Po učenju islama brak postoji od prvog čovjeka i ima svoje osnovne okvirne propise, bez obzira na različitost oblika. Da bi brak bio islamski mora biti sklopljen u ime i radi Allaha dž.š. i po šerijatsko-pravnim propisima.
Po učenju islama brak spada u šerijatsko-vjersko pravo zato što se zasniva na Kur’anu i Hadisu i što se kao vjerski čin sklapa, u ime i radi Allaha dž.š., ali on spada i u šerijatsko građansko pravo (muamelat) i zato što je on vrsta potpuno slobodnog ugovora i sporazuma iz kojeg nastaju sasvim konkretne obaveze, dužnosti ali i prava i blagodeti za obje strane koje na halal način ne mogu nigdje i nikako van braka postići. Činjenica da se brak temelji na vjersko-moralnoj podlozi daje mu veliki značaj i težinu i zato on nipošto nije jedan obični formalno-pravni ugovor kao kupovina kuće, ali s obzirom da je ipak vrsta ugovora i sporazuma dvije strane, on nije ni kršćanski sakrament, sveta tajna i sveta neraskidiva bračna veza onih koji su vjenčani na zemlji da su svezani i na nebu. Pod tačno određenim, na vjeri, moralu i šerijatsko-pravnim propisima utemeljenim razlozima, brak je u islamu ipak raskidiv. Islam na svaki način učvršćuje brak, svim svojim propisima čuva njegovu čistotu, ali kao vjera istine i realnosti, bez utopije, fantazije i idealisanja stvarnosti dozvoljava u opravdanim situacijama, za razliku od kršćanstva razvod braka. Za razliku od građanskog laičkog zakona koji bez ikakvih razloga dopušta razvod braka Vjerovjesnik ističe: “Nemojte tražiti razvod braka bez opravdanih (na vjeri i šerijatu) razloga, jer od svih stvari koje je Allah dopustio – najviše mrzi razvod braka. Ako prema vašim ženama osjetite malu odvratnost, nemojte se prenagliti. Promislite. Možda vam je Allah baš u tome ukazao vašu sreću. Žene su vam se predale na vjeru Allaha, pa prema tome poštujte Allahovo povjerenje.”
Koliko je u islamu brak vrijedna i sveta stvar, prepoznala je Kraljevina Švedska. Zasada je to jedina evropska država koja priznaje šerijatsko sklapanje braka, piše Senzor.ba.
Naime, u Porodičnom zakonu Kraljevine Švedske, postoje dvije vrste, pred zakonom jednako priznatih, vjenčanja: religijsko i građansko.
Imamu svake džamije u Švedskoj je Gradska uprava dodijelila i funkciju matičara. Stoga, kada se partneri odluče vjenčati u ovoj državi, zahtjev i određene lične dokumente pošalju Gradskoj upravi uz naglasak da žele religijsko vjenčanje. Uprava potom pošalje dopis imamima koji djeluju na području Kraljevine Švedske da ne postoje prepreke za sklapanje braka između ta dva partnera i da su ovlašteni da taj brak sklope unutar džemata u kojem djeluju. Nakon sklapanja braka, imam pošalje Gradskoj upravi potvrdu da je brak i sklopljen i već sutradan je taj brak registrovan i u službenim gradskim spisima.
Ovo su ocijenili kao pohvalno i Finci, koji su uveli istu praksu u porodični zakon svoje zemlje.
*napominjemo da je ova ovlast za sada data samo imamima u bošnjačkim džematima, jer su u drugim zajednicama primjećene brojne nepravilnosti, pa je ova praksa ukinuta.
(Senzor.ba)
.
Istina. Ja sam se sa muzem vjencala prije dvije godine u dzamiji. Sve je bilo upravo kako je ovdje opisano, poslali smo zahtjev, kada smo dobili odobrenje javili smo se imamu koji je potvrdio da je i on dobio odobrenje i zakazao nam sutradan vjencanje kod njega u dzamiji. Vec prekosutra smo u gradskoj upravi zavedeni kao bracni partneri