Pripremila Azra Mahmutović za Senzor.ba
Srebreničke vode su nisko jodizirane i izazivaju gušavost. To je bila bolest koja je harala Srebrenicom dok nije otkriveno da se nedostatak joda lahko kompenzira pomoću soli.
Gušavost se opet pojavila u Srebrenici devedesetih godina prošlog stoljeća. Kad duže nema soli u ljudskom organizmu se javljaju psihičke smetnje. Ljudi su počeli ludjeti.
Kada su, početkom rata, u Sarajevu zarobili arhivu Generalštaba Sedme vojne oblasti JNA, u torbi glavnog generala nađen je plan BIO-16, s podacima o specijalnom ratu protiv Srebrenice. U tančine je razrađeno kako Srebreničane treba iznurivati uskraćujući im so.
Time su se u Sarajevu na vrijeme morali podsjetiti šta se sprema Srebrenici. U Srebrenici se oduvijek moralo znati šta znači nedostatak joda u njihovim vodama. U Tuzli je bila glavna komanda Armije BiH za Srebrenicu i još poznatiji rudnik soli. Zašto, dok se moglo – a moglo se čitave prve godine rata – iz Srebrenice nije tražena so i zašto so nije doturena u Srebrenicu?
Svi su sve znali. Četnici su najbolje znali i nisu dopuštali da ni gram soli dođe do opkoljene Srebrenice. Slobodnom Srebrenicom hara gušavost. Ljudi se masovno guše i umiru.
Iz Žepe su donosili humanitarnu pomoć i preprodavali je po Srebrenici. Žepljaci su se snašli, prijavili su više ljudi nego što ih ima u Žepi.
Preprodavne su i cigarete iako one nisu uključene u humanitarnu pomoć. Srbi su ih prodavali Žepljacima. Jedino je bilo strogo zabranjeno u Srebrenicu unijeti i prodati i gram soli. Dužim uskraćivanjem soli organizmu, gore pomenute psihičke smetnje su eskalirale, pa je veliki broj Srebreničana i prije genocida počinio samoubistvo. Ne bi se to zapravo moglo nazvati samoubistvom, ti nesretni su ljudi ubijeni planski i sistemski.
Je li istraženo da je Argentaria (Srebrenica kako se prije zvala) nestala radi epidemije gušavosti, pa to nije objelodanjeno kako bi se ovo saznanje iz historije moglo nekad zloupotrijebiti? Sada! Ionako iza svake velike podvale, zakamuflirane svim i svačim, leži uvijek preprosta istina.
Pogotovo je nevjerovatno da se ništa ne zna o tome kako je nestao najveći srednjovjekovni grad balkanskih prostora. O srednjem vijeku u Bosni ionako se najviše spekulira, iako historija – ako se hoće zvati naukom i ona ovim prostorima – mora dobaciti barem do toga vremena.
(Izvor podataka: Roman o Srebrenici, Isnam Taljić/Senzor.ba)