobu ili netrpeljivosti prema određenim bošnjačkim članovima Predsjedništva BiH, strankama ili pojedincima, već o kontinuiranoj i sistemskoj politici ključnih srpskih političara u kojoj svako ko čuva bosanske vrijednosti, radi na jačanju države i njenih prerogativa, ili jednostavno ne dozvoljava njihovo rastakanje, dolazi pod nišan iste beogradske aparature iz devedesetih.
Buka koja sakriva istinu
Konstantnim i nimalo naivnim medijsko-propagandnim udarima, a putem razgranate mreže javnih servisa, brojnih privatnih medija i botova na društvenim mrežama, ima se za cilj, na širem regionalnom i globalnom planu proizvesti neka nova “balkanska buka” u kojoj će onda – drugim problemima preuzauzeti – globalni centri moći pristati na izjednačavanje istine i laži, demokratije i tiranije, zločina i odbrane samo da se stvori privid stabilnosti i jednog globalnog problema manje.
Iako su i optužbe i tobožnja argumentacija za napade na Bećirovića apsurdni i besmisleni, kampanja se ne bi smjela potcijeniti niti zanemariti, posebno ako se sagleda u široj slici prijeteće političke nestabilnosti koju Milorad Dodik, uz prećutnu podršku Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, već godinama proizvodi.
Institucija člana Predsjedništva BiH je, uz Ustavni sud BiH, možda i najvažnija karika u lancu postdejtonske bosanske suverenosti i ima snažan simboličan značaj. Zbog toga se i nastavlja njeno “žestoko granatiranje”, ovaj put drugim sredstvima, ali sa istim ciljem – prvo discipliniranja, a zatim i rušenja.
Brutalnost i količina ataka na Bećirovića, čini se, ukazuje i na novi momenat i političkim kretanjima u regiji, signalizira da je beogradska, da ne kažem, srpska regionalna ofanziva i Vučićeva dominacija možda već prošla svoj vrhunac.
Ugledni njemački list “Spiegel” objavio je ovih dana vrlo provokativan, ali činjenično snažan tekst u kojem je demaskirao Vučićevu ulogu i nagovijestio da se neće više trpjeti njegova rizična igra na dvije stolice i njegova maska mirotvorca koji provodi ratne politike Srbije u BiH i na Kosovu.
Vjetrovi sa Atlantika
Istovremeno, na drugoj strani Atlantika raste pritisak iz Kongresa na Bajdenovu administraciju da prestane po svaku cijenu udovoljavati Vučiću, a kako bi spriječio Srbiju da otvorenije podržava Rusiju i uključi Balkan u ukrajinski scenarij, što potvrđuje i nedavno saslušanje Gabriela Escobara, ključnog čovjeka za regiju u State departmentu. Sankcioniranje Vulina i niza visokih zvaničnika iz RS je dodatna potvrda, određene promjene u američkoj politici.
Kako se bude bližio kraj ukrajinske krize, na vojni ili politički, a vjerovatno i na jedan i na drugi način, Vučićeva cijena, uloga i značaj će početi da padaju, a time i utjecaj i snaga aktuelne srpske politike koja je, na njihovu žalost, i dalje ostala hegemonistička, antibosanska, antievropska i antidemokratska. Kada krene povlačenje, takva politika iza sebe ostavlja pustoš, zapaljene mostove, sela i gradove.
Bjesomučni verbalni ataci na Bećirovića ukazuju na elemente takve atmosfere unutar Dodikovog političkog tabora, te pozivaju na neophodnost konsenzualne podrške, podizanja svijesti i mobilnosti unutar probosanskog, vladajućeg i opozicionog, političkog faktora.
Ohrabruje činjenica da ključni bošnjački opozicioni političari, u ovakvim trenucima ne love u mutnom sitne političke poene, te daleko od populizma stoje na bedemu odbrane BiH, bez obzira na činjenicu da, u ovom trenutku general nije iz njihovih redova. To je dobar početak i dobra škola za one manje iskusne u ovoj decenijama dugoj borbi u kojoj smo potrebni svi.
(Tarik Lazović, Preporod info)