Znate li kako se postaje doktor s manje od 25 godina života?!
Tako što uživaš u dječijim igrama samo do polaska u prvi razred osnovne škole.
A narednih 19 godina najljepše mladosti provedeš uz knjige, mukotrpna učenja i istraživanja od jutra do mraka i od mraka do zore. Biti neispavan i često fizički i psihički iscrpljen. Trpiti ogroman stres zbog vlastitih i očekivanja svoje okoline. Gladovati, jer ponekad nemaš vremena ni da jedeš. Propustiti većinu uobičajenih izlazaka i zabava sa svojim vršnjacima. Steći doživotne bolove u vratu i leđima. Iskriviti svoju kičmu. Oštetiti svoj vid. Žrtvovati svoj um i tijelo kako bi ponio ogromno znanje, kojim ćeš biti u službi spašavanja ljudskih života i liječenja od bolesti. I nikada ne zaboravljati na roditelje, koji su davali i crno iza nokta da te u toj tvojoj žrtvi svim silama podrže.
Znate li kako se postaje idiot s manje od 25 godina?!
Jednostavno! Tako što te rode majka i otac koji ti u životu pruže sve, samo da ti ne moraš ništa. Ni biti ni postati. Osim služiti kao pokaz njihove materijalne i društvene moći.
I kako je postati idiot s manje od 25 godina mnogo jednostavnije, nego li postati doktor u istoj dobi, tako sve češće čitamo vijesti u kojima ovi prvi, daleko brojniji, pijani i drogirani za volanima u bijesnim automobilima ubijaju ove druge, rijetke dragocjene primjerke naše mladosti na pješačkim prelazima i sličnim mjestima.
Mlada Azra Spahić (25), bila je doktorica, naučnica, umjetnica i svestrana Bišćanka zaposlena u sarajevskom domu zdravlja, rođena da napravi razliku i donese nadu u ovom odronu od društva. Utrkujući se u Mercedesu, sinoć ju je na pješačkom prelazu pokosio Armin Berberović, zvani Berba, kojem babo nije kupio mašinu da je samo gleda, već da na cesti odmalena pokaže mu*a, naslijeđena po obje linije.
Osim Azrinim roditeljima i bližnjima, moja iskrena sućut svim Bosancima i Hercegovcima, koji su njenu smrt doživjeli kao nenadoknadivi gubitak za svjetliju budućnost naše zemlje.
Neki dan smo obilježili Dan žalosti zbog masakra nad mladošću iz ratne prošlosti.
Šta ćemo sa našim danima žalosti, u kojoj nam budućnost ubijaju odroni naše sadašnjosti?
Ivan Petrović